Jer – kao što je općepoznato – u Zagrebu se zapošljavalo na mig Bandiće obrve. Milijunski gradski poslovi namještali su se njegovim prijateljima. Porezi i prirezi građana trošili su se bez ikakve kontrole. Grad se nemilice zaduživao za ludorije, a Zagrepčani su financirali crkve po Hercegovini dok Ilica izgleda kao kulisa kakvog filma iz istočnog bloka od prije 50 godina. Da bi se na kraju gomila tragično neodržavanih javnih zgrada naprosto poraspadala u potresu.
No politička platforma Možemo i njihov gradonačelnik Tomislav Tomašević sada ne mogu ni mrdnuti a da ih se ne nagazi sa svih pozicija i iz svih oružja.
Nepošteno, kalkulantski i jadno
Ne događa se to prvi put, ni govora, ali evo ga opet u svoj njegovoj raskoši, jednom jedno, a poslije posve suprotno, kao da se nitko živ neće sjetiti što su stranačke perjanice ranije zastupale. Tako da bi se trenutno, iz reakcija i komentara zagrebačke opozicije na korake Tomaševićeve vlasti, dalo pomisliti kako je sve što je Bandić radio bilo čisto, napredno, demokratsko i baš kako treba.
Jadnog čovjeka napadalo se valjda bez veze, samo igre radi, da se napravi pučka zabava. U tu štetnu i neodgovornu kampanju bacanja klipova pod noge ubacio se čak i patetični SDP, koji je u gradu koalicijski partner s Možemo.
Tomaševićeva ekipa preuzela je Zagreb s programom korjenitog zaokreta, ali što god da počnu, stranke koje su na biralištima kiksale skaču na prvu loptu i pokušavaju u korijenu minirati svaku promjenu. Ti isti koji su se strastveno okomljavali na Bandićeve makinacije, afere i korupciju, na fontane, prljavštinu, zahode, stupiće, adventske kućice i na njegovu administraciju, sada su se upregnuli braniti Bandića od Bandića do posljednje kapi krvi. To je nepošteno, kalkulantski i jadno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Građani plaćaju suvišni trošak
Više je tema sada na tapetu jer Tomašević vuče poteze koje je i obećao u svojoj kampanji. Momentalno se diže zaglušna galama oko te vijesti da je nova uprava Zagrebačkog holdinga izračunala kako imaju 544 radnika previše, dok je u cijelom gradskom sustavu ukupno oko 780 prekobrojnih. Bit će, prema tome, i premještanja i otpuštanja.
Pa i mora ih napokon biti, je li tako, jer za taj suvišni trošak godinama već caltaju građani koje nitko ne pita kolike su njihove plaće i penzije niti sviđa li im se da obilato financiraju nepotrebna radna mjesta.
Zašto štititi zaposlene preko veze?
Holdingu, uostalom, dogodine stižu na naplatu cijele dvije milijarde duga. S Bandićem su se ukupno uvalili za preko pet milijardi, a samo sadašnje plaće koštaju oko 800 milijuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I zbog čega bi onda, molim lijepo, bio posebno zaštićen besposleni šef, savjetnik ili glavni koordinator nečega na plaći od 15 ili 19 tisuća kuna neto, koji je ekspresno zbrinut jer je nečiji sin, stric ili kum? Pa zašto bi bili zaštićeni i čistačica, vozač ili zaštitar ako su se zaposlili preko Bandićevih veza?
Ne vidim razloga da takvi ostanu dok im se ostaje, neka negdje drugo potraže sreću s kvalifikacijama koje imaju. A zakon će ih štititi koliko i svakog drugog zaposlenika u Hrvatskoj i još k tome kolektivni ugovor.
Uhljebljeni po protekciji i dekretom
Zar netko stvarno misli da njih treba štititi i preko toga? No opozicija, evidentno, misli baš to, kao, recimo, i donedavno nezavisni vijećnik Renato Petek koji se sada upisao u SDP. Taj po novome smatra da je najava otpuštanja u Holdingu ”sramota i skandal”, dočim je u Bandićevo doba stjecao popularnost tražeći upravo to. Hja, dosljedni ljudi i političari, nema što.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sad nalaze da je politički propulzivno narikati nad ”najslabije plaćenima koji će ostati bez posla” i viteški se ustobočiti na braniku njihovog ”dostojanstva”. Možda kapne koji glas više. To je zlatni rez dobrog dijela hrvatske politike.
Nakon što se godinama trubilo i dokazivalo da Bandić dijeli stvarna i izmišljena gradska radna mjesta svojim gojencima i kako mu puhne, sad su odjednom svi protiv toga da se basnoslovno skupi zagrebački pogon oslobodi kadra koji je na gradske plaće uhljebljen po protekciji, bez natječaja, preko namještenih natječaja ili dekretom gradonačelnika. Ili onih koji cijeli dan šetaju po kavama jer ozbiljnih zaduženja nemaju, a zarađuju bolje nego vrsni inženjer s 20 godina staža.
