Nekad je nužno odabrati stranu

Tragična odluka u SAD-u dokazuje da živimo u dobu povratka religijskog fanatizma i konzervativizma

Pregled tjedna Dragana Markovine

Abortion rights activists rally after the US Supreme Court striked down the right to abortion, in Miami, Florida, on June 24, 2022. (Photo by CHANDAN KHANNA / AFP)
FOTO: AFP

Iza nas je tjedan na kraju kojeg ćemo doznati kako su Splićani glasali na izvanrednim izborima, također i tjedan formalno neuspješnog, ali inače zanimljivog summita Europske unije i zemalja zapadnog Balkana. Obilježen je i Dan antifašističke borbe, došlo je do podjela među hosovcima, kojima je počast bizarnim selfijem odao dubrovački gradonačelnik, u SAD-u je Vrhovni sud donio tragičnu odluku kojom je legalizirao zabranu pobačaja, u Oslu se dogodio teroristički napad iz mržnje prema LGBT zajednici, u Sarajevu je održan treći Pride, koronavirus se vratio na velika vrata, a Beograd je dobio novog gradonačelnika.

Splitski izbori

Počet ću s viješću koja zaključuje tjedan i čiji ishod ćemo znati na kraju dana, a to su rezultati izvanrednih izbora u Splitu. Po dostupnim podacima, odaziv je značajno manji nego prije godinu dana, ankete daju prednost Ivici Puljku i novu nestabilnost u Gradskom vijeću. Što će se vrlo vjerojatno potvrditi nakon prebrojavanja glasova i sigurnim drugim krugom. Kampanja je bila mlaka i neupečatljiva sve do navodne seksualne afere, no čak i ona nije utjecala na malu izlaznost. Ako je pak nešto u kampanji bilo dobro, to je činjenica da su se svi relevantni kandidati ipak bavili konkretnim gradskim problemima i oko razvoja Splita našli zajednički jezik. No, od toga, do zajedničkog rada u vijeću je ogroman korak.

Dan antifašističke borbe

Proteklog tjedna obilježen je i Dan antifašističke borbe, uz masovno i konačno budućnosti okrenuto okupljanje na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, s odličnim govorom Tomislava Tomaševića i ekstatičnim nastupom TBF-a, u atmosferi u kojoj se samodoprinosima najavila obnova Augustinčućevog spomenika u Gradcu i konačno se ukazala informativna ploča na zagrebačkoj Dotršćini i u standardnom buđenju Zorana Milanovića iz nacionalističkog populizma i uz njegov dobar govor o nasljeđu hrvatskog antifašizma. Da zemlja ostalih 364 dana u godini izgleda kao 22. lipnja, bila bi puno modernija i ugodnija za razvoj društva.

Raskol u HOS-u

Da stvar ne ostane samo na ovome, pobrinulo se nekoliko desetaka nekadašnjih pripadnika HOS-a, koji su odlučili osnovati novu udrugu, distancirati se od Marka Skeje i fabriciranog desetog travnja te ponuditi donekle upristojeno lice revizionističkog pravaštva. Što jeste korak naprijed, ali i dalje uz mantru kako su devedesete donijele novo značenje ustaškom pozdravu. Unatoč tome što je on i ušao na grb HOS-a baš zato što je ustaški pozdrav i što je čitava priča krenula kao priča o vojnoj formaciji HSP-a.

Mato Franković

Iluzornost ovakvog pristupa pojačao je dubrovački gradonačelnik Franković, bizarnim selfijem u majici s hosovim znakom. Nitko, naravno ne spori važnu ulogu pripadnika te postrojbe u obrani Dubrovnika, ali je isto tako netočno i promašeno negirati smišljenost ustaške simbolike koja je obilježavala čitavu priču, a o promašenosti vremena i prostora dubrovačkog gradonačelnika da ne govorimo. Franković je inače porijeklom s Pelješca, gotovo u potpunosti partizanskog kraja na kojem se uporno devastira spomenik poginulim partizanima i civilima ubijenim od strane nacista na Taboru. Ali ga ta devastacija spomeničke baštine i zatiranje memorije očito ne zabrinjavaju.

Novi gradonačelnik Beograda

Beograd je pak dobio novog gradonačelnika Aleksandra Šapića, bivšeg vaterpolista pa čelnika Novog Beograda, pa Vučićevog konstruktivnog oponenta i na kraju partnera. Koji je ispostavio kao netko tko se savršeno uklapa u sliku SNS-ovca. S jedne strane priče o posvećenosti lokalnoj zajednici, s druge simbioza s krupnim kapitalom, a s treće simpatije prema četničkom pokretu. Ukratko, iz lošeg u gore.

Ukrajina

Rat u Ukrajini se pak nastavlja, Rusija je osvojila Sjevernodoneck i ostvaruje sve veću prednost, Ukrajinci su počeli s gerilskim akcijama i likvidirali proruskog čelnika Hersona, mir se još nigdje ne nazire, rat je ključna tema na sastanku zemalja G7 i NATO-a, sve su veće napetosti između Litve i Rusije i sve skupa svakim danom sve više odlazi u poziciju bez izlaza.

Povratak koronavirusa

Od rata u Ukrajini, skoro da je gore uporno vraćanje pandemije koronavirusa na velika vrata, koja nema nikakvu logiku i očito ne posustaje, a svijet je umoran i pogubljen od svega, realnih prognoza nema i očito sve ide ka tome da se realno digne ruke od bilo kakvog otpora pandemiji.

Europska unija i zapadni Balkan

Iako se od summita Europske unije posvećenog zapadnom Balkanu očekivalo više, na njemu se ništa konkretno nije odlučilo. Ali je ostala nekakva nada da je proširenje realno, ponajprije za Crnu Goru. Ujedno je i bugarski parlament nakon summita izglasao povlačenje veta s pregovora sa Sjevernom Makedonijom, a čak je i nesretna Bosna i Hercegovina koja nije dobila nikakav signal da bi mogla napredovati, dobila ozbiljnu pažnju i možda nekakvu naznaku još intenzivnijeg angažmana EU u toj zemlji. Što je sve bolje od ničega što se događalo posljednjih godina.

Tragična odluka u SAD-u

Vrhovni sud SAD-a donio je pak tragičnu odluku kojom je dozvolio saveznim državama pravo na zabranu pobačaja, što ukazuje na nekoliko stvari. Prvo, da je konzervativni pokret uspio u svojim višegodišnjim retrogradnim nastojanjima, drugo da jednom izborena prva nisu zauvijek zagarantirana i treće da definitivno živimo u dobu povratka konzervativizma i religijskog fanatizma, čemu nije odolio ni Vatikan, pozdravivši ovu odluku.

Pride u Sarajevu i terorizam u Oslu

A u kakvom dobu živimo svjedoči još jedan napad iz mržnje u Oslu, ovog puta prema LGBT populaciji i od strane islamskog fanatika. S druge pak strane, u Sarajevu je u karnevalskoj atmosferi održan treći po redu Pride, ali uz jak otpor funkcionera Stranke demokratske akcije i uz incidentni prekid umjetničkog performansa ispred Narodnog pozorišta. Svijet je, ukratko, daleko suroviji i konzervativniji nego što je bio krajem 20. stoljeća.