To da Previšić uopće može biti dekan, a Boras rektor, dovoljno govori o teroru mediokriteta na intelektualnoj sceni
Svaki dekan morao bi podupirati želju studenata da budu politični
Ne postoji ništa gore, što bi bilo koji dekan bilo kojeg fakulteta mogao učiniti, nego da svojim studentima zatvori fakultet. Baš je to učinio dekan zagrebačkog Filozofskog fakulteta dr. Vlatko Previšić. Ne postoji mnogošto neinteligentnije od Previšićeva obrazloženja: dekan je, naime, braneći svoju barbarsku odluku, ustvrdio da su studentski sastanci politički motivirani.
Ali, pobogu, čime bi se, uopće, na ovom svijetu, trebali baviti studenti bilo kojeg filozofskog fakulteta, bilo gdje, nego politikom? Filozofija je potpuno neodvojiva od politike. Sociologija je potpuno neodovojiva od politike. Povijest je duboko politička disciplina.
Politika mora interesirati studente
A i književnost je jako, jako, teško, uglavnom nemoguće odvojiti od politike: što su Glembajevi, i Zastave i Banket u Blitvi bez svojih jasnih, aktualnih i univerzalnih političkih konteksta (neovisno od toga što ih gdjekad transcendiraju)?
Politika, naprosto mora biti jedan od glavnih interesa studenata svakog filozofskog fakulteta svugdje u svijetu, i baš svaki fakultet i svaki dekan, koji drži do sebe, morao bi podupirati i poticati želju svojih svojih studenata da budu što više politični, jer je riječ ljudima koji će u idućim desetljećima oblikovati svoje društvo.
Sasvim je očigledno da dr. Vlatko Previšić ništa od toga ne želi razumjeti.
I već zato ne smije biti dekan Filozofskog fakulteta.
Pokušaj ubojstva zagrebačkog Filozofskog
Nadalje, dr. Previšić pristao je spojiti Teološki i Filozofski fakultet, što je, ustvari, predstavljalo pokušaj ubojstva zagrebačkog Filozofskog, i što je, samo po sebi, dovoljan razlog za njegov odlazak s fakulteta (pri čemu moramo naglasiti da se i zagrebački rektor Boras u ovom i drugim slučajevima ponaša jednako sramotno).
Naposljetku, kad Previšiću nije uspjelo da pacificira studente i da fuzionira dva, u našim okolnostima, posve nespojiva fakulteta, dr. Previšić odlučio je studentima zatvoriti Filozofski fakultet, što je, zapravo, nevjerojatno vulgaran ispad represije zbog nemoći.
Previšić u društvu Borasa i Šustara
Srećom, velik broj profesora s Filozofskog fakulteta, među kojima se najglasnijim i najartikuliranijim pokazao talentirani romanist Nenad Ivić, jedan od onih naših intelektualaca koji pišu ozbiljne knjige, danas je srušio kvorum Fakultetskog vijeća, pa je Vlatko Previšić ostao posve sam: društvo mu mogu činiti još zlosretni rektor Boras i komični tehnički ministar obrazovanja Šustar.
Same činjenice da Previšić može biti dekan zagrebačkog Filozofskog fakulteta, da Boras može biti rektor zagrebačkog Sveučilišta a da Šustar može biti ministar bilo čega, govore o teroru mediokriteta na hrvatskoj intelektualnoj sceni.
Previšić mora odmah otići
Zadatak je svakog ozbiljnog studenta, i svakog ozbiljnog profesora, da učine sve što je u njihovoj moći, kako bi takve ljude maknuli s njihovih položaja.
Za početak, dr. Previšić zaista mora odmah otići. Previšićev ostanak na mjestu dekana Filozofskog fakulteta označio bi, među ostalim, prvu veliku pobjedu druge faze konzervativne revolucije, koja upravo nastoji ovladati Hrvatskom.