Lažna principijelnost iz oporbe
Istu lažnu humanost, osjećajnost i principijelnost vidjeli smo kod figura iz oporbe i na pitanju višestruko pogrešne i skupe Bandićeve mjere roditelj-odgojitelj, a na red dolazi i Snježna kraljica, skijaški šou za umrežene skorojeviće, koji nova vlast više ne misli plaćati jer je građane Zagreba koštao po 20 do skoro 30 milijuna kuna godišnje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa ispada da bi platformi Možemo i Tomislavu Tomaševiću bilo bi najbolje da odmah predaju sve mandate koje su osvojili recimo gradskom HDZ-u, ili SDP-u, ili Mostu i Suverenistima, čistuncima i mudrijašima koji odreda fingiraju kako žele uštede, racionalizaciju, bolje upravljanje i promjene, ali svaku odmah proglase moralnim fijaskom i dočekaju na nož. To ako bismo se šalili.
Treba izdržati viku pod prozorima
A ako ćemo biti ozbiljni, jedino što ima smisla jest da Možemo nastavi tesati po svome. To su počeli raditi i od toga ne treba odustajati. Na koncu konaca, izbore su i dobili upravo zbog tih stvari u koje su polako zagazili, i to s više glasova nego što ih je ikad nakupio dvadeset godina nepobjedivi Milan Bandić.
Na svojoj politici prolaziš ili padaš, važno je samo izdržati viku pod prozorima i ne prepasti se ovog novog zagrebačkog populizma. On se vjerojatno neće ispuhati do kraja mandata što samo pokazuje kakvo mišljenje imaju njegovi sljedbenici o građanima Zagreba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tomašević krenuo s otkazima i rezanjem suludih troškova. Konačno radi ono zbog čega je dobio izbore
Na svojoj politici prolaziš ili padaš, važno je samo izdržati viku pod prozorima
Zašto bio posebno zaštićen besposleni šef, savjetnik ili glavni koordinator nečega koji je ekspresno zbrinut jer je nečiji sin, stric ili kum? Ili čistačica, vozač ili zaštitar ako su se zaposlili preko Bandićevih veza?
U Zagrebu, poslije kralja populizma Milana Bandića, cvjeta jedan novi populizam. Svi osim Bandićevih političkih saveznika derali su se godinama iz petnih žila protiv tog modela vladanja koji je hrvatsku metropolu pretvorio u gradonačelnikovu prćiju. Prije lanjskih lokalnih zbora, u žaru borbe za gradonačelničku fotelju i zlatni trofej glavnoga grada, kritikama su se mjestimično znali pridružiti čak i HDZ-ovci.
Jer – kao što je općepoznato – u Zagrebu se zapošljavalo na mig Bandiće obrve. Milijunski gradski poslovi namještali su se njegovim prijateljima. Porezi i prirezi građana trošili su se bez ikakve kontrole. Grad se nemilice zaduživao za ludorije, a Zagrepčani su financirali crkve po Hercegovini dok Ilica izgleda kao kulisa kakvog filma iz istočnog bloka od prije 50 godina. Da bi se na kraju gomila tragično neodržavanih javnih zgrada naprosto poraspadala u potresu.
No politička platforma Možemo i njihov gradonačelnik Tomislav Tomašević sada ne mogu ni mrdnuti a da ih se ne nagazi sa svih pozicija i iz svih oružja.
Nepošteno, kalkulantski i jadno
Ne događa se to prvi put, ni govora, ali evo ga opet u svoj njegovoj raskoši, jednom jedno, a poslije posve suprotno, kao da se nitko živ neće sjetiti što su stranačke perjanice ranije zastupale. Tako da bi se trenutno, iz reakcija i komentara zagrebačke opozicije na korake Tomaševićeve vlasti, dalo pomisliti kako je sve što je Bandić radio bilo čisto, napredno, demokratsko i baš kako treba.
Jadnog čovjeka napadalo se valjda bez veze, samo igre radi, da se napravi pučka zabava. U tu štetnu i neodgovornu kampanju bacanja klipova pod noge ubacio se čak i patetični SDP, koji je u gradu koalicijski partner s Možemo.
Tomaševićeva ekipa preuzela je Zagreb s programom korjenitog zaokreta, ali što god da počnu, stranke koje su na biralištima kiksale skaču na prvu loptu i pokušavaju u korijenu minirati svaku promjenu. Ti isti koji su se strastveno okomljavali na Bandićeve makinacije, afere i korupciju, na fontane, prljavštinu, zahode, stupiće, adventske kućice i na njegovu administraciju, sada su se upregnuli braniti Bandića od Bandića do posljednje kapi krvi. To je nepošteno, kalkulantski i jadno.
Građani plaćaju suvišni trošak
Više je tema sada na tapetu jer Tomašević vuče poteze koje je i obećao u svojoj kampanji. Momentalno se diže zaglušna galama oko te vijesti da je nova uprava Zagrebačkog holdinga izračunala kako imaju 544 radnika previše, dok je u cijelom gradskom sustavu ukupno oko 780 prekobrojnih. Bit će, prema tome, i premještanja i otpuštanja.
Pa i mora ih napokon biti, je li tako, jer za taj suvišni trošak godinama već caltaju građani koje nitko ne pita kolike su njihove plaće i penzije niti sviđa li im se da obilato financiraju nepotrebna radna mjesta.
Zašto štititi zaposlene preko veze?
Holdingu, uostalom, dogodine stižu na naplatu cijele dvije milijarde duga. S Bandićem su se ukupno uvalili za preko pet milijardi, a samo sadašnje plaće koštaju oko 800 milijuna.
I zbog čega bi onda, molim lijepo, bio posebno zaštićen besposleni šef, savjetnik ili glavni koordinator nečega na plaći od 15 ili 19 tisuća kuna neto, koji je ekspresno zbrinut jer je nečiji sin, stric ili kum? Pa zašto bi bili zaštićeni i čistačica, vozač ili zaštitar ako su se zaposlili preko Bandićevih veza?
Ne vidim razloga da takvi ostanu dok im se ostaje, neka negdje drugo potraže sreću s kvalifikacijama koje imaju. A zakon će ih štititi koliko i svakog drugog zaposlenika u Hrvatskoj i još k tome kolektivni ugovor.
Uhljebljeni po protekciji i dekretom
Zar netko stvarno misli da njih treba štititi i preko toga? No opozicija, evidentno, misli baš to, kao, recimo, i donedavno nezavisni vijećnik Renato Petek koji se sada upisao u SDP. Taj po novome smatra da je najava otpuštanja u Holdingu ”sramota i skandal”, dočim je u Bandićevo doba stjecao popularnost tražeći upravo to. Hja, dosljedni ljudi i političari, nema što.
Sad nalaze da je politički propulzivno narikati nad ”najslabije plaćenima koji će ostati bez posla” i viteški se ustobočiti na braniku njihovog ”dostojanstva”. Možda kapne koji glas više. To je zlatni rez dobrog dijela hrvatske politike.
Nakon što se godinama trubilo i dokazivalo da Bandić dijeli stvarna i izmišljena gradska radna mjesta svojim gojencima i kako mu puhne, sad su odjednom svi protiv toga da se basnoslovno skupi zagrebački pogon oslobodi kadra koji je na gradske plaće uhljebljen po protekciji, bez natječaja, preko namještenih natječaja ili dekretom gradonačelnika. Ili onih koji cijeli dan šetaju po kavama jer ozbiljnih zaduženja nemaju, a zarađuju bolje nego vrsni inženjer s 20 godina staža.
Lažna principijelnost iz oporbe
Istu lažnu humanost, osjećajnost i principijelnost vidjeli smo kod figura iz oporbe i na pitanju višestruko pogrešne i skupe Bandićeve mjere roditelj-odgojitelj, a na red dolazi i Snježna kraljica, skijaški šou za umrežene skorojeviće, koji nova vlast više ne misli plaćati jer je građane Zagreba koštao po 20 do skoro 30 milijuna kuna godišnje.
Pa ispada da bi platformi Možemo i Tomislavu Tomaševiću bilo bi najbolje da odmah predaju sve mandate koje su osvojili recimo gradskom HDZ-u, ili SDP-u, ili Mostu i Suverenistima, čistuncima i mudrijašima koji odreda fingiraju kako žele uštede, racionalizaciju, bolje upravljanje i promjene, ali svaku odmah proglase moralnim fijaskom i dočekaju na nož. To ako bismo se šalili.
Treba izdržati viku pod prozorima
A ako ćemo biti ozbiljni, jedino što ima smisla jest da Možemo nastavi tesati po svome. To su počeli raditi i od toga ne treba odustajati. Na koncu konaca, izbore su i dobili upravo zbog tih stvari u koje su polako zagazili, i to s više glasova nego što ih je ikad nakupio dvadeset godina nepobjedivi Milan Bandić.
Na svojoj politici prolaziš ili padaš, važno je samo izdržati viku pod prozorima i ne prepasti se ovog novog zagrebačkog populizma. On se vjerojatno neće ispuhati do kraja mandata što samo pokazuje kakvo mišljenje imaju njegovi sljedbenici o građanima Zagreba.