Oligopol je, prema Hrvatskoj enciklopediji, “tip tržišne strukture u kojemu na strani ponude ima samo nekoliko velikih ponuđača nekoga proizvoda koji svojim ponašanjem mogu bitno utjecati na stanje tržišta. Veliki ponuđači se obično prilagođavaju jedan drugome, izbjegavajući otvorenu konkurenciju snižavanjem cijena, a svoj tržišni udio nastoje povećati kvalitetom proizvoda i metodama marketinga.“
Stavak 2. Članka 12. Zakona o zaštiti tržišnoga natjecanja određuje da postoji mogućnost da je poduzetnik u vladajućemu položaju na mjerodavnome tržištu kada ima udjel veći od 40 posto, a za dva ili više pravno neovisna poduzetnika postoji mogućnost da su u zajedničkome vladajućem položaju ako nastupaju ili djeluju zajednički.
Glavni akteri Ina/MOL i Petrol
U Hrvatskoj posluje 870 benzinskih postaja, od čega INA upravlja s 396, a Tifon koji je u vlasništvu mađarskog MOL-a s 46 benzinskih postaja. Što pak znači da MOL/INA ima 50,8 posto prodajnih mjesta te je po Zakonu o zaštiti tržišnoga natjecanja u “vladajućemu položaju na mjerodavnome tržištu”. Nakon što je početkom 2021. godine slovenski Petrol preuzeo Crodux, broj njegovih benzinskih postaja povećan je sa 110 na ukupno 202 ili 23,2 posto svih prodajnih mjesta.
Tako se gotovo tri četvrtine svih benzinskih postaja u Hrvatskoj našlo u rukama dva poduzetnika, a njihova tržišna pozicija u potpunosti odgovara definiciji oligopola. Njihov zajednički udio na tržištu bio bi manji za cca 14 posto da je Agencija za zaštitu tržišnoga natjecanja (AZTN) radila svoj posao i spriječila preuzimanja Tifona od strane MOL-a 2007. godine, odnosno prije dvije godine Petrolovo preuzimanje Croduxa.
AZTN, baš kao i bilo koja druga državna agencija, vođen je čvrstom partijskom rukom te odgovornost za taj propust i grubo kršenje Zakona o zaštiti tržišnoga natjecanja ipak treba adresirati na same Banske dvore, a ne samo na nekoliko anonimnih činovnika AZTN-a.
Značajan skok maloprodajnih marži
Umjesto da su ova i prethodne hrvatske vlade učinile sve što je bilo potrebno za dokidanje naslijeđenoga državnog monopola na tržištu naftnih derivata, one su taj monopol najprije pretvorile u privatni, a Plenkovićeva ekipa ne samo da nije ništa poduzela protiv toga privatnog monopola nego je svojom neaktivnošću pomogla i u stvaranju oligopola.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlasnik Tifona i Croduxa bio je politički vrlo utjecajan Ivan Čermak, a je li ta činjenica bila presudna za blagonaklonost Banskih dvora ostavljam čitateljima na prosudbu. Kako god bilo recentni sukob ministra gospodarstva Davora Filipovića i tvrtke Petrol zbog limitiranja iznosa maloprodajne marže na 0,086 eura za litru goriva vodi se na pogrešnome terenu i u pogrešno vrijeme.
Hrvatsko tržište naftnih derivata bilo je potpuno regulirano sve do 2014. godine, kad je ukinuta formula prema kojoj se prethodnih 14 godina određivala njihova maloprodajna cijena. Deregulacija tržišta na kojemu je tvrtka INA/MOL imala više od polovice svih prodajnih mjesta morala je dovesti do značajnoga skoka maloprodajnih marži te su one do 2021. čak utrostručene.
Vlada se sjetila rješenja u zadnji tren
Vlada Andreja Plenkovića, nadležno ministarstvo i AZTN cijelo su vrijeme nezainteresirano promatrali rast maloprodajnih cijena praveći se da postoji tržište tamo gdje tržišta nikada nije bilo niti moglo biti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tek kada su maloprodajne cijene derivata, zbog rasta cijene barela sirove nafte i slabljenja eura u odnosu na američki dolar, dosegle povijesno rekordne iznose Vlada se sjetila formule i ponovo uvela limitiranje maloprodajnih marži.
MOL, opterećen složenim i kompleksnim odnosima s Vladom, na taj zaokret u politici nije uopće javno reagirao, mali trgovci kreirali su puno buke bez nekoga vidljivog rezultata, a najdalje je otišao Petrol. U srijedu je na sat vremena protestno zatvorio sve benzinske postaje Petrola i Croduxa, osim onih na autocestama, te najavio moguću tužbu protiv Republike Hrvatske zbog regulative „koja ne omogućuje profitabilno poslovanje“.
Petrol uprihodio sedam milijardi eura
Petrol Grupa imala je u prvih devet mjeseci 2022. godine ukupni prihod od 7,016 milijardi eura što je povećanje od 128 posto u odnosu na isto razdoblje 2021. godine. Takvo povećanje prihoda bilo je ponajviše rezultat rasta maloprodajnih cijena naftnih derivata, ali zbog njihovoga povremenog limitiranja odnosno regulatornog određivanja maloprodajnih cijena i marži Petrol Grupa zabilježila je u tom periodu samo 28,67 milijuna eura dobiti prije poreza ili gotovo četiri puta manje nego u istome razdoblju prethodne godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Sloveniji je Grupa ostvarila 42,8 posto ukupnih prihoda, u Hrvatskoj 17,27 posto te je posve razumljiva nervoza Uprave Petrola upravo prema hrvatskoj Vladi i njenoj regulaciji tržišta naftnih derivata. Slovenska država, što izravno što neizravno, ima značajan manjinski udio u vlasničkoj strukturi Petrol Grupe te samim time nije pogodna za adresiranje krivnje za razočaravajuće financijske rezultate Grupe.
Republika Hrvatska pak je javno okrivljena za iste ili slične regulatorne politike koje su u 2022. godini provodile i vlade svih ostalih država u kojima posluje Grupa Petrol. Dovoljno je pročitati financijsko izvješće Uprave za prvih devet mjeseci 2022. godine da bi se razumjeli motivi ove bure u čaši vode, ali kada se sve to već dogodilo bilo bi dobro da premijer Plenković i ministar Filipović odgovore na pitanje vrijedi li Zakon o zaštiti tržišne utakmice i za tržište naftnih derivata.
Uzalud nam ulazak u Schengen i eurozonu
Ako se odredbe toga Zakona ipak trebaju primjenjivati i na sve tvrtke koje prodaju naftne derivate onda bi AZTN već ovoga tjedna trebao započeti ispitivanje na tome tržištu prema članku 32. Zakona da bi ustanovio postoje li „dostatne indicije“ o mogućoj zloupotrebi vladajućega položaja dva najveća trgovca naftnim derivatima. Upravo tako rade regulatorne agencije na razvijenim i uređenim tržištima liberalnih demokracija – što se mi, barem prema riječima premijera, upinjemo biti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tamo gdje se ništa ne događa bez blagoslova partijske nomenklature ili telefonskoga poziva šefa kabineta samoga vrhovnika niže rangiranim činovnicima, sve se rješava daleko od očiju javnosti. Andrej Plenković može raditi i na prvi i na drugi način, ali uzalud nam ulazak u Schengen i eurozonu ako ćemo i dalje imati kobajagi regulatorne agencije koje bez političke prisile ili dozvole ne rade baš ništa.
Tri četvrtine svih pumpi u Hrvatskoj drže dva poduzetnika. Zašto država uporno ignorira da se radi o oligopolu?
