FOTO: Sandro Lendler

Politika & Kriminal

Tomašević o prvim potezima ako pobijedi: 'Sve će frcati od pokajnika i dokumenata, a mi ćemo inzistirati da se Grad obešteti'

Telegramov Jasmin Klarić radi seriju intervjua s kandidatima za gradonačelnika Zagreba. Danas nam je gost Tomislav Tomašević

Politika & Kriminal

Tomašević o prvim potezima ako pobijedi: 'Sve će frcati od pokajnika i dokumenata, a mi ćemo inzistirati da se Grad obešteti'

Telegramov Jasmin Klarić radi seriju intervjua s kandidatima za gradonačelnika Zagreba. Danas nam je gost Tomislav Tomašević

FOTO: Sandro Lendler

'Jedna od stvari koje me najviše smetaju u hrvatskoj politici je taj odnos između vladajuće većine i oporbe, to pokazivanje mišića. Jer kad si u većini možeš sve, dok oporba ne može ništa, to me užasno smeta. Nemoguće je da nijedan prijedlog oporbe ne valja, to je čak i statistički nemoguće. Mene takvo ponašanje ne zanima. Ako će od oporbe u Zagrebu dolaziti bilo što dobro - mi ćemo to podržati'

Tomislav Tomašević je prvi favorit za osvajanje Zagreba i to se slobodno može napisati bez napomene da tako pokazuju ankete. One mu, naime daju toliku prednost u prvom, a posebnu u drugom krugu izbora za gradonačelnika, da bi se, u slučaju da Tomašević ipak izgubi, o tome vjerojatno naknadno pisali znanstveni radovi. Doduše, i četiri dana koliko je ostalo do prvog kruga izbora je puno vremena u politici, a da ne govorimo o 18 koliko ima do vjerojatnog drugog kruga.

Iako je u “programu” cijeli dan, a spavanje se, kako i priliči posljednjem tjednu kampanje mjeri u nekoliko sati, iako je razgovor za Telegram bio dogovoren u istom danu kad i još nekoliko drugih, Tomašević je u odgovorima skoncentriran, ali i emotivno uključen – kad govori o čudnim poslovima aktualne zagrebačke vlasti i pokušajima da nešto promijene iz oporbenih klupa, unosi se u priču uz mnogo gestikulacije rukama, gotovo da se pridigne iz stolice.

Kad govori, pak, o raznim zamjerkama protukandidata koje se na njegov račun iznose u finišu kampanje, uglavnom u nevjerici sliježe ramenima i okreće očima, ali i dalje strpljivo objašnjava o čemu se radi. S jednim takvim pitanjem smo i počeli razgovor.

Tomašević, snimljen ovaj tjedan u razgovoru s Telegramovim Jasminom Klarićem Sandro Lendler

TELEGRAM: Što je to rodna ravnopravnost pri osvjetljenju biciklističkih staza?

TOMAŠEVIĆ: Kad govorimo o rodnoj ravnopravnosti u ovom kontekstu, radi se o dokumentu koji je usvojila Gradska skupština vezano uz Europsku povelju o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnoj razini.

TELEGRAM: Gradska skupština? Dakle, nema direktne veze samo s vašom platformom?

TOMAŠEVIĆ: Da, radi se o dijelu Akcijskog plana koji je usvojila Gradska skupština. On se bavi primjerice time da se pri planiranju biciklističkih staza pazi da se one ne rade na pločniku ili nogostupu gdje treba proći majka s dječjim kolicima. Ili otac s dječjim kolicima, ali uglavnom je u pitanju majka. Bavi se time da se pazi da stanice javnog prijevoza budu dostupne tamo gdje su vrtići i škole, kako bi bile dostupne roditeljima koji vode tamo djecu. Da su stanice javnog prijevoza i parkovi dobro osvijetljeni kako bi se žene i LGBTIQ+ osobe osjećale sigurnije. Imali smo nedavno teški fizički napad prema LGBT osobi u Maksimiru, a jednu žena je gurnuta pod tramvaj jer su nasilnici mislili da se radi o istospolnom paru.

TELEGRAM: Znači, ništa međunarodna zavjera, ništa roditelj jedan i dva?

TOMAŠEVIĆ: Ma ne, ovo što se priča u kampanji je stvarno smiješno. Što je ono bilo danas najnovija optužba, da želimo imati LGBTIQ+ parkove i da se zalažemo na segregaciju? Mislim, to je nevjerojatno.

TELEGRAM: Nema veze s ničim?

TOMAŠEVIĆ: Meni je neugodno koliko neki moji protukandidati nemaju pojma o čemu pričaju.

TELEGRAM: Ha, traže ljudi kako će Vas udariti u kampanji, tako to ide.

TOMAŠEVIĆ: Neka traže dalje.

TELEGRAM: Ne udaraju samo ovi s desna, kojima su sumnjive rodne rasvjete i parkovi. Evo, Renato Petek je kazao da je Vaša izjava kako birači desnice kojima je najbitnije pošteno upravljanje gradom mogu mirne duše glasati za Vas – populistički oportunizam.

TOMAŠEVIĆ: Ne znam zašto bi to bio populistički oportunizam. Više puta sam javno govorio da su na lokalnim izborima svjetonazorske teme manje važne i da je ljudima bitno da im grad funkcionira, da imaju dobru kvalitetu komunalnih usluga, a rekao sam i da se pokazuje da na lokalnim temama imamo širu podršku građana nego na nacionalnim izborima. S moje strane tu nema nikakvog pomaka u stavovima. A što se tiče Peteka, bilo je tu još stvari.

