Možda će ipak trebati mijenjati globalnu teoriju u ekonomskim ciklusima. Ili barem zabludu u hrvatskoj javnosti da predsjednik Republike slijedom svojih ovlasti ima jako malo utjecaja oko bilo čega, a nimalo oko ekonomije. Ili to, ili je Kolinda Grabar-Kitarović lagano ušla u fazu kampanje koja se slikovito može opisati imenicom – panika.
Jer, kazati da je potpis za njenu kandidaturu optimizam, nasuprot vraćanju u stara vremena recesije i pesimizma, ili sa sobom nosi pečat ekonomske revolucije, ili posvemašnje frke na Pantovčaku zbog posljednjih anketa koje njenu nekad lagodno uvjerljivu prednost (u prvom i u drugom krugu i protiv oba izgledna suparnika) smješta u prostor – statističke pogreške.
Ekonomska revolucija
Prvo ekonomska revolucija – u rečenici u kojoj se brutalno otresla i o drugog protukandidata, Miroslava Škoru (“podržavanje eksperimenata nekoga tko ne zna ništa o državi”), predsjednica je prvenstveno ciljala na Zorana Milanovića. “Dajte potpis optimizmu, a ne da se vraćamo u stara vremena recesije i pesimizma”, kazala je doslovno Grabar-Kitarović, sugerirajući da bi nekako Milanovićev uspon na Pantovčak zakočio hrvatsko gospodarstvo, koje je većim dijelom njegovog premijerskog mandata bilo u recesiji (kao i najveći dio zemalja Europske unije).
Ukoliko bi predsjednica detaljnije razradila ovu pomalo revolucionarnu ideju o odsudnom utjecaju neutjecajne političke funkcije na stanje u gospodarstvu oko kojeg, pritom, predsjednik nema nikakvih ovlasti, to bi bio priličan doprinos ekonomiji kao znanosti.
No, bit će prije da su u pitanju ankete. Prije svih ona posljednja, koja je objavljena tek dan prije predsjedničinog izleta u ekonomsku avangardu. Po HRejtingu, naime, prednost Kolinde Grabar-Kitarović nad Zoranom Milanovićem u eventualnom drugom krugu izbora iznosi 3,1 posto. Odnosno, došla je u okvire statističke pogreške.
Tvoja prednost zvuči poznato
Drama je u tome što je po istoj anketi prije samo pola godine, u onom prvom ispitivanju javnog mnijenja u kojem se odjednom pojavio i tada još samo pjevač Miroslav Škoro (HRejting za svibanj), Grabar-Kitarović ispred Milanovića imala prednost od 14,7 postotnih bodova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trend je jasan i za aktualnu predsjednicu vjerojatno pomalo užasavajući. Pogotovo kad se sjeti kako je ona došla na funkciju na kojoj je provela posljednjih pet godina – mjesec dana pred izbore Ivo Josipović je ispred nje imao više od četiri puta veću anketnu prednost nego ona sad pred Milanovićem, golemih i naizglednih sigurnih 14,7 postotnih bodova razlike (u prvom krugu, tad nije bilo anketa za drugi). A pritom su joj glavni saveznici u kampanji Andrej Plenković (predsjednica je ponovila jučer da joj se program temelji na rastu plaća…) i Milan Bandić (… i borbi protiv korupcije).
Utjeha dijaspore
U njenom okruženju su savršeno svjesni činjenice da će bitka na predsjedničkim izborima biti vrlo neizvjesna i da je praktički nemoguće da se u mjesec dana kampanje Grabar-Kitarović vrati na lagodne razlike na kojima je boravila sve do nedavno. Tješe se, međutim, time da je Milanović, kako smatraju, već ispucao sve adute i da su aktualne brojke njegov maksimum. Logično, za drugi krug procjenjuju ključnim da na glasanje izvuku najveći dio onih koji će u prvom glasati za Miroslava Škoru – kako bi na Pantovčaku ipak ostala kandidatkinja naklonjenija desnom dijelu političkog spektra.
No, trend je neporeciv. Predsjednica se topi, a kampanja je tek krenula. S trenutnog vidikovca, točno mjesec dana prije prvog, a mjesec i po prije drugog kruga (u kojeg se, je li, tek treba plasirati) Grabar-Kitarović najviše nade može polagati na to da će se Zoran Milanović već nekako samoubiti u očima vlastitih birača (što mu ne bi bilo prvi put) i na to da će odaziv birača u dijaspori – koja nije obuhvaćena anketama – biti znatno veći nego ikad dosad. Zvuči kao ne pretjerano jaka doza utjehe u koktelu za suzbijanje – panike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Topi se lagodna prednost predsjednice, sad je već na razini statističke pogreške. Koje su šanse da se vrati?
Prednost Grabar-Kitarović u odnosu na Milanovića u drugom krugu bila je u svibnju 14,7 postotnih bodova. Sad je 3,1
“Dajte potpis optimizmu, a ne da se vraćamo u stara vremena recesije i pesimizma”, kazala je doslovno Grabar-Kitarović, sugerirajući da bi nekako Milanovićev uspon na Pantovčak zakočio hrvatsko gospodarstvo. Ukoliko bi predsjednica detaljnije razradila ovu pomalo revolucionarnu ideju o odsudnom utjecaju neutjecajne političke funkcije na stanje u gospodarstvu oko kojeg, pritom, predsjednik nema nikakvih ovlasti, to bi bio priličan doprinos ekonomiji kao znanosti.
Možda će ipak trebati mijenjati globalnu teoriju u ekonomskim ciklusima. Ili barem zabludu u hrvatskoj javnosti da predsjednik Republike slijedom svojih ovlasti ima jako malo utjecaja oko bilo čega, a nimalo oko ekonomije. Ili to, ili je Kolinda Grabar-Kitarović lagano ušla u fazu kampanje koja se slikovito može opisati imenicom – panika.
Jer, kazati da je potpis za njenu kandidaturu optimizam, nasuprot vraćanju u stara vremena recesije i pesimizma, ili sa sobom nosi pečat ekonomske revolucije, ili posvemašnje frke na Pantovčaku zbog posljednjih anketa koje njenu nekad lagodno uvjerljivu prednost (u prvom i u drugom krugu i protiv oba izgledna suparnika) smješta u prostor – statističke pogreške.
Ekonomska revolucija
Prvo ekonomska revolucija – u rečenici u kojoj se brutalno otresla i o drugog protukandidata, Miroslava Škoru (“podržavanje eksperimenata nekoga tko ne zna ništa o državi”), predsjednica je prvenstveno ciljala na Zorana Milanovića. “Dajte potpis optimizmu, a ne da se vraćamo u stara vremena recesije i pesimizma”, kazala je doslovno Grabar-Kitarović, sugerirajući da bi nekako Milanovićev uspon na Pantovčak zakočio hrvatsko gospodarstvo, koje je većim dijelom njegovog premijerskog mandata bilo u recesiji (kao i najveći dio zemalja Europske unije).
Ukoliko bi predsjednica detaljnije razradila ovu pomalo revolucionarnu ideju o odsudnom utjecaju neutjecajne političke funkcije na stanje u gospodarstvu oko kojeg, pritom, predsjednik nema nikakvih ovlasti, to bi bio priličan doprinos ekonomiji kao znanosti.
No, bit će prije da su u pitanju ankete. Prije svih ona posljednja, koja je objavljena tek dan prije predsjedničinog izleta u ekonomsku avangardu. Po HRejtingu, naime, prednost Kolinde Grabar-Kitarović nad Zoranom Milanovićem u eventualnom drugom krugu izbora iznosi 3,1 posto. Odnosno, došla je u okvire statističke pogreške.
Tvoja prednost zvuči poznato
Drama je u tome što je po istoj anketi prije samo pola godine, u onom prvom ispitivanju javnog mnijenja u kojem se odjednom pojavio i tada još samo pjevač Miroslav Škoro (HRejting za svibanj), Grabar-Kitarović ispred Milanovića imala prednost od 14,7 postotnih bodova.
Trend je jasan i za aktualnu predsjednicu vjerojatno pomalo užasavajući. Pogotovo kad se sjeti kako je ona došla na funkciju na kojoj je provela posljednjih pet godina – mjesec dana pred izbore Ivo Josipović je ispred nje imao više od četiri puta veću anketnu prednost nego ona sad pred Milanovićem, golemih i naizglednih sigurnih 14,7 postotnih bodova razlike (u prvom krugu, tad nije bilo anketa za drugi). A pritom su joj glavni saveznici u kampanji Andrej Plenković (predsjednica je ponovila jučer da joj se program temelji na rastu plaća…) i Milan Bandić (… i borbi protiv korupcije).
Utjeha dijaspore
U njenom okruženju su savršeno svjesni činjenice da će bitka na predsjedničkim izborima biti vrlo neizvjesna i da je praktički nemoguće da se u mjesec dana kampanje Grabar-Kitarović vrati na lagodne razlike na kojima je boravila sve do nedavno. Tješe se, međutim, time da je Milanović, kako smatraju, već ispucao sve adute i da su aktualne brojke njegov maksimum. Logično, za drugi krug procjenjuju ključnim da na glasanje izvuku najveći dio onih koji će u prvom glasati za Miroslava Škoru – kako bi na Pantovčaku ipak ostala kandidatkinja naklonjenija desnom dijelu političkog spektra.
No, trend je neporeciv. Predsjednica se topi, a kampanja je tek krenula. S trenutnog vidikovca, točno mjesec dana prije prvog, a mjesec i po prije drugog kruga (u kojeg se, je li, tek treba plasirati) Grabar-Kitarović najviše nade može polagati na to da će se Zoran Milanović već nekako samoubiti u očima vlastitih birača (što mu ne bi bilo prvi put) i na to da će odaziv birača u dijaspori – koja nije obuhvaćena anketama – biti znatno veći nego ikad dosad. Zvuči kao ne pretjerano jaka doza utjehe u koktelu za suzbijanje – panike.