Nekad je nužno odabrati stranu

Totalni apsurd: dvije izborne jedinice u Slavoniji, u kojima HDZ dominira, imaju 105.000 birača više nego stanovnika

U nizu izbornih jedinica broj birača je nabujao i iznad broja stanovnika

Recimo, u registru birača za treću izbornu jedinicu, koja obuhvaća Zagorje i Međimurje, navedeno je 349,578 osoba s pravom glasa, a popis stanovništva kaže da tamo živi samo 319,350 ljudi. Znači, imaju 30 tisuća birača više nego stanovnika

Nakon što je Ministarstvo uprave i pravosuđa Ivana Malenice objavilo da neće korigirati broj birača prema broju stanovnika, iako je nedavni popis pokazao da stanovnika imamo 3,9 milijuna, a punoljetnih građana s biračkim pravom nevjerojatnih 3,7 milijuna – u Ustavnom sudu održana je danas zanimljiva savjetodavna rasprava.

Sazivač je bio ustavni sudac Goran Selanec kome je dopala uloga suca izvjestitelja o ustavnosti Zakona o izbornim jedinicama. Izmjene tog zakona s iste su adrese zatražene od Sabora još 2010. godine, ali se Sabor na to oglušio do današnjega dana pa postoji očigledna potreba da Ustavni sud ponovno intervenira.

Već tada, prije 11 godina, Ustavni sud je reagirao na vrlo neujednačen broj birača u deset izbornih jedinica na teritoriju Hrvatske jer su razlike, od okruga do okruga, bile i do 30 posto, a dopušteno je maksimalno pet posto. Zbog povećanog iseljavanja građana, danas, uz taj stari problem, imamo i totalni apsurd: u nizu izbornih jedinica broj birača je nabujao i iznad broja stanovnika, premda su birači samo punoljetni građani, a stanovnici su svi, uključujući djecu i mlade do 18 godina. Dakle, razloga za izmjene Zakona ima još puno više nego 2010. godine.

Neuređena, šlampava i aljkava država

Sudac Selanec naveo je nekoliko današnjih brojki. Recimo, u registru birača za treću izbornu jedinicu, koja obuhvaća Zagorje i Međimurje, navedeno je 349,578 osoba s pravom glasa, a popis stanovništva kaže da tamo živi samo 319,350 ljudi. Znači, imaju 30 tisuća birača više nego stanovnika, u koje spadaju i mladi koji još nemaju biračko pravo. U četvrtoj i petoj izbornoj jedinici, obje su u Slavoniji, birača je za 105,000 više nego stanovnika od nula do sto godina.

Takav nonsens očit je dokaz koliko je država neuređena, šlampava i aljkava, a stanje je neodrživo i s ustavnog aspekta. Ustav građanima garantira jednakost, što u slučaju izbornog prava znači da svaki glas mora imati približno jednaku težinu kako bi svatko od nas imao jednak utjecaj na izborni rezultat. Upravo zato, ne smije se bitno razlikovati broj birača u deset izbornih jedinica iz kojih se bira po 14 saborskih zastupnika. Što su razlike u broju birača veće, veća je i nejednakost građana.

Budući da se kroz migracije i druge razloge, broj stanovništva u pojedinim dijelovima države prirodno i stalno mijenja, jednostavna bi solucija bila da se broj zastupnika iz svake izborne jedinice izračunava prije svakih izbora na temelju broja birača. Tako broj zastupnika iz svake od 10 izbornih jedinica više ne bi bio 14, nego bi negdje bio 11, negdje 13, a negdje možda 16.

Fantomski birači i nelogične izborne jedinice

Stručnjaci su odavno predlagali da se nejednakost riješi na taj način, ali politička elita za to nije imala uho kao što ga nema ni za aktualni problem fantomskih birača, kojih je u Hrvatskoj trenutno 450 tisuća. Vlasti bi mogle prekrojiti i nelogične hrvatske izborne jedinice koje su devedesetih tako nacrtane zbog izbornog inženjeringa, ali to se sigurno neće dogoditi jer ondašnji motivi i dalje vrijede.

Tko su, dakle, ti prekobrojni birači i kako ih se toliko nakupilo, na to ne znaju ili ne žele odgovoriti ni dužnosnici Ministarstva uprave i pravosuđa koji su danas također bili pozvani na raspravu u Ustavnom sudu.

Još jedan posve uzaludan posao

Nisu znali objasniti niti zašto se tolerira da prebivalište – koje je ključni uvjet za ostvarivanje biračkog prava u Hrvatskoj – ne odjavljuju građani koji u Hrvatskoj više ne žive pet, sedam pa i deset godina.

Potpuno je jasno da to, osim mjesta u registru birača, za ljude koji više nemaju nikakvih veza s Hrvatskom znači i korištenje svih socijalnih beneficija, od zdravstvenog osiguranja, do svih ostalih javnih usluga i pogodnosti koje financiraju porezni obveznici u Hrvatskoj. No, to je za Ministarstvo uprave i pravosuđa, kako smo danas čuli, ”složeno pitanje” o kome predlažu daljnje analize.

Savjetodavna rasprava se nastavlja, ali kakva god odluka Ustavnog suda o svemu ovome na koncu proizašla, jasno je da promjena nema bez volje saborske političke većine. A kako je premijer Plenković već rekao da nemaju namjeru mijenjati ni zakon o prekidu trudnoće iz 1978. godine, iako im je Ustavni sud 2017. dao dvije godine da to učine, i ovo bi mogao biti još jedan posve uzaludan posao.