TELEGRAM: Da?

TOMAŠEVIĆ: Bila je i njegova optužba da sam prije parlamentarnih izbora rekao da ću zatvoriti Jakuševac do kraja godine. Nikad tu izjavu nisam dao. Na Jakuševcu sam prije parlamentarnih izbora rekao da ćemo, kad dođemo na vlast na lokalnim izborima, odlagalište Jakuševac zatvoriti do kraja prvog mandata. To govorimo i danas, a isto govori i njegov kandidat za gradonačelnika Joško Klisović. Ali, dobro, sve to je dio predizbornog folklora. Mi vodimo pozitivnu kampanju, ne ulazimo ni s kim u duele, ne bavimo se drugima, isključivo smo fokusirani na rješenja gradskih problema i motiviranje glasača da izađu na izbore u nedjelju i glasaju za naš gradonačelnički tim i našu listu za Gradsku skupštinu.

TELEGRAM: Dobro sad, zna Vas Filipović izazvati na reakciju.

TOMAŠEVIĆ: Samo kad plasira svoje lažne teze. Analizirali smo njihovu komunikaciju na društvenim mrežama, i Filipović, i HDZ Zagreb konstantno me spominju. A na našim stranicama – nula spominjanja Davora Filipovića. Bave se sa mnom više nego sa svim gradskim problemima zajedno. Toliko o razlici.

TELEGRAM: Znate li Vi čiji ste projekt? Evo, Škoro mi nije znao odgovoriti na to pitanje, iako je on taj koji je izjavio da ste lukavo odabrani. Ali od koga… Hasanbegović pak kaže kako je Možemo! strana franšiza.

TOMAŠEVIĆ: … (smije se i vrti glavom). Smiješno mi je kako su svi glasni ali zato jako neodređeni kad se o tome radi. Ako govorimo konkretno o mojim zaposlenjima u nekim udrugama, poput Zelene akcije koju sam vodio niz godina – povukli smo jako puno sredstava iz EU fondova na području zaštite okoliša. Svaki taj projekt je izboren na javnom natječaju, dakle morao je biti kvalitetan, a svaki euro je specificiran u tome kako se morao potrošiti i potrošen je namjenski. Svaki projekt je ujedno prošao najrigorozniju moguću kontrolu, nadzor i reviziju i nikad nije bilo nikakvih nepravilnosti. Smiješno mi je to… Ne mogu mi ništa naći. Što će mi naći? Da sam ukrao novce? Da sam korumpiran?

TELEGRAM: Mnogi se i pitaju od čega ste, primjerice, živjeli posljednje četiri godine. Od skupštinske naknade?

TOMAŠEVIĆ: Ne. Do prije godinu dana sam bio zaposlen u Institutu za političku ekologiju. Naknade za rad u Gradskoj skupštini se dobivaju po sjednici. Ako si redovan na svim sjednicama i odborima može se skupiti maksimalno nekoliko tisuća kuna mjesečno. Kad sam postao gradski zastupnik smanjio sam radno vrijeme i plaću u Institutu kako bih se u tom dodatnom vremenu mogao baviti politikom. Od ulaska u Sabor ne radim više u Institutu, nisam član niti jedne udruge pa ni Instituta, član sam samo stranaka Zagreb je naš i Možemo!.

TELEGRAM: Zapitali ste se maloprije što Vam mogu naći. Pa ovo, tipa, da radite za strance, pa imamo Sorosa na onom plakatu suverenista…

TOMAŠEVIĆ: To su klasične desničarske teorije zavjere za koje je nevjerojatno da se pojavljuju u 21. stoljeću. Stvarno je karikaturalno kad Škoro priča o “konzervama Coca-Cole”… Što ne valja u mom radu u četiri godine u Skupštini? Gdje su bili svi ti ljudi dok sam se borio protiv Bandića? A sad su svima puna usta kritike njegove vlasti.

TELEGRAM: Čak i onima koji su je obnašali s njim.

TOMAŠEVIĆ: Da, sad se od njega odmiču i najbliži suradnici. Gledam to na svakom koraku, gledao sam i zadnjih pola godine, kako pokušavaju promijeniti stranu dok je Bandić još bio živ. Meni je to jako odbojno.

TELEGRAM: Jeste svjesni da će ta ekipa, pobijedite li, kucati Vama na vrata nakon izbora?

TOMAŠEVIĆ: Mislim da će ta situacija biti usporediva s Agrokorom. Da će na sve strane frcati dokumenti i informacije, da će biti puno pokajnika koji će se javiti Uskoku da ispričaju što znaju. Tu su frakcije koje su se posvađale nakon što je Bandić umro, ne mogu jedni s drugima, tako da će tu biti svega i na sve strane.

TELEGRAM: Usporediva s Agrokorom? Mislite na prezaduženost?

TOMAŠEVIĆ: Ne nužno toliko na zaduženje grada, koliko na to da će stvari početi isplivavati. Očekujem da će mnogo ljudi početi pričati i da će se otkrivati kompromitirajući dokumenti.

