Treba priznati, ministar Anušić dobro je krenuo u mandat. Je li to pokazna vježba da je drugačiji HDZ moguć?

Anušić je - zasad - sve što Banožić nije bio: skroman, učinkovit i u miru s onima s kojima mora surađivati

U situaciji u kojoj mu je već otišlo 30 ministara, u kojoj se razmak do parlamentarnih izbora mjeri u jednoznamenkastom broju mjeseci i u kojoj mu afere tinjanju ili plamte u cijelom nizu drugih resora, djeluje da Plenkoviću kratkoročno odgovara stabilna situacija u Ministarstvu obrane

Teški kontrast – rezime je to prvih mjesec dana ministra obrane Ivana Anušića na svojoj novoj funkciji. Kontrast se, dakako, odnosi na sve ono što je za sobom nosio njegov prethodnik i stranački kolega Mario Banožić.

Bivši ministar obrane je tako sam sebi – još kao ministar državne imovine – na korištenje dodijelio državni stan od 92 kvadrata u centru grada. Na uređenje te nekretnine pred ministrovo useljenje potrošeno je skoro 200 tisuća kuna, uključujući ukrasne jastučiće koje su državne službenice kupovale po gradu ne bi li ministru, valjda, feng shui bio u skladu s horoskopskim znakom.

Ništa tepisi, ništa jastučići

Ministar je toliku stančinu za vlastiti boravak pravdao činjenicom da ima troje djece, no to ga nije sprječavalo da uredno od države inkasira i naknadu za odvojeni život od obitelji, džeparčić od tisuću kuna mjesečno. Anušić je, međutim, stvar sa smještajem riješio dramatično drugačije.

Sadašnji ministar obrane, koji također dolazi iz Slavonije, u Zagrebu živi u stanu u MORH-ovom “maskirnom” neboderu na zapadu grada. Anušić ima apartman od 50 kvadrata (za koji plaća 53 eura mjesečno, kako je definirano MORH-ovim pravilnicima), a sustanari su mu časnici i vojnici koji na isti način privremeno rješavaju svoj stambeni problem. Ništa tepisi, ništa jastučići, ništa bijela tehnika koja se grozničavo kupuje na državni račun prije ministrovog useljenja.

Stambeno pitanje, međutim, nije jedino na koje je u svojih tridesetak ministarskih dana Anušić ostavio snažan pečat. Prosvjed svinjogojaca koji je trajao dva tjedna u studenom je zadavao mnoge glavobolje aktualnoj vlasti. Smirio se, međutim, baš nakon Anušićevog posjeta prosvjednicima, koji su nakon tog sastanka smirili retoriku, ishvalili Anušića i krenuli s pripremama za kraj prosvjeda.

Mir s Milanovićem

Na kraju je tu i predsjednik Republike. Rat Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića najžešće se rasplamsao upravo preko bivšeg ministra obrane. Žestoke uvrede, zabrane, sitna i krupnija podmetanja i prijetnje frcale su godinama na relaciji Banožić-Pantovčak, toliko da je bilo gotovo nezamislivo da se na istom događaju pojave ministar obrane i vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske.

Nakon što je Banožić smijenjen u epilogu tragične prometne nesreće koju je izazvao, ministar obrane Ivan Anušić i predsjednik Republike Zoran Milanović uredno su zajedno sudjelovali na obilježavanju Dana hrvatskog zrakoplovstva. Uz to, na relaciji Ministarstvo obrane – Ured predsjednika u ovih mjesec dana nije bilo niti jedne jedine otrovne strelice. Koliko će se ta situacija nastaviti teško je reći, jer Banožić sigurno nije džonom krenuo prema Milanoviću bez zelenog svjetla iz vrha HDZ-a, no Anušić u ovom trenutku djeluje kao da mu ni na kraj pameti nije zaoštravanje s predsjednikom države.

U situaciji u kojoj mu je već otišlo 30 ministara, u kojoj se razmak do parlamentarnih izbora mjeri u jednoznamenkastom broju mjeseci i u kojoj mu afere tinjanju ili plamte u cijelom nizu drugih resora, djeluje da Plenkoviću kratkoročno odgovara stabilna situacija u Ministarstvu obrane. Ona svakako odgovara i Anušiću, koji politički sasvim sigurno želi pokazati da HDZ ima ministra koji, recimo, skroman smještaj i društvo časnika i djelatnika HV-a pretpostavlja unutarnjem uređenju velikog stana u centru grada.

Upečatljivo drugačiji

Samo, nije se bivši osječki župan padobranom spustio u ministarstvo obrane, imao je on svojih javnih kritika na račun Andreja Plenkovića i politike Vlade, pa su ga mnogi često gledali i kao potencijalnog pretendenta na stranački tron jednom kad sadašnji premijer ode s vlasti (porazom na izborima ili odlaskom na neku međunarodnu funkciju). Anušić se tu uvijek držao nezainteresiranim, ponavljajući kako njegova politička ambicija staje na granicama Osječko-baranjske županije.

Ovako je, međutim, objasnio medijima svoje “da” Plenkoviću kad je postao ministar: “Ako ste član neke stranke i kada je njoj potrebno, ja nemam drugog izbora nego preuzeti tu dužnost i pomoći i stranci i Vladi pred izbore”.

Može li biti da tamo gdje je jedan došao na vlast tvrdeći kako “stranka ne smije biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana” sad imamo pripremu terena s tezom “kada je stranci potrebno, nemam drugog izbora nego preuzeti tu dužnost i pomoći stranci”? Kako god bilo, upečatljivo drugačijih prvih mjesec dana Ivana Anušića kao ministra obrane najavljuju da bi pred HDZ-om mogla biti vrlo zanimljiva vremena.