Hrvatska politička scena duboko je deprimirajuća i svakodnevno ruši ionako niske standarde. Većina govora u Saboru pretvorila se u nasilje nad prosječnom ljudskom inteligencijom. Mnogi javni istupi hrvatskih političara redovito nas podsjećaju kako ti ljudi uglavnom nisu kadri izboriti se s bilo kakvim kompleksnijim problemima, i kako ne posjeduju minimalan etički i intelektualni integritet.
HDZ-ova korupcijsko hipokrizijska vladavina razara preostalo tkivo zdravog, normalnog i modernog društva, dok je predsjednik Milanović, koji se dvije godine svim sredstvima jedini uspješno borio protiv tog i takvog HDZ- a, u slučaju ruske invazije na Ukrajinu završio na krivoj strani povijesti. SDP se, pak, eutanazirao: potpuno je nevjerojatno kako pripadnici obje frakcije SDP-a ne žele razumjeti da stranke koje se podijele (HSLS, HSS, HNS) neizbježno propadaju.
Hrvatska je politička pozornica, budimo realni, postala toliko mučna da je sve teže gledati i čitati obične vijesti, a kamoli pratiti medijske sadržaje u kojima političari dobivaju više od minutu vremena. Stoga zaista ugodno iznenađuje kad neki istaknuti hrvatski političar povuče konzekventan, logičan i odgovoran potez, kao što je to ovih dana učinio zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.
Kratko, jasno i odgovorno prema biračima
Gospodin Tomašević je zabranio da se u gradu izvjese zastave Hoda za život, i to zato što se ne slaže s ciljevima Hoda za život pa ne može podržavati njihove akcije niti biti pokrovitelj bilo kakvim aktivnostima Hoda za život. Kratko, jasno, logično i odgovorno prema biračima, koji su glasali za Tomaševića, Možemo i druge lijevo liberalne opcije koje su formirale vlast u Zagrebu. No i šire od toga.
Svojom odlukom protiv Hoda za život gradonačelnik Tomašević postao je jedna od rijetkih institucionalnih prepreka klerikalizaciji društva, što je u ovom trenutku iznimno značajno za cijelu zemlju. Tomislav Tomašević, budimo realni, kao gradonačelnik dosad nije postigao nikakve ozbiljnije rezultate. No, dvije su činjenice veoma snažno na njegovoj strani.
Prvo, Tomašević i dalje ni na koji način nije povezan ni s kakvim oblikom koruptivnog ponašanja. I drugo, Tomašević je kadar donositi racionalne, vrijednosno konzekventne i simbolički važne političke odluke, što je u Hrvatskoj postala potpuna rijetkost. Utoliko je, ipak, vrijedilo glasati za Možemo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tomašević se, bez obzira na sve, pokazao kao jedna od rijetkih institucionalnih prepreka klerikalizaciji društva
Gradonačelnik je zabranio da se u gradu izvjese zastave Hoda za život. Kratko, jasno i odgovorno prema biračima
Hrvatska je politička pozornica, budimo realni, postala toliko mučna da je sve teže gledati i čitati obične vijesti, a kamoli pratiti medijske sadržaje u kojima političari dobivaju više od minutu vremena. Stoga zaista ugodno iznenađuje kad neki istaknuti hrvatski političar povuče konzekventan, logičan i odgovoran potez...
Hrvatska politička scena duboko je deprimirajuća i svakodnevno ruši ionako niske standarde. Većina govora u Saboru pretvorila se u nasilje nad prosječnom ljudskom inteligencijom. Mnogi javni istupi hrvatskih političara redovito nas podsjećaju kako ti ljudi uglavnom nisu kadri izboriti se s bilo kakvim kompleksnijim problemima, i kako ne posjeduju minimalan etički i intelektualni integritet.
HDZ-ova korupcijsko hipokrizijska vladavina razara preostalo tkivo zdravog, normalnog i modernog društva, dok je predsjednik Milanović, koji se dvije godine svim sredstvima jedini uspješno borio protiv tog i takvog HDZ- a, u slučaju ruske invazije na Ukrajinu završio na krivoj strani povijesti. SDP se, pak, eutanazirao: potpuno je nevjerojatno kako pripadnici obje frakcije SDP-a ne žele razumjeti da stranke koje se podijele (HSLS, HSS, HNS) neizbježno propadaju.
Hrvatska je politička pozornica, budimo realni, postala toliko mučna da je sve teže gledati i čitati obične vijesti, a kamoli pratiti medijske sadržaje u kojima političari dobivaju više od minutu vremena. Stoga zaista ugodno iznenađuje kad neki istaknuti hrvatski političar povuče konzekventan, logičan i odgovoran potez, kao što je to ovih dana učinio zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.
Kratko, jasno i odgovorno prema biračima
Gospodin Tomašević je zabranio da se u gradu izvjese zastave Hoda za život, i to zato što se ne slaže s ciljevima Hoda za život pa ne može podržavati njihove akcije niti biti pokrovitelj bilo kakvim aktivnostima Hoda za život. Kratko, jasno, logično i odgovorno prema biračima, koji su glasali za Tomaševića, Možemo i druge lijevo liberalne opcije koje su formirale vlast u Zagrebu. No i šire od toga.
Svojom odlukom protiv Hoda za život gradonačelnik Tomašević postao je jedna od rijetkih institucionalnih prepreka klerikalizaciji društva, što je u ovom trenutku iznimno značajno za cijelu zemlju. Tomislav Tomašević, budimo realni, kao gradonačelnik dosad nije postigao nikakve ozbiljnije rezultate. No, dvije su činjenice veoma snažno na njegovoj strani.
Prvo, Tomašević i dalje ni na koji način nije povezan ni s kakvim oblikom koruptivnog ponašanja. I drugo, Tomašević je kadar donositi racionalne, vrijednosno konzekventne i simbolički važne političke odluke, što je u Hrvatskoj postala potpuna rijetkost. Utoliko je, ipak, vrijedilo glasati za Možemo.