TELEGRAM: Je li Vas strah otpora koji će, pobijedite li, sigurno postojati u pokušaju da se uvede reda u poslovima grada? Da će Vam netko onda zakucati na vrata i pokušati zaštiti svoje poslove?

TOMAŠEVIĆ: Nije me strah. Nije me bilo strah ni kad sam se borio za radnice Kamenskog, tad su u igri također bili razni moćni interesi, ni kad sam se borio u Varšavskoj. Ušao sam u politiku da mijenjam stvari, a ako mijenjaš stvari moraš stati na žulj moćnim interesima koji održavaju status quo. Nemam straha i ne bojim se nikoga. Nemaju me čime ucijeniti, ne mogu me zastrašiti, ni ne pokušavaju mi prijetiti jer znaju da od toga nema koristi. Naravno da sam svjestan velikih izazova koji nas čekaju i u tom smislu od mene nema spremnijeg kandidata. Ali, da će biti lako – neće.

TELEGRAM: S nekima od protukandidata iz kampanje ćete morati surađivati u Gradskoj skupštini.

TOMAŠEVIĆ: Vjerojatno. Već smo rekli da stranke od centra prema lijevo koje su dosad bile oporba dolaze u obzir za sastavljanje većine. Međutim, rekao sam i da ću za neke bitne projekte tražiti konsenzus. Dakle, s naše strane će biti dobre volje da čujemo razne prijedloge i pokušamo postići konsenzus jer ne bih htio da se nakon ovih izbora u Zagrebu pokrenu neki bitni projekti koji bi se onda zaustavljali dođe li do promjene vlasti. Nismo više u situaciji da si to možemo dozvoliti, sad moramo riješiti probleme koji su se doslovce 20 godina stavljali pod tepih i dosta tih problema neće moći biti riješeno u jednom mandatu.

TELEGRAM: I zato ste otvoreni za razgovor sa svima oko nekih projekata?

TOMAŠEVIĆ: Da. Dakle, ne za razgovor o koaliciji, nego oko nekih važnijih projekata. Jedna od stvari koje me najviše smetaju u hrvatskoj politici je taj odnos između vladajuće većine i oporbe, to pokazivanje mišića. Jer kad si u većini možeš sve, dok oporba ne može ništa, to me užasno smeta. A mislim da smeta i velikom broju građana. Nemoguće je da nijedan prijedlog oporbe ne valja, to je čak i statistički nemoguće. Ali, pokazuju se mišići, traži se dlaka u jajetu da se sruši svaki oporbeni prijedlog, pa za mjesec dana dolazi gotovo identičan prijedlog vladajuće većine i izglasava se. Mene takvo ponašanje ne zanima. Ako će od oporbe u Zagrebu dolaziti bilo što dobro – mi ćemo to podržati.

TELEGRAM: Sadašnja oporba u Saboru je već u više navrata pokazala određenu razinu jedinstva kakvu nismo dosad imali priliku često vidjeti.

TOMAŠEVIĆ: Da. I ne samo to, već i mi nismo automatski protiv svega što predlaže većina. I u Gradskoj skupštini i u Saboru sam podržao u prosjeku jednu petinu ili četvrtinu prijedloga vladajućih. Ono što je dobro podržimo, pa čak i pohvalimo, jer želimo dati impuls i signal. Svakoj izvršnoj vlasti bi trebalo biti u interesu da neke dobre stvari prihvati i oporba jer se tako smanjuje rizik. Filipović me u kampanji napada da nikad nismo imali alternativne prijedloge nego da smo samo bili protiv. Na prvi proračun u našem mandatu, onaj za 2018. godinu imali smo deset amandmana. Od njih je usvojen jedan, najjeftiniji, težak samo pola milijuna kuna oko podizanja transparentnosti rada vijeća gradskih četvrti. Na kraju nije realiziran. Na posljednji proračun smo imali 14 amandmana. Niti jedan nije usvojen..

TELEGRAM: A što s koalicijskom suradnjom? Bi li Vam za to bili prihvatljivi zastupnici koje će, možda, osvojiti lista Vesne Škare-Ožbolt?

TOMAŠEVIĆ: Ona je sama rekla da nije zainteresirana za to, a ja vjerujem da ćemo imati većinu sami ili s ostalim progresivnim strankama.

TELEGRAM: Dobro, što ako je ipak ne bude.

TOMAŠEVIĆ: Vjerujem da ćemo je imati. I po zadnje dvije ankete Ipsosa i Promocije plus imamo većinu. Čak i sami imamo većinu tj. 24 zastupnika od ukupno 47 no to su ankete i doslovce svaki glas na izborima ove nedjelje može biti presudan.

TELEGRAM: Budete li sami imali većinu, hoćete li uopće pokušati ulaziti u koaliciju sa SDP-om?

TOMAŠEVIĆ: Vidjet ćemo. Svakako je bolje da je većina komotnija i nije dobro da ovisi o jednom zastupniku, vidimo to i u Saboru. Nakon izbora ćemo sjesti s progresivnim strankama i pokušati se dogovoriti o ključnim zajedničkim projektima i dijelovima programa. Nećemo raditi koaliciju tek tako, moramo se dogovoriti što želimo napraviti. Vjerujem da ćemo se moći dogovoriti, no ne želim ništa prejudicirati.

TELEGRAM: Filipović je u nedavnom razgovoru za Večernji list izjavio kako su oni spremni razgovarati sa svima. Zvuči li Vam to zanimljivo, što se tiče eventualne koalicije?

TOMAŠEVIĆ: Nikako. HDZ i Bandić su doveli Zagreb na rub provalije i nemamo što uopće razgovarati o koaliciji s njima. To nam je bila nulta točka od ulaska u politiku. Nema koalicije s HDZ-om, Bandićem i još desnijim opcijama.

TELEGRAM: Škoro će reći da ste ostrašćeni.

TOMAŠEVIĆ: Ne znam što to znači. Pa u Saboru smo već surađivali sa svim opcijama, od desnih na lijevo. Pokretali smo inicijative za koje smo dobili podršku sviju, poput one za istražno povjerenstvo o poslijeratnoj obnovi, oko korupcije u zdravstvu, raznih interpelacija i opoziva. Iako imamo različite svjetonazorske stavove, kao oporba možemo oko nekih tema naći zajednički jezik. Tu se pokazuje da nismo isključivi, da želimo surađivati oko stvari bitnih za kvalitetu života svih građana. A kad dođu na red svjetonazorske teme, onda smo na suprotnim pozicijama.

TELEGRAM: Jedna od takvih tema koja se počela provlačiti kroz kampanju je povratak imena Trgu maršala Tita. Vaš stav je da to danas nije prioritetno pitanje. Ne bi li baš vaše kolege u stranci, da takav stav dođe od SDP-a, bile prve koje bi ga kritizirali kao popuštanje desnici?

TOMAŠEVIĆ: Sjetimo se kakav je bio naš stav kad se mijenjalo ime tom trgu. Tad smo žestoko napadali desnicu da se bave s imenom trga, a da ih uopće ne zanimaju komunalne teme, niti materijalni uvjeti života većine ljudi u gradu. I što su oni napravili nakon promjene imena tog trga? Ništa. Niti jednom temom se više nisu bavili. Ana Lederer je imala nula javljanja za raspravu, a nije ih puno više imao ni Hasanbegović. Naš je stav da ime nije prioritet konzistentan, a posebice imajući na umu da se u međuvremenu dogodio potres, da ljudima doista na glavu i dalje padaju fasade zgrada, da imamo velikih problema s vodoopskrbom, otpadom…

TELEGRAM: Ali, ako inicijativa za vraćanje imena dođe na dnevni red, spremni ste je podržati?

TOMAŠEVIĆ: Ne može ona doći s neba. O takvim stvarima odlučuje Gradska skupština, a rekao sam da nam imena ulica i trgova u ovom trenutku nisu prioritet. Prioriteti su obnova i sanacija komunalne infrastrukture koja je hitna, posebice za vodu i otpad, jer ako to ne riješimo za nekoliko godina ćemo Europskoj uniji plaćati stotine milijuna kuna penala.

TELEGRAM: Kakva Vam se čini ideja Davora Filipovića da se oporba uključi u nadzor javnih radova?

TOMAŠEVIĆ: Razumijem zašto ju gura, zna da će biti u oporbi i želi se izboriti da bude u takvim povjerenstvima. Već sam mu na jednom sučeljavanju rekao da je to prihvaćeno i da nema problema da ga stavljamo u povjerenstva za nadzor javne nabave. Inače, jedna osebujnost hrvatskog Zakona o lokalnoj samoupravi me posebno smeta – Gradska skupština nema gotovo nikakvog nadzora nad radom gradskih poduzeća. Gradonačelnik, primjerice, ne može bez Gradske skupštine donositi odluku vrjedniju od milijun kuna. Ali može upravljati gradskim poduzećima s prihodom od gotovo četiri milijarde kuna bez ikakvog utjecaja Skupštine.

TELEGRAM: Kako ćete to mijenjati ako je zakon takav na razini države?

TOMAŠEVIĆ: Možemo u nadzorne odbore gradskih poduzeća staviti predstavnike Gradske skupštine, predstavnike struke, pa čak vidjeti i da korisnici usluga, pravne i fizičke osobe, budu kroz udruge potrošača ili na neki sličan način informirane o tome kako se upravlja gradskim poduzećima. Da se uspostavi, dakle, širi nadzor od onog kojeg provodi sama izvršna vlast. O takvim modelima, koji u gradskim javnim poduzećima sprečavaju korupciju i osiguravaju da se njima upravlja u javnom interesu, radio sam istraživanja u europskim gradovima i pisao knjige. Javna poduzeća su javna da ostvaruju javni interes, pritom, a ne profit. Ta poduzeća prije svega moraju biti financijski održiva, imati pozitivnu nulu, ali ni ona sama po sebi ne mora puno značiti. Što nam znači da Vodoopskrba i odvodnja ima pozitivnu nulu, a ne ulaže se dovoljno u vodovodnu mrežu i ona je u sve lošijem stanju.

TELEGRAM: Uh, o katastrofalnom stanju vodoopskrbne mreže u Zagrebu i velikim gubicima vode sam pisao tekstove kad sam počeo raditi u gradskoj rubrici novina, krajem devedesetih. A stanje se, očito, od tad nije promijenilo. Osim nagore.

TOMAŠEVIĆ: Cijevi stare. Grad je 2007. godine uzeo novac kroz emisiju obveznica Zagrebačkog holdinga za obnovu tog sustava, ali gotovo ništa nije otišlo za tu namjenu. Voda nam je sad i doslovno došla do grla, jer nova EU direktiva više ne tolerira tolike gubitke u vodoopskrbnoj mreži. Gradu nije bio prioritet to stanje rješavati jer je naknada koju plaća državi smiješno niska. Ali, ono što se zaboravlja je da se ta voda u cijevima mora pumpati i da imamo ogromne troškove električne energije jer nam praktički pola te vode iscuri kroz cijevi prije nego dođe do korisnika. Radi se o desecima milijuna kuna. Ali, eto, oni su radije gradili fontane nego popravljali vodovodnu mrežu. Da ne govorimo i da neki ljudi u Zagrebu i dalje nemaju vodovod, posebice na krajnjem sjeveru i krajnjem jugu grada.

TELEGRAM: Imate li zaokruženi plan o načinu upravljanja gradom? Jeste li razmišljali o tome da angažirate konzultante da Vam pomognu u tome?

TOMAŠEVIĆ: Razmišljamo o vanjskoj financijskoj reviziji. Nužno je da netko izvana prođe kroz sve knjige, sve račune, troškove…

TELEGRAM: Evo prilike da i u ovom razgovoru spomenem ormare i kosture.

TOMAŠEVIĆ: Tri su kategorije koje je prioritet raščistiti. Prvo su projekti poput žičare koji vrište da su preplaćeni. Pazite, samo razlika između onog koliko je žičara trebala koštati i koliko je koštala iznosi oko 450 milijuna kuna. To je cijeli jedan novi maksimirski stadion! Inzistirat ćemo na odgovornosti i po mogućnosti na obeštećenju Grada.

TELEGRAM: Ne očekujete li da su oni koji su zaradili cijeli jedan maksimirski stadion na žičari spremni na štošta kad im se zaprijeti da bi mogli ostati bez prihoda takve vrste?

TOMAŠEVIĆ: Moj posao je prije svega zastupati interese grada. Radi se o novcu poreznih obveznika i ključno je utvrditi gdje je on završio. Tu ću tražiti svu dokumentaciju, pa da vidimo tko je bio odgovoran u fazi projekta, nadzora, izvođenja radova i, što je najbitnije, tko je bio odgovoran u fazi javne nabave. Netko za sve to mora osobno odgovarati. I treba vidjeti koje su mogućnosti da se Grad obešteti. Da, zabrinjavajuće je da gore automobili onima koji se bune na žičaru, ali to se mora raščistiti do kraja. Prije nego sam postao gradski zastupnik, podnosio sam kaznene prijave protiv Milana Bandića…

TELEGRAM: … a institucije su radile svoj posao.

TOMAŠEVIĆ: Nisam imao prevelikih očekivanja od tih institucija. Otkad sam postao gradski zastupnik, nisam podnio niti jednu, nego sam koristio javne istupe da upozoravam na probleme. No, kad je izašao filmić o žičari, a znajući kako je sve to išlo jer sam se žičarom bavio godinama, napisao sam prvu i jedinu kaznenu prijavu u svom zastupničkom mandatu. Nisam htio da slučajno DORH i USKOK kažu da nisu vidjeli okolnosti oko žičare. Od prijave je prošlo skoro šest mjeseci, ali još uvijek nemam nikakvu informaciju o tome. Na početku su samo dali medijima priopćenje da su pokrenuti izvidi, ali što je od njih bilo – zasad ništa ne znamo.

TELEGRAM: Mogu li se uopće stvari u Zagrebu raščistiti pa i s pozicije gradonačelnika ako institucije na državnoj razini ne funkcioniraju.

TOMAŠEVIĆ: Ne mogu. Ali, ja ću svu problematičnu dokumentaciju koju nađem oko žičare ili nekog drugog projekta…

TELEGRAM: Dati meni, hahaha…

TOMAŠEVIĆ: Objaviti i podnijeti državnim institucijama, pa neka se bave s tim. Druga grupa kostura iz ormara su sumnjivi ugovori privatnim poduzećima. Zanima me baš u kojim su okolnostima sklopljeni, vidjet ćemo pravna tumačenja svih potpisanih aneksa i ako postoje neke nepravilnosti to će nam možda dati pravni temelj za jednostrani raskid tih ugovora bez penala.

Želim vidjeti točno koliko bi te usluge koštale da ih rade gradska poduzeća i gradska uprava, pa ako već te ugovore i ne budemo mogli raskinuti jer bi penali bili previsoki, onda ćemo barem iskoristiti vrijeme i pripremiti kapacitete da to ubuduće sami radimo. Ako javnu rasvjetu, primjerice, može održavati gradsko poduzeće u Rijeci ili Beču, ne znam zašto bi to u Zagrebu radila privatna firma. I to uvijek ista, godinama.

Treća kategorija su financijski kosturi, da vidimo na koji način se sve to knjižilo, da vidimo gradski proračun do razine konkretnih ugovora. Tek onda ćemo vidjeti koje sve obveze Grad ima, koji su dugovi koji nisu službeno vođeni kao takvi.

TELEGRAM: To sve zvuči kao planina posla. Hoćete li se uopće stići baviti ičim drugim?

