U utorak je na službenim stranicama Ministarstva financija objavljena Zaključna izjava Misije MMF-a u kojoj su navedeni preliminarni nalazi njenih članova na kraju ovogodišnjih “konzultacija”. Istoga dana ministar financija Marko Primorac gostovao je na konferenciji Američke gospodarske komore (AmCham) pod nazivom “Održivi porezni sustav-politika, praksa i perspektive”, gdje je govorio o planiranim poreznim izmjenama, ali ne i o nalazu Misije MMF-a.
Sva lažnost reforme
Budući da Andrej Plenković nikada ne propušta priliku za samohvalu izgleda da cjelovita Zaključna izjava Misije MMF-a premijeru ipak nije dobro sjela. Tri rečenice iz toga dokumenta najbolje razgolićuju svu lažnost još jedne navodne porezne reforme:
“S tim u vezi bi reforma sadašnjega poreznog režima, koji pogoduje ulaganjima u stambene nekretnine pridonijela smanjenju potražnje i aktiviranju neiskorištenih stambenih prostora […]. Smatramo da bi bilo korisno uvesti vrijednosni porez na imovinu i povećati pravednost poreza na dohodak, prije svega ukidanjem iznimno povoljnoga oporezivanja prihoda od kratkoročnoga najma. Za provedbu i upravljanje suvremenim porezom na imovinu potrebni su sveobuhvatni i precizni vlasnički registri te ažurna evidencija vrijednosti imovine.”
Iznova ista priča
Premijer Plenković imao je na raspolaganju gotovo sedam godina da stvarno reformira hrvatski porezni sustav, da ga učini pravednijim i manje ovisnim o porezu na potrošnju. Umjesto porezne reforme u kojoj bi dio “izgubljenih” poreznih prihoda zbog smanjivanja stopa PDV-a bio nadoknađen oporezivanjem imovine i pravednijim oporezivanjem dohotka, mi smo još jednom dobili priču o “rasterećenju plaća”, ovoga puta uz dodatak o provođenju politike “fiskalne decentralizacije”.
Je li supstitucija prihoda od ukinutoga prireza uvođenjem većih stopa poreza na dohodak “fiskalna decentralizacija”, a mogućnost uvođenja drastično viših iznosa poreza na kuće za odmor “povećanje fiskalne autonomije općina i gradova” ili ipak samo prebacivanje nepopularnih odluka na lokalne vlasti u narednoj izbornoj godini nije čak ni pitanje za svakoga objektivnijeg promatrača.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Populistički serijal
Ukidanje prireza i posljedično povećanje limita stopa poreza na dohodak nije nikakva porezna reforma, ali će poslužiti kao još jedna zgodna fusnota u premijerovom neprekinutom serijalu: “Što je sve vama moja Vlada dala”. Misija MMF-a upravo u tome populističkome serijalu vidi ključni problem vladine fiskalne politike.
Konstataciju Misije da “kratkoročna fiskalna politika treba poduprijeti pooštravanje monetarne politike i ne pridonositi povećanju agregatne potražnje” premijer Plenković i ministar financija Primorac očito nisu shvatili previše ozbiljno. U protivnome ne bi nudili ove porezne izmjene koje su školski primjer ekspanzivne fiskalne politike, a prema Zaključnoj izjavi MMF-a takvom se politikom “stvara rizik za poticanje domaće potražnje i inflacije te ugrožavanje konkurentnosti Hrvatske”.
Hrvatska je u proteklih dvanaest mjeseci imala jednu od najviših stopa inflacije među zemljama članicama eurozone te su svi oni kojima su plaće i mirovine rasle manje od porasta životnih troškova nesporni gubitnici bez obzira na sva “darivanja” premijera Plenkovića i njegove Vlade.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kupovina glasova
Misija MMF-a je uvjerena da “reakcije Vlade na problem troškova života, iako pravovremene, uglavnom nisu bile ciljane” te zbog toga predlažu “ukidanje gornje granice cijena energije i sniženja poreza, jer su te mjere široko rasprostranjene i skupe te remete cjenovne signale”. Misija savjetuje “privremene ciljane gotovinske transfere, vaučere i popuste za najranjivije”, a mjere potpore mogle bi se “svrhovitije osmisliti kada bi se dovršili registar kućanstava i reforma socijalnoga osiguranja”.
Premijer Plenković neće prihvatiti ni jednu od tih sugestija baš kao što nije prihvatio ni savjete Europske komisije na početku svoga prvog premijerskog mandata o potrebi radikalnih promjena u politici socijalnih transfera građanima. Hrvatska socijalna politika ponajprije je skup mjera kojima se kupuju glasovi na izborima pojedinih društvenih skupina, te je njen učinak na smanjenje broja onih u riziku od siromaštva i socijalne isključivosti uvijek bio marginalan.
PDV babaroga
Nametnuta dogma o nepromjenjivosti stope PDV-a, najnepravednijega od svih poreza jer ga u istome iznosu plaćaju oni s vrha i dna dohodovne ljestvice, ograničila je ikakvu mogućnost stvarne porezne reforme. Izbjegavanje i same javne rasprave o uvođenju poreza na nekretnine i imovinu pretvorilo je taj oblik oporezivanja u svojevrsnu babarogu te je tako izostala i osnovna edukacija građana o njegovoj nužnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu se ne radi samo o realnim pozitivnim učincima smanjivanja ovisnosti prihoda države o porezu na potrošnju, već i o uvođenju reda u vlasničkim registrima što bi trebao biti pak primarni javni interes. Misija MMF-a zbog toga predlaže da se u “kratkoročnome razdoblju komunalne naknade i porez na kuće za odmor transformiraju u osnovni vrijednosni porez na imovinu, s time da se posebnim mehanizmom zaštite najranjiviji i kućanstva kojima je to jedina nekretnina za stanovanje”.
Što je Plenkoviću važnije?
Tu jednostavnu rečenicu koja otklanja gotovo svu nataloženu odioznost prema uvođenju poreza na nekretnine trebali su izgovoriti premijer Plenković i ministar financija Primorac, a njenom zakonskom implementacijom trebali su omogućiti gradovima i općinama da umjesto povećanja stope poreza na dohodak, izgubljene prihode od ukinutoga prireza nadoknade prihodima od poreza na nekretnine.
To bi onda bio početak stvarne porezne reforme koja bi u konačnici dovela do uravnoteženijega odnosa između oporezivanja potrošnje, rada i imovine, a time i do suštinski pravednijega poreznog modela. Je li Andreju Plenkoviću važniji pravedniji porezni model ili neprekinuti serijal “Što je sve vama moja Vlada dala” treba svatko zaključiti sam. Valjda je nesporno da premijer jako voli diskrecijski dijeliti ono što je prije toga ne pretjerano selektivno i ponajmanje pravedno putem poreza prikupio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tri rečenice iz MMF-ovog dokumenta, o kojem Plenković namjerno šuti, najbolje razotkrivaju HDZ-ovu prevaru
Umjesto porezne reforme, mi smo još jednom dobili priču o "rasterećenju plaća"
Ukidanje prireza i posljedično povećanje limita stopa poreza na dohodak nije nikakva porezna reforma, ali će poslužiti kao još jedna zgodna fusnota u premijerovom neprekinutom serijalu: "Što je sve vama moja Vlada dala". Misija MMF-a upravo u tome populističkome serijalu vidi ključni problem vladine fiskalne politike.
U utorak je na službenim stranicama Ministarstva financija objavljena Zaključna izjava Misije MMF-a u kojoj su navedeni preliminarni nalazi njenih članova na kraju ovogodišnjih “konzultacija”. Istoga dana ministar financija Marko Primorac gostovao je na konferenciji Američke gospodarske komore (AmCham) pod nazivom “Održivi porezni sustav-politika, praksa i perspektive”, gdje je govorio o planiranim poreznim izmjenama, ali ne i o nalazu Misije MMF-a.
Dan kasnije premijer Andrej Plenković predstavio je porezne izmjene riječima da će one “obuhvatiti sve građane koji su bili izvan dosega ranijih krugova poreznih rasterećenja, da će one povećati fiskalnu autonomiju općina i gradova i time doprinijeti fiskalnoj decentralizaciji”. Očekivano, ni premijer nije spomenuo zaključnu izjavu Misije MMF-a, čak ni one njene dijelove u kojima se hvali Vlada zbog uvođenja eura i “vještoga makroekonomskog i financijskog upravljanja u vrijeme pandemije i rata u Ukrajini”.
Sva lažnost reforme
Budući da Andrej Plenković nikada ne propušta priliku za samohvalu izgleda da cjelovita Zaključna izjava Misije MMF-a premijeru ipak nije dobro sjela. Tri rečenice iz toga dokumenta najbolje razgolićuju svu lažnost još jedne navodne porezne reforme:
“S tim u vezi bi reforma sadašnjega poreznog režima, koji pogoduje ulaganjima u stambene nekretnine pridonijela smanjenju potražnje i aktiviranju neiskorištenih stambenih prostora […]. Smatramo da bi bilo korisno uvesti vrijednosni porez na imovinu i povećati pravednost poreza na dohodak, prije svega ukidanjem iznimno povoljnoga oporezivanja prihoda od kratkoročnoga najma. Za provedbu i upravljanje suvremenim porezom na imovinu potrebni su sveobuhvatni i precizni vlasnički registri te ažurna evidencija vrijednosti imovine.”
Iznova ista priča
Premijer Plenković imao je na raspolaganju gotovo sedam godina da stvarno reformira hrvatski porezni sustav, da ga učini pravednijim i manje ovisnim o porezu na potrošnju. Umjesto porezne reforme u kojoj bi dio “izgubljenih” poreznih prihoda zbog smanjivanja stopa PDV-a bio nadoknađen oporezivanjem imovine i pravednijim oporezivanjem dohotka, mi smo još jednom dobili priču o “rasterećenju plaća”, ovoga puta uz dodatak o provođenju politike “fiskalne decentralizacije”.
Je li supstitucija prihoda od ukinutoga prireza uvođenjem većih stopa poreza na dohodak “fiskalna decentralizacija”, a mogućnost uvođenja drastično viših iznosa poreza na kuće za odmor “povećanje fiskalne autonomije općina i gradova” ili ipak samo prebacivanje nepopularnih odluka na lokalne vlasti u narednoj izbornoj godini nije čak ni pitanje za svakoga objektivnijeg promatrača.
Populistički serijal
Ukidanje prireza i posljedično povećanje limita stopa poreza na dohodak nije nikakva porezna reforma, ali će poslužiti kao još jedna zgodna fusnota u premijerovom neprekinutom serijalu: “Što je sve vama moja Vlada dala”. Misija MMF-a upravo u tome populističkome serijalu vidi ključni problem vladine fiskalne politike.
Konstataciju Misije da “kratkoročna fiskalna politika treba poduprijeti pooštravanje monetarne politike i ne pridonositi povećanju agregatne potražnje” premijer Plenković i ministar financija Primorac očito nisu shvatili previše ozbiljno. U protivnome ne bi nudili ove porezne izmjene koje su školski primjer ekspanzivne fiskalne politike, a prema Zaključnoj izjavi MMF-a takvom se politikom “stvara rizik za poticanje domaće potražnje i inflacije te ugrožavanje konkurentnosti Hrvatske”.
Hrvatska je u proteklih dvanaest mjeseci imala jednu od najviših stopa inflacije među zemljama članicama eurozone te su svi oni kojima su plaće i mirovine rasle manje od porasta životnih troškova nesporni gubitnici bez obzira na sva “darivanja” premijera Plenkovića i njegove Vlade.
Kupovina glasova
Misija MMF-a je uvjerena da “reakcije Vlade na problem troškova života, iako pravovremene, uglavnom nisu bile ciljane” te zbog toga predlažu “ukidanje gornje granice cijena energije i sniženja poreza, jer su te mjere široko rasprostranjene i skupe te remete cjenovne signale”. Misija savjetuje “privremene ciljane gotovinske transfere, vaučere i popuste za najranjivije”, a mjere potpore mogle bi se “svrhovitije osmisliti kada bi se dovršili registar kućanstava i reforma socijalnoga osiguranja”.
Premijer Plenković neće prihvatiti ni jednu od tih sugestija baš kao što nije prihvatio ni savjete Europske komisije na početku svoga prvog premijerskog mandata o potrebi radikalnih promjena u politici socijalnih transfera građanima. Hrvatska socijalna politika ponajprije je skup mjera kojima se kupuju glasovi na izborima pojedinih društvenih skupina, te je njen učinak na smanjenje broja onih u riziku od siromaštva i socijalne isključivosti uvijek bio marginalan.
PDV babaroga
Nametnuta dogma o nepromjenjivosti stope PDV-a, najnepravednijega od svih poreza jer ga u istome iznosu plaćaju oni s vrha i dna dohodovne ljestvice, ograničila je ikakvu mogućnost stvarne porezne reforme. Izbjegavanje i same javne rasprave o uvođenju poreza na nekretnine i imovinu pretvorilo je taj oblik oporezivanja u svojevrsnu babarogu te je tako izostala i osnovna edukacija građana o njegovoj nužnosti.
Tu se ne radi samo o realnim pozitivnim učincima smanjivanja ovisnosti prihoda države o porezu na potrošnju, već i o uvođenju reda u vlasničkim registrima što bi trebao biti pak primarni javni interes. Misija MMF-a zbog toga predlaže da se u “kratkoročnome razdoblju komunalne naknade i porez na kuće za odmor transformiraju u osnovni vrijednosni porez na imovinu, s time da se posebnim mehanizmom zaštite najranjiviji i kućanstva kojima je to jedina nekretnina za stanovanje”.
Što je Plenkoviću važnije?
Tu jednostavnu rečenicu koja otklanja gotovo svu nataloženu odioznost prema uvođenju poreza na nekretnine trebali su izgovoriti premijer Plenković i ministar financija Primorac, a njenom zakonskom implementacijom trebali su omogućiti gradovima i općinama da umjesto povećanja stope poreza na dohodak, izgubljene prihode od ukinutoga prireza nadoknade prihodima od poreza na nekretnine.
To bi onda bio početak stvarne porezne reforme koja bi u konačnici dovela do uravnoteženijega odnosa između oporezivanja potrošnje, rada i imovine, a time i do suštinski pravednijega poreznog modela. Je li Andreju Plenkoviću važniji pravedniji porezni model ili neprekinuti serijal “Što je sve vama moja Vlada dala” treba svatko zaključiti sam. Valjda je nesporno da premijer jako voli diskrecijski dijeliti ono što je prije toga ne pretjerano selektivno i ponajmanje pravedno putem poreza prikupio.