Država ne samo da je gledala sa strane kako se to događa, već je u stvaranju oligopola i pomogla
Vlada Andreja Plenkovića, nadležno ministarstvo i agencija cijelo su vrijeme nezainteresirano promatrali rast maloprodajnih cijena, praveći se da postoji tržište tamo gdje ga nikada nije bilo niti moglo biti. Tek kada su maloprodajne cijene derivata dosegle povijesno rekordne iznose Vlada se sjetila formule i ponovo uvela limitiranje maloprodajnih marži.
Oligopol je, prema Hrvatskoj enciklopediji, “tip tržišne strukture u kojemu na strani ponude ima samo nekoliko velikih ponuđača nekoga proizvoda koji svojim ponašanjem mogu bitno utjecati na stanje tržišta. Veliki ponuđači se obično prilagođavaju jedan drugome, izbjegavajući otvorenu konkurenciju snižavanjem cijena, a svoj tržišni udio nastoje povećati kvalitetom proizvoda i metodama marketinga.“
Stavak 2. Članka 12. Zakona o zaštiti tržišnoga natjecanja određuje da postoji mogućnost da je poduzetnik u vladajućemu položaju na mjerodavnome tržištu kada ima udjel veći od 40 posto, a za dva ili više pravno neovisna poduzetnika postoji mogućnost da su u zajedničkome vladajućem položaju ako nastupaju ili djeluju zajednički.
Glavni akteri Ina/MOL i Petrol
U Hrvatskoj posluje 870 benzinskih postaja, od čega INA upravlja s 396, a Tifon koji je u vlasništvu mađarskog MOL-a s 46 benzinskih postaja. Što pak znači da MOL/INA ima 50,8 posto prodajnih mjesta te je po Zakonu o zaštiti tržišnoga natjecanja u “vladajućemu položaju na mjerodavnome tržištu”. Nakon što je početkom 2021. godine slovenski Petrol preuzeo Crodux, broj njegovih benzinskih postaja povećan je sa 110 na ukupno 202 ili 23,2 posto svih prodajnih mjesta.
Tako se gotovo tri četvrtine svih benzinskih postaja u Hrvatskoj našlo u rukama dva poduzetnika, a njihova tržišna pozicija u potpunosti odgovara definiciji oligopola. Njihov zajednički udio na tržištu bio bi manji za cca 14 posto da je Agencija za zaštitu tržišnoga natjecanja (AZTN) radila svoj posao i spriječila preuzimanja Tifona od strane MOL-a 2007. godine, odnosno prije dvije godine Petrolovo preuzimanje Croduxa.
AZTN, baš kao i bilo koja druga državna agencija, vođen je čvrstom partijskom rukom te odgovornost za taj propust i grubo kršenje Zakona o zaštiti tržišnoga natjecanja ipak treba adresirati na same Banske dvore, a ne samo na nekoliko anonimnih činovnika AZTN-a.
Značajan skok maloprodajnih marži
Umjesto da su ova i prethodne hrvatske vlade učinile sve što je bilo potrebno za dokidanje naslijeđenoga državnog monopola na tržištu naftnih derivata, one su taj monopol najprije pretvorile u privatni, a Plenkovićeva ekipa ne samo da nije ništa poduzela protiv toga privatnog monopola nego je svojom neaktivnošću pomogla i u stvaranju oligopola.
Vlasnik Tifona i Croduxa bio je politički vrlo utjecajan Ivan Čermak, a je li ta činjenica bila presudna za blagonaklonost Banskih dvora ostavljam čitateljima na prosudbu. Kako god bilo recentni sukob ministra gospodarstva Davora Filipovića i tvrtke Petrol zbog limitiranja iznosa maloprodajne marže na 0,086 eura za litru goriva vodi se na pogrešnome terenu i u pogrešno vrijeme.
Hrvatsko tržište naftnih derivata bilo je potpuno regulirano sve do 2014. godine, kad je ukinuta formula prema kojoj se prethodnih 14 godina određivala njihova maloprodajna cijena. Deregulacija tržišta na kojemu je tvrtka INA/MOL imala više od polovice svih prodajnih mjesta morala je dovesti do značajnoga skoka maloprodajnih marži te su one do 2021. čak utrostručene.
Vlada se sjetila rješenja u zadnji tren
Vlada Andreja Plenkovića, nadležno ministarstvo i AZTN cijelo su vrijeme nezainteresirano promatrali rast maloprodajnih cijena praveći se da postoji tržište tamo gdje tržišta nikada nije bilo niti moglo biti.
Tek kada su maloprodajne cijene derivata, zbog rasta cijene barela sirove nafte i slabljenja eura u odnosu na američki dolar, dosegle povijesno rekordne iznose Vlada se sjetila formule i ponovo uvela limitiranje maloprodajnih marži.
MOL, opterećen složenim i kompleksnim odnosima s Vladom, na taj zaokret u politici nije uopće javno reagirao, mali trgovci kreirali su puno buke bez nekoga vidljivog rezultata, a najdalje je otišao Petrol. U srijedu je na sat vremena protestno zatvorio sve benzinske postaje Petrola i Croduxa, osim onih na autocestama, te najavio moguću tužbu protiv Republike Hrvatske zbog regulative „koja ne omogućuje profitabilno poslovanje“.
Petrol uprihodio sedam milijardi eura
Petrol Grupa imala je u prvih devet mjeseci 2022. godine ukupni prihod od 7,016 milijardi eura što je povećanje od 128 posto u odnosu na isto razdoblje 2021. godine. Takvo povećanje prihoda bilo je ponajviše rezultat rasta maloprodajnih cijena naftnih derivata, ali zbog njihovoga povremenog limitiranja odnosno regulatornog određivanja maloprodajnih cijena i marži Petrol Grupa zabilježila je u tom periodu samo 28,67 milijuna eura dobiti prije poreza ili gotovo četiri puta manje nego u istome razdoblju prethodne godine.
U Sloveniji je Grupa ostvarila 42,8 posto ukupnih prihoda, u Hrvatskoj 17,27 posto te je posve razumljiva nervoza Uprave Petrola upravo prema hrvatskoj Vladi i njenoj regulaciji tržišta naftnih derivata. Slovenska država, što izravno što neizravno, ima značajan manjinski udio u vlasničkoj strukturi Petrol Grupe te samim time nije pogodna za adresiranje krivnje za razočaravajuće financijske rezultate Grupe.
Republika Hrvatska pak je javno okrivljena za iste ili slične regulatorne politike koje su u 2022. godini provodile i vlade svih ostalih država u kojima posluje Grupa Petrol. Dovoljno je pročitati financijsko izvješće Uprave za prvih devet mjeseci 2022. godine da bi se razumjeli motivi ove bure u čaši vode, ali kada se sve to već dogodilo bilo bi dobro da premijer Plenković i ministar Filipović odgovore na pitanje vrijedi li Zakon o zaštiti tržišne utakmice i za tržište naftnih derivata.
Uzalud nam ulazak u Schengen i eurozonu
Ako se odredbe toga Zakona ipak trebaju primjenjivati i na sve tvrtke koje prodaju naftne derivate onda bi AZTN već ovoga tjedna trebao započeti ispitivanje na tome tržištu prema članku 32. Zakona da bi ustanovio postoje li „dostatne indicije“ o mogućoj zloupotrebi vladajućega položaja dva najveća trgovca naftnim derivatima. Upravo tako rade regulatorne agencije na razvijenim i uređenim tržištima liberalnih demokracija – što se mi, barem prema riječima premijera, upinjemo biti.
Tamo gdje se ništa ne događa bez blagoslova partijske nomenklature ili telefonskoga poziva šefa kabineta samoga vrhovnika niže rangiranim činovnicima, sve se rješava daleko od očiju javnosti. Andrej Plenković može raditi i na prvi i na drugi način, ali uzalud nam ulazak u Schengen i eurozonu ako ćemo i dalje imati kobajagi regulatorne agencije koje bez političke prisile ili dozvole ne rade baš ništa.