Da, imao je krajnje neuvjerljiv premijerski mandat. Da, stranka mu se trese u ideološkim borbama. Da, iza njega je godina potpunog političkog debakla, s porazom na predsjedničkom i praktički porazom na europskim izborima, silnim aferama, prosvjedima, rušenjem mirovinske reforme… Da, Andrej Plenković u izbornu godinu ulazi gledajući u leđa Davoru Bernardiću i ozbiljno izazvan od stranačke oporbe na izborima u HDZ-u. Da, Andrej Plenković danas više djeluje kao čovjek kojemu se sprema odlazak u političku zavjetrinu, nego onaj kojeg čekaju nove četiri godine u Banskim dvorima.
Jednu stvar ipak ne treba zanemariti, kad je 2016. godine pobijedio na izborima u HDZ-u, Andreju Plenkoviću se davalo daleko manje šansi od onih koje mu se daju danas. Premijer, ukratko, nije gotov. Bar ne još. Ali, stvari ipak za njega ne izgledaju sjajno, štoviše, prevladavaju vrlo sivi tonovi. I to u bilo kojem scenariju raspleta situacije na izborima u HDZ-u koji će se održati za mjesec dana. Što god se zbilo, pred premijerom su izrazito teške i komplicirane odluke, koje će možda i odlučujuće utjecati na izglede HDZ-a na jesenskim parlamentarnim izborima. Tri su osnovna scenarija ishoda unutarstranačkih izbora u HDZ-u.
Plenković gubi
Kakvi su doista izgledi kandidata za funkcije u HDZ-u, teško je sa sigurnošću predvidjeti. Nema anketa rađenih samo među članovima HDZ-a, a ovo su, pritom, prvi izbori na kojima će svi HDZ-ovci moći birati između više kandidata. Velik je to, dakle, korak u nepoznato. Ipak, većina ljudi, pa i neki koji nisu sasvim skloni aktu aktualnom šefu stranke, procjenjuju da su vrlo slabe šanse da ga Miro Kovač pobijedi. Dakle, poraz Plenkovića se doima kao najmanje izgledna opcija, osim ako aktualnog predsjednika ne pomete val želje za promjenom, kakav se, tvrde neki naši sugovornici, da osjetiti na “terenu”.
Ako se taj poraz dogodi, odmah će se postaviti pitanje što će biti s premijerom, odnosno, Vladom. Na prvom predstavljanju tzv. opcije za promjene, trojac Kovač, Davor Ivo Stier i Ivan Penava uvjeravali su da bi, u slučaju njihove pobjede, Vlada Andreja Plenkovića – uz njihovu podršku – opstala do kraja mandata. Oni formalno, dakle, ne bi rušili Vladu, ali je pitanje kako bi ta Vlada mogla odraditi još šest, sedam ili osam mjeseci do redovitih parlamentarnih izbora, na čelu s premijerom koji je upravo izgubio podršku članova vlastite stranke. Jer izbori u HDZ-u bit će velikim dijelom i svojevrsni referendum članstva o politici Plenkovićeve Vlade. Je li zamislivo da bi s tom hipotekom nepovjerenja ona mogla nastaviti funkcionirati? Kako bi se donosile odluke? Gdje? Plenković bi u ovom scenariju, dakle, mogao birati hoće li prihvatiti ulogu nevažne figure, ili se zahvaliti na suradnji.
Plenković pobjeđuje sa svojim timom
Ako je Plenkovićev poraz manje vjerojatan, ni opcija potpune pobjede njegovog tima nije Bog zna kako izgledna. Je li zamislivo da i Plenković pobijedi Kovača, i Medved Penavu, da potpredsjednici ne postanu ni Stier, ni Milijan Brkić? Zamislivo – da, realno – baš i ne. Pitanje je može li šef HDZ-a računati da će proći ne samo on, nego i ljudi koje je predstavio kao svoj tim, iako on očito kotira toliko dobro da se u njega ovog tjedna, u bizarnoj epizodi, pokušao naprasno ugurati splitski HDZ-ovac Petar Škorić. Iako je često kritizirao politiku vrha stranke, Škorić je, nakon što je najavio kandidaturu za potpredsjednika HDZ-a, objavio svoju podršku – Plenkoviću. U premijerovom krugu nisu bili impresionirani. “Andrej Plenković je već predstavio svoj tim“, hladno su nam poručili u četvrtak iz Plenkovićeva kruga – dok se još nije znalo da će Škorić povući kandidaturu – sugerirajući, dakle, da splitski HDZ-ovac nije dio te Plenkovićeve ekipe.
Uglavnom, u slučaju pobjede Plenkovićevog tima – dakle, da unutarstranačka oporba ostane u značajnoj manjini – pitanje je bi li i to bio razlog za slavlje za aktualnog šefa HDZ-a. U slučaju da “alternativa” bude sasvim pometena, to bi moglo značajno demotivirati HDZ-ove birače nezadovoljne trenutnim vodstvom i stanjem u stranci i da izađu na izbore i daju svoj glas HDZ-u. Ta demotiviranost mogla bi se usporediti s onom na europskim izborima: na stranačkoj listi nije bilo nijednog političkog „teškaša“ – oponenta Plenkoviću što je, vrlo vjerojatno, nagnalo dio HDZ-ovih birača da prošlog svibnja ostanu kod kuće. Telegramov sugovornik, član središnjih tijela stranke, smatra međutim da u tom slučaju stranci ne bi prijetio samo loš rezultat na izborima, nego potencijalno i puno dramatičniji scenarij – raskol.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković pobjeđuje, ali pobjeđuje i – oporba
HDZ-ovci koji su ovih dana skloni razgovarati o unutarstranačkim izborima, a nisu sasvim skloni aktualnom šefu, smatraju da je ovo najizgledniji rasplet unutarstranačkih izbora. Plenković ostaje predsjednik, ali u vrh stranke idu i Penava, Brkić, Stier, te vjerojatno još netko od ljudi koji će se izjasniti kao pripadnici stranačke “alternative”. Telegramov sugovornik iz vrha HDZ-a smatra da bi u tom slučaju Plenković i oporbenjaci, s obzirom na blizinu parlamentarnih izbora, bili prisiljeni na kompromis. Da bi se onda na izbore izašlo s „najjačim ljudima“ i da bi takve liste imale šanse.
Samo, da bi se došlo do kompromisa, trebat će progutati mnogo taština i mnogo toga izrečenog i u kampanji i u prethodnim mjesecima. Jasno, interes stranke bi tu značajno gurao prema dogovoru, ali u politici najracionalniji ishodi nisu uvijek i najizvjesniji. To bi, uostalom, posebno dobro trebao znati baš HDZ, stranka koja je 2016. godine srušila vlastitu Vladu samo da bi tadašnje vodstvo HDZ kolabiralo u pokušajima da presloži većinu u Saboru.
U svakom slučaju, kako god se rasplela utrka za čelna mjesta u HDZ-u, valja je promatrati tek kao prvo poluvrijeme. Drugo, ono u kojem će se odlučivati o konačnom ishodu, održat će se vrlo brzo, na parlamentarnim izborima. A ostane li tu HDZ bez vlasti, onda će stranačka utrka koju upravo pratimo vjerojatno biti tek prva – trećina. Tko god, naime, pobijedio u ožujku, ne uspije li zadržati stranku na vlasti nakon jesenskih izbora, teško će se održati na mjestu predsjednika stranke. HDZ, naime, baš jako ne voli – gubitnike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tri su glavna scenarija ishoda izbora u HDZ-u. Za Plenkovića je svaki loš
Šef HDZ-a nalazi se u teškoj poziciji, evo kako mu svaki od scenarija stvaraju ozbiljne probleme
Stvari za Andreja Plenkovića ne izgledaju sjajno, štoviše, prevladavaju vrlo sivi tonovi. I to u bilo kojem scenariju raspleta situacije na izborima u HDZ-u koji će se održati za mjesec dana. Što god se zbilo, pred premijerom su izrazito teške i komplicirane odluke, koje će možda i odlučujuće utjecati na izglede HDZ-a na jesenskim parlamentarnim izborima
Da, imao je krajnje neuvjerljiv premijerski mandat. Da, stranka mu se trese u ideološkim borbama. Da, iza njega je godina potpunog političkog debakla, s porazom na predsjedničkom i praktički porazom na europskim izborima, silnim aferama, prosvjedima, rušenjem mirovinske reforme… Da, Andrej Plenković u izbornu godinu ulazi gledajući u leđa Davoru Bernardiću i ozbiljno izazvan od stranačke oporbe na izborima u HDZ-u. Da, Andrej Plenković danas više djeluje kao čovjek kojemu se sprema odlazak u političku zavjetrinu, nego onaj kojeg čekaju nove četiri godine u Banskim dvorima.
Jednu stvar ipak ne treba zanemariti, kad je 2016. godine pobijedio na izborima u HDZ-u, Andreju Plenkoviću se davalo daleko manje šansi od onih koje mu se daju danas. Premijer, ukratko, nije gotov. Bar ne još. Ali, stvari ipak za njega ne izgledaju sjajno, štoviše, prevladavaju vrlo sivi tonovi. I to u bilo kojem scenariju raspleta situacije na izborima u HDZ-u koji će se održati za mjesec dana. Što god se zbilo, pred premijerom su izrazito teške i komplicirane odluke, koje će možda i odlučujuće utjecati na izglede HDZ-a na jesenskim parlamentarnim izborima. Tri su osnovna scenarija ishoda unutarstranačkih izbora u HDZ-u.
Plenković gubi
Kakvi su doista izgledi kandidata za funkcije u HDZ-u, teško je sa sigurnošću predvidjeti. Nema anketa rađenih samo među članovima HDZ-a, a ovo su, pritom, prvi izbori na kojima će svi HDZ-ovci moći birati između više kandidata. Velik je to, dakle, korak u nepoznato. Ipak, većina ljudi, pa i neki koji nisu sasvim skloni aktu aktualnom šefu stranke, procjenjuju da su vrlo slabe šanse da ga Miro Kovač pobijedi. Dakle, poraz Plenkovića se doima kao najmanje izgledna opcija, osim ako aktualnog predsjednika ne pomete val želje za promjenom, kakav se, tvrde neki naši sugovornici, da osjetiti na “terenu”.
Ako se taj poraz dogodi, odmah će se postaviti pitanje što će biti s premijerom, odnosno, Vladom. Na prvom predstavljanju tzv. opcