Od kraja studenog 2017. godine, kada su Andrej Plenković i ministar branitelja Tomo Medved novim Zakonom o braniteljima sakrili u državni sef Registar hrvatskih branitelja i učinili ga nedostupnim javnosti, Registar je skočio za 7075 novih imena.
Dakle, već četiri godine, broj branitelja svakog mjeseca prosječno raste za oko 150. Svake od ovih godina upisano je po 1770 novih. Kad se brojka novoregistriranih osoba sa statusom branitelja podijeli s danima, to je otprilike po pet na dan. Zahtjeva koji čekaju konačni pečat ima još ohoho.
Cementiranje podrške
Valjda je samo u Hrvatskoj moguće da masa branitelja buja i buja punih 26 godina nakon Oluje i kraja rata. Kad sam u veljači ove godine za Telegram napisala serijal od tri teksta o opet novim izmjenama Zakona o braniteljima koje su u Saboru ljetos i usvojene, a kojima je put do priznavanja statusa branitelja i invalida Domovinskog rata dodatno olabavljen, bilo je jasno da imamo eksploziju i da će se ona nastaviti unedogled.
Potpalila ju je ova vlast kako bi cementirala podršku braniteljskih udruga, bez obzira na to što svatko iole zdrave pameti smatra totalnim nonsensom da se tisuće ljudi nakon tridesetak godina mogu odjednom sjetiti da su za vrijeme rata branili Hrvatsku.
Sva su čuda moguća
No, kad makneš ustavu, voda će poteći. I tako smo omogućili ovu lakrdiju koja će prvotnu – ionako već dovoljno ludu brojku od pola milijuna branitelja – i dalje podebljavati bez kraja i konca. Da se netko htio prijaviti da je sudjelovao u NOB-u tek sedamdestih godina prošlog stoljeća, odnosno tri desetljeća nakon Drugog svjetskog rata, i u onom bi sistemu mislili da je naprosto šviknuo. Ali u modernoj Hrvatskoj svakakva su čuda moguća pa tako i to.
A ovo potpuno otupjelo društvo o tome šuti i eventualno brunda sebi u bradu usprkos činjenici da Zakon o braniteljima, ovakav kakav imamo, financira cijelu lepezu prava ne samo za prave branitelje i njihove obitelji nego i za ove prekjučerašnje i one sutrašnje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ta su prava ljetos debelo povećana i proširena. Može svatko pogledati u zakon da ja ovdje ne potrošim sat vremena nabrajajući. No jao si ga svakom tko god pisne o tome jer će ga sustići kletva da je protiv Hrvatske, za agresora i protiv borbe za slobodu.
Tko se to tek sad budi?
Ali zapitajmo se ipak koji su to ljudi koji se nisu javili vlastima da su bili branitelji ni 1996., ni 1997., ni 2003., ni 2005. godine. Gdje su bili dosad da bi se probudili tri desetljeća poslije svega i zavapili da su oštećeni? I kako bi ikome osim Tomi Medvedu mogli objasniti odakle taj procjep u samospoznaji za vrijeme kojega su im i djeca već napunila barem 30 godina?
Ako ćemo se igrati sa stvarima koje inače ne bi smjele biti za igranje, možemo samo nagađati da su ti novi branitelji valjda odmah poslije rata skinuli uniformu i odselili se na vrh Dinare ili su emigrirali u Maine da love jastoge da bi se tek sada vratili u Hrvatsku i saznali za Zakon o braniteljima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znaju li tko je Josip Đakić?
Ili nikad nisu čuli da mogu poslati zahtjev za ostvarivanje braniteljskog prava ni iz jedne jedine od preko 1300 braniteljskih udruga koje su registrirane u Hrvatskoj? Ili ne gledaju televiziju pa ne znaju ni tko je Josip Đakić. Ili su tih 7075 svi odreda nepismeni pa nikako nisu umjeli popuniti obrasce.
Ili je možda stvar u tome da su tek sad uspjeli ispeglati dva svjedoka koji će pred Medvedovim povjerenstvima izjaviti da su s njima jurišali na neprijatelja u Vukovaru ili u gudurama šibenskog zaleđa. Ili su im tek Medved i ova saborska većina s ultraliberalnim novim zakonom 2017. otvorili prostranstva za nesputanu domoljubnu uobrazilju koja su do tada ipak bila malo škrtije stisnuta.
Kakvo društvo, takvi i zakoni
Pa su se neki, ovoliko naknadno, zato i odvažili abruptno dosjetiti da su bili ne samo branitelji nego, dapače, čak i dragovoljci. MORH je odgovorio Indexu da su ”od ožujka prošle godine status branitelja stekle 3003 osobe, od kojih je 2559 dragovoljaca”. Vidiš, vidiš, ovdje dragovoljci još češće pate od tridesetogodišnje sinkope nego ”obični” branitelji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa nije čudo, kako kaže Fred Matić, da se u Vukovaru isplaćuje 6000 braniteljskih mirovina, a grad je branilo 1803 ljudi. Nije se bez vraga dizala galama da se zatvori Registar branitelja. Za koju godinu možda će ih biti uduplo. I sve po zakonu. Pa je onda to i u redu. Jer, kakvo je društvo, takvi su mu i zakoni, pobjeći od toga ne možeš.
Tri desetljeća nakon rata dobivamo 150 novih branitelja mjesečno. Kako to itko može shvatiti, osim Tome Medveda
Valjda je samo u Hrvatskoj moguće da masa branitelja i dalje buja
Možemo samo nagađati da su ti novi branitelji valjda odmah poslije rata skinuli uniformu i odselili se na vrh Dinare ili su emigrirali u Maine da love jastoge da bi se tek sada vratili u Hrvatsku i saznali za Zakon o braniteljima
Od kraja studenog 2017. godine, kada su Andrej Plenković i ministar branitelja Tomo Medved novim Zakonom o braniteljima sakrili u državni sef Registar hrvatskih branitelja i učinili ga nedostupnim javnosti, Registar je skočio za 7075 novih imena.
Dakle, već četiri godine, broj branitelja svakog mjeseca prosječno raste za oko 150. Svake od ovih godina upisano je po 1770 novih. Kad se brojka novoregistriranih osoba sa statusom branitelja podijeli s danima, to je otprilike po pet na dan. Zahtjeva koji čekaju konačni pečat ima još ohoho.
Cementiranje podrške
Valjda je samo u Hrvatskoj moguće da masa branitelja buja i buja punih 26 godina nakon Oluje i kraja rata. Kad sam u veljači ove godine za Telegram napisala serijal od tri teksta o opet novim izmjenama Zakona o braniteljima koje su u Saboru ljetos i usvojene, a kojima je put do priznavanja statusa branitelja i invalida Domovinskog rata dodatno olabavljen, bilo je jasno da imamo eksploziju i da će se ona nastaviti unedogled.
Potpalila ju je ova vlast kako bi cementirala podršku braniteljskih udruga, bez obzira na to što svatko iole zdrave pameti smatra totalnim nonsensom da se tisuće ljudi nakon tridesetak godina mogu odjednom sjetiti da su za vrijeme rata branili Hrvatsku.
Sva su čuda moguća
No, kad makneš ustavu, voda će poteći. I tako smo omogućili ovu lakrdiju koja će prvotnu – ionako već dovoljno ludu brojku od pola milijuna branitelja – i dalje podebljavati bez kraja i konca. Da se netko htio prijaviti da je sudjelovao u NOB-u tek sedamdestih godina prošlog stoljeća, odnosno tri desetljeća nakon Drugog svjetskog rata, i u onom bi sistemu mislili da je naprosto šviknuo. Ali u modernoj Hrvatskoj svakakva su čuda moguća pa tako i to.
A ovo potpuno otupjelo društvo o tome šuti i eventualno brunda sebi u bradu usprkos činjenici da Zakon o braniteljima, ovakav kakav imamo, financira cijelu lepezu prava ne samo za prave branitelje i njihove obitelji nego i za ove prekjučerašnje i one sutrašnje.
Ta su prava ljetos debelo povećana i proširena. Može svatko pogledati u zakon da ja ovdje ne potrošim sat vremena nabrajajući. No jao si ga svakom tko god pisne o tome jer će ga sustići kletva da je protiv Hrvatske, za agresora i protiv borbe za slobodu.
Tko se to tek sad budi?
Ali zapitajmo se ipak koji su to ljudi koji se nisu javili vlastima da su bili branitelji ni 1996., ni 1997., ni 2003., ni 2005. godine. Gdje su bili dosad da bi se probudili tri desetljeća poslije svega i zavapili da su oštećeni? I kako bi ikome osim Tomi Medvedu mogli objasniti odakle taj procjep u samospoznaji za vrijeme kojega su im i djeca već napunila barem 30 godina?
Ako ćemo se igrati sa stvarima koje inače ne bi smjele biti za igranje, možemo samo nagađati da su ti novi branitelji valjda odmah poslije rata skinuli uniformu i odselili se na vrh Dinare ili su emigrirali u Maine da love jastoge da bi se tek sada vratili u Hrvatsku i saznali za Zakon o braniteljima.
Znaju li tko je Josip Đakić?
Ili nikad nisu čuli da mogu poslati zahtjev za ostvarivanje braniteljskog prava ni iz jedne jedine od preko 1300 braniteljskih udruga koje su registrirane u Hrvatskoj? Ili ne gledaju televiziju pa ne znaju ni tko je Josip Đakić. Ili su tih 7075 svi odreda nepismeni pa nikako nisu umjeli popuniti obrasce.
Ili je možda stvar u tome da su tek sad uspjeli ispeglati dva svjedoka koji će pred Medvedovim povjerenstvima izjaviti da su s njima jurišali na neprijatelja u Vukovaru ili u gudurama šibenskog zaleđa. Ili su im tek Medved i ova saborska većina s ultraliberalnim novim zakonom 2017. otvorili prostranstva za nesputanu domoljubnu uobrazilju koja su do tada ipak bila malo škrtije stisnuta.
Kakvo društvo, takvi i zakoni
Pa su se neki, ovoliko naknadno, zato i odvažili abruptno dosjetiti da su bili ne samo branitelji nego, dapače, čak i dragovoljci. MORH je odgovorio Indexu da su ”od ožujka prošle godine status branitelja stekle 3003 osobe, od kojih je 2559 dragovoljaca”. Vidiš, vidiš, ovdje dragovoljci još češće pate od tridesetogodišnje sinkope nego ”obični” branitelji.
Pa nije čudo, kako kaže Fred Matić, da se u Vukovaru isplaćuje 6000 braniteljskih mirovina, a grad je branilo 1803 ljudi. Nije se bez vraga dizala galama da se zatvori Registar branitelja. Za koju godinu možda će ih biti uduplo. I sve po zakonu. Pa je onda to i u redu. Jer, kakvo je društvo, takvi su mu i zakoni, pobjeći od toga ne možeš.