Što smo ustanovili na izborima? Tri godine nakon preuzimanja HDZ-a, Plenković je još talac desnice
Prisiljen je tolerirati sve brojnije neoustaške ispade i sve bahatije ponašanje HDZ-ovaca, od lokalnih moćnika do potpredsjednika Vlade
Za čovjeka kojem pripisuju značajne strateško-taktičke sposobnosti političkog manevriranja, nakon europskih izbora Andrej Plenković nalazi se u dubinskom, strateško-taktičkom problemu. S jedne strane, opcije koje su se pozicionirale desnije od HDZ-a, osvojile su gotovo 20 posto glasova, što je iznad svih povijesnih rezultata krajnje desnice u Hrvatskoj.
Od prvih neovisnih izbora, Hrvatska demokratska zajednica uspijevala je pokriti gotovo čitav prostor od centra do desnog krila, uz kontinuirane, niskotiražne desne tabornike poput HSP-a ili Hrasta. Europski izbori – koji doduše djelomično i služe ovakvom protestnom glasanju – pokazuju da je dio tog biračkog tijela Plenkovićev HDZ ipak izgubio.
Interno manevriranje nije rezultiralo suštinskim pomakom
Posljedica je to manevriranja kojim je premijer pokušao stranku očistiti od nacionalističkih radikala iz mandata prethodnog predsjednika Tomislava Karamarka, i vratiti je, kako je kazao u prvim obraćanjima, u demokršćanski centar. Današnji rezultati i dobri rezultati desnih opcija ne sugeriraju da je taj proces izveden pretjerano uspješno.
S druge strane, ovo interno manevriranje nije rezultiralo suštinskim pomakom HDZ-a prema modernoj konzervativnoj opciji. Dapače, Plenkovićev HDZ prisiljen je tolerirati sve brojnije neoustaške ispade, sve agresivnije zadiranje Crkve u društveni život, kao i sve bahatije ponašanje osiljenih HDZ-ovaca, od lokalnih moćnika do potpredsjednika Vlade.
Ozbiljan deficit vizije, liderstva, komunikacije i provedbe
Tri godine nakon dolaska na čelo stranke, Plenković je i dalje talac njenih desnijih elemenata i stranačkih centara moći. I to dvostruki: ne uspijeva ponuditi bilo kakvu modernizaciju i promjenu HDZ-a, a s druge strane, dio njegovih članova ima dojam da ga je previše modernizirao i udaljio od nacionalističkih vrednota kojima teže. Što ukazuje na ozbiljan deficit vizije, liderstva, komunikacije i provedbe.
Ipak, rezultate ovih izbora treba uzeti s rezervom. Upravo zato, što oni nisu mogli rezultirati povratkom omraženih komunista na vlast – odnosno, nisu mogli značiti HDZ-ov gubitak vlasti – brojni desni birači vjerojatno su se osjetili komotniji po pitanju iskazivanja nezadovoljstva suviše umjerenom politikom HDZ-a. Da je riječ o parlamentarnim izborima, i realnom izboru između HDZ-a i SDP-a, dio birača ipak bi pohrlio u okrilje HDZ-a.