TOMAŠEVIĆ: Moramo. Ali, utvrđivanje duga je nulto stanje, moramo ga utvrditi da od te pozicije možemo ići dalje. Moramo promijeniti sustav interne kontrole javne nabave, ne samo u gradskoj upravi, nego i u Holdingu. Gradski kontrolni ured će biti, pod navodnicima, gradski USKOK. Naravno, ne onaj s pravosudnim ovlastima, ali će na neki način doista biti interna kontrola.

TELEGRAM: Što ako vam direktori gradskih poduzeća i pročelnici ne stave mandate na raspolaganja, kako ste rekli da to očekujete ako pobijedite na izborima?

TOMAŠEVIĆ: Za sve ima rješenja. Gradonačelnik čini “skupštinu” gradskih poduzeća i on postavlja i miče uprave. Ovo što mi očekujemo bi bila demokratska gesta i stvar pristojnosti. Uostalom, i premijeri traže od direktora javnih poduzeća na državnoj razini da stave mandate na raspolaganje. Tražio je to i Plenković po dolasku na vlast.

TELEGRAM: I promijenio ih uglavnom sve. Osim Dragana Kovačevića.

TOMAŠEVIĆ: Baš mu se tu zalomilo. Radari mu nekako nisu radili ili kako je on rekao – nisam znao… Što se tiče pročelnika, postoje razna pravna tumačenja što se može napraviti ako ne daju mandate na raspolaganje. No, ustroj gradske uprave ionako neće biti isti kao dosad. Neće biti 27 ureda, nego skoro dvostruko manje i pročelničkih pozicija kakve postoje sad više neće biti.

Ovdje moram naglasiti da tih 27 pročelnika imaju još nekoliko desetaka zamjenika i stotinjak pomoćnika pročelnika. Ne vidim da je toliko upravljačkog kadra potrebno u gradskoj upravi. Plus tu još imamo i više stručne savjetnike, s višim koeficijentima… Evo, primjer gradskog Ureda za zdravstvo koji ima četrdesetak zaposlenih, od čega sedam rukovodećih kadrova. Nisam ni znao da je jedan od pomoćnika pročelnika u tom uredu bivši ministar branitelja Ivica Pančić. Nikad ga nisam vidio u Gradskoj skupštini.

TELEGRAM: Vaše glavne ideje za ubrzanje obnove od potresa su mobilni timovi i financiranje projektne dokumentacije…

TOMAŠEVIĆ: Dva su glavna problema. Ljudi su zbunjeni šumom propisa i dokumentacije koju je odredio program mjera koje je Vlada usvojila nakon zakona. Jednostavno nije bilo moguće da ljudi sami u kratkom roku prikupe potrebnu dokumentaciju za obnovu. Ne mogu reći da Grad nije baš ništa radio, u prvim mjesecima ove godine je odradio više nego država, jer je bar na osam punktova u podsljemenskoj zoni organizirao pravno savjetovanje da se ljudima objasni na što imaju zakonsko pravo. Ministarstvo graditeljstva je pak otvorilo info centar – tek na godišnjicu potresa!

Drugi problem je da se ljudi ne usude uložiti novac u izradu projektne dokumentacije za obnovu. Ona zna koštati nekoliko desetaka tisuća kuna, a ljudi ne znaju hoće li ona pokazati da im je za obnovu potreban novac kojeg – nemaju. Pa onda ne naprave ni taj prvi korak, nego kažu predat ćemo zahtjev za obnovu, čekati da se financira i jedno i drugo pa ćemo vidjeti na čemu smo. Ali, to traje. Država to jednostavno ne radi. Nema nikakvog opravdanja za to da čak dvadeset tisuća oštećenih zgrada u Zagrebu nije još predalo zahtjev za obnovu. Omjer između oštećenih stambenih objekata i predanih zahtjeva za obnovu je viši na Baniji, nego u Zagrebu. Kako je to moguće?

TELEGRAM: Pa potres se u Zagrebu, pritom, dogodio devet mjeseci prije onog na Baniji.

TOMAŠEVIĆ: Baš zato. Nadalje, po našim informacijama je 50 do 100 obiteljskih kuća u podsljemenskoj zoni toliko oštećeno u potresu da ih se treba srušiti. Niti to nije napravljeno 14 mjeseci nakon potresa. Meni je to neshvatljivo.

TELEGRAM: Tko je kočničar?

TOMAŠEVIĆ: Ministarstvo graditeljstva. Ja sam čak predlagao, s obzirom na to da Grad ima mehanizaciju kojom se mogu rušiti urušene obiteljske kuće, da to sami napravimo. To je bila i moja zadnja komunikacija s Milanom Bandićem. Na sjednici predsjedništva Gradske skupštine sam mu prenio prijedlog građanina koji živi u Dankovcu, u ljetnoj kuhinji koja je prilagođena za stanovanje. No, ona se nalazi pored obiteljske kuće koja je toliko oštećena da se mora rušiti, ali koja je i dalje nagnuta i u slučaju novog potresa može oštetiti objekt u kojem sad čovjek privremeno živi. Trošak rušenja za tu kuću je oko sto tisuća kuna. Ljudi nemaju taj novac. Država nije osigurala kredite, HBOR nije ništa napravio, komercijalne banke su jako sporo išle s kreditima za obnovu.

Dakle, čovjek nije tražio da mu odmah izgrade zamjensku obiteljsku kuću, samo da sruše ovu koja mu doslovce ugrožava imovinu i život. Bandić se na toj sjednici složio da je to dobar prijedlog, da Grad pomogne u rušenju tih kuća i sljedećeg dana je Ured gradonačelnika poslao svim mjesnim odborima zahtjev za informacijom o tome koliko ima sličnih slučajeva. Četiri dana nakon toga je Bandić umro. Kad se nakon Bandićeve smrti dogodila ta sjednica Gradske skupštine obaviješteni smo od strane gradske uprave da to nažalost Grad ne smije raditi bez odobrenja države.

Svatko tko sruši takvu kuću bez odobrenja države neće imati pravo na gradnju zamjenske obiteljske kuće. To je stvarni poraz ove države. Sjećam se, na saborskom odboru početkom ove godine su nam iz Vlade rekli da razmišljaju o digitalizaciji državne uprave da ljudi ne moraju obilaziti državne institucije kako bi prikupili tu silnu dokumentaciju za obnovu. Rekoh, pa što ste dosad radili, potres je bio lani u ožujku? Kažu, mislili su da će to građani sami…

TELEGRAM: Jeste li svjesni koliko su ogromna očekivanja od Vas i vaše koalicije? Podsjeća me to skoro na 3. siječnja 2000. godine, kad je HDZ prvi put izgubio vlast i kad se očekivalo da već od 4. siječnja počinje svijetla budućnost. Naravno, stvarnost ne funkcionira baš tako. Bojite li je iznevjerenih očekivanja?

TOMAŠEVIĆ: Naš program je vrlo oprezan. Bili smo oprezni oko toga što možemo napraviti, a što tek pokrenuti u prvom mandatu, on je zapravo i napisan za razdoblje do 2030. godine. Da, očekivanja jesu velika, jer je velika i frustracija s tom stagnacijom i onim u što se Zagreb pretvorio. Zato i jest veliki optimizam i baš nevjerojatna energija koja se osjeća. Svjestan sam da nam je to vjetar u leđa, ali u isto vrijeme na nas stavlja i veliku odgovornost.

Ali, moram reći da su ljudi ipak dosta racionalni u tom smislu. Govore nam stalno dvije rečenice. Prvo: “Nemojte nas iznevjeriti”. To čujem sto puta dnevno. Sad da odemo na cestu odmah bi došli ljudi, pozdravljali, čestitali, trubili. A ako bismo se zaustavili, pogledali bi nas u oči i rekli: “Molim Vas, nemojte nas iznevjeriti, vi ste nam zadnja nada. Glasat ću za vas, a ako nas i vi razočarate, neću više nikad glasati”.

TELEGRAM: Čuo sam to već puno puta u ovih dvadesetak godina…

TOMAŠEVIĆ: Druga najčešća rečenica koju mi možda i još više ljudi govori je: “Ne bih vam htio biti u koži”. Ljudi su svjesni gdje žive i koji su problemi. Dolazimo i situaciju četverostrukog izazova u isto vrijeme. Jedan čovjek je bio na vlasti 20 godina. Sustav koji je dosad funkcionirao moramo transformirati. Druga stvar, nije 20 godina na vlasti bio bilo tko i bilo kakav sustav, ovakvog sustava na ovoj razini u Hrvatskoj nema. Koliko je gradova u kojima je gradonačelnik bio dva puta uhićen?

Treća situacija je potres i četvrta situacija pandemija i sve povezano s njom što utječe na prihode grada. Čekamo izvješće o izvršenju proračuna za 2020. godinu da vidimo koliki je uopće minus. Godinu prije gubitak je bio 1,3 milijarde kuna. Unatoč svemu vjerujem da sve te probleme možemo riješiti, jer Zagreb ima ogroman proračun, veći od svih ostalih gradova u Hrvatskoj – zajedno. Samo, taj novac je odlazio na krive prioritete i stalno se sve preplaćivalo. Evo, neki dan smo imali presicu – ograda na Črnomercu dužine pedeset metara je plaćena 700 tisuća kuna! Drvena oglasna ploča: mali krović, komad drva i dva stupa – 7500 kuna.

 

TELEGRAM: Rješenje problema oko Dinamovog stadiona uvjetovali ste demokratizacijom upravljanja klubom.

TOMAŠEVIĆ: Gradska skupština odlučuje o imovini grada koja je vrjednija od milijun kuna. Zemljište na kojem se nalazi stadion u Maksimiru je sigurno mnogo vrjednije od toga. Iz proračuna nećemo financirati gradnju stadiona. Očito je da će se morati raditi novi, jer je to jeftinije nego nadograđivati stari, unatoč svim novcima ulupanim u njega. To je naslijeđe ove, ali i prijašnje vlasti, jer nije Bandić počeo s financiranjem ove nakaradne obnove maksimirskog stadiona.

TELEGRAM: Ma kakvi, pa on je 2000. godine došao na vlast kritizirajući, između ostalog, faraonske troškove na tadašnjoj obnovi i dogradnji Maksimira.

TOMAŠEVIĆ: Ali je nastavio to financirati. Jasno je da mi to ne možemo financirati, jasno je da stadion treba srušiti i izgraditi novi. S druge strane, budući da imamo pravomoćne presude za izvlačenje više od 100 milijuna kuna iz udruge građana GNK Dinamo u privatne džepove, jasno je da ne možemo dati na 50 ili 99 godina korištenje vrijedne gradske zemlje udruzi koja nema transparentno poslovanje i demokratsko upravljanje, nego sva njena tijela čini stotinjak ljudi. Oko toga što ćemo s tim zemljištem bi trebali u Gradskoj skupštini imati konsenzus, hoće li to biti koncesija, pravo građenja… Meni je u interesu ne samo da se riješi taj problem, nego da se uštedi novac koji sad ide za održavanje stadiona. Radi se o oko deset milijuna kuna godišnje, to nije mali novac. Kapitalna ulaganja u vrtiće u ovoj godini su u cijelom gradu samo pet milijuna kuna!

TELEGRAM: Ako sam dobro shvatio – nema koncesije, prava građenja ili nekog sličnog modela za stadion ako se tijela Dinama ne budu demokratski birala?

TOMAŠEVIĆ: Da. Dinamo mora biti demokratiziran. Jer inače, što ako damo gradsku imovinu koja će se onda isto tako koristiti za izvlačenje novca? Imamo pravomoćnu presudu, oba brata Mamić su sad i službeno bjegunci od hrvatskog pravosuđa. Ali, ja isto tako želim da se problem sa stadionom riješi i vjerujem da isto želi i Dinamo. Vjerujem da ćemo naći zajednički jezik.

TELEGRAM: Ovo što govorite je značajna podrška naporima udruge “Dinamo, to smo mi” koja godinama traži demokratizaciju kluba.

TOMAŠEVIĆ: Ja sam i u Skupštini podržavao inicijative te udruge. Dapače, bio sam protiv preoblikovanja Dinama u privatno poduzeće dok se ne demokratizira. Hoće li Dinamo biti udruga građana ili privatno poduzeće je odluka koju trebaju donijeti članovi Dinama. Ali, da bi mogli donijeti tu odluku prvo moraju imati pravo glasa koje sada nemaju.

TELEGRAM: Gdje se vidite u svibnju 2025. godine?

TOMAŠEVIĆ: Pa u kampanji za novi mandat gradonačelnika Zagreba.

TELEGRAM: Ništa nacionalno? Možda do parlamentarnih izbora narastete do 30 posto, tko zna…

TOMAŠEVIĆ: Ne, ja se fokusiram na Zagreb, tu sam i ušao u politiku. Naravno da kao zeleno – lijeva koalicija u kojoj su Možemo!, Nova ljevica i ORaH imamo ambicije za sljedeće parlamentarne izbore, sad smo već neko vrijeme treća politička opcija u zemlji. No, imamo dovoljno ljudi koji se profiliraju. Sandra Benčić je od početka službene kampanje u Zagrebu preuzela od mene vođenje saborskog Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka i ona će voditi nacionalnu politiku kad govorimo o platformi Možemo!.

Imamo ambiciju na sljedećim parlamentarnim izborima igrati bitnu ulogu, ali ja sam osobno fokusiran na sljedeće četiri godine u Zagrebu kako bih dobio mandat na još četiri godine. Dobar dio projekata o kojima govorimo će se moći završiti tek u drugom mandatu. Opet, s druge strane, ne želim biti gradonačelnik u više od dva mandata, to nije dobro nikome i zato bi po mom mišljenju broj mandata na čelu lokalne samouprave trebalo ograničiti na dva.

TELEGRAM: Vidjet ćemo hoćete li tako misliti i na kraju drugog mandata, jasno, ako pobijedite dvaput. Ili će možda onda biti, pa… neke projekte bi se trebalo dovršiti u trećem mandatu…

TOMAŠEVIĆ: Ma ne, to ne bi bilo dobro. Uostalom, politika troši ljude i energija se gubi nakon nekog vremena. Dobro je da dođu novi ljudi, nove ideje, novi pristupi. Osam godina je sasvim dovoljno za zadavanje smjera.

TELEGRAM: Da rezimiramo ovaj cijeli razgovor. Od lipnja definitivno, budu li rezultati onakvi kakve predviđaju ankete, u Zagrebu na vlast ne dolaze jugokomunisti, Sorosevci i mladi revolucionari?

TOMAŠEVIĆ: Ako mislite u smislu da je revolucija upravljanje gradom tako da on bude bolje mjesto za život za sve, onda da, dolaze mladi revolucionari. Ali, sve što mislimo napraviti piše u našem programu, ništa više, ni ništa manje. I želim još jednom naglasiti da je u nedjelju prvi krug izbora za gradonačelnika, ali i jedini krug za skupštinu. Imamo veliku prednost na izborima za gradonačelnika u prvom i drugom krugu, ali za stabilnu većinu u skupštini i sve promjene koje obećavamo može biti presudan svaki glas.

Stvarno se nadam da će stoga što više ljudi izaći u nedjelju na izbore, jer nema popravnog kad je u pitanju Gradska skupština. Ovaj put na izborima ima stvarno toliko kandidata, svih mogućih profila, da nitko ne može reći da nema za koga glasati. A ovo su i povijesni izbori jer prvi put u 20 godina dobivamo novog gradonačelnika. Ljudi koji su sad na drugoj ili trećoj godini faksa čitav svoj život ne znaju za drugog gradonačelnika Zagreba osim Milana Bandića. Stoga se nadam da će na ovim povijesnim izborima i izlaznost biti povijesno velika.


Intervjue Jasmina Klarića s ostalim kandidatima potražite na Telegramu u narednim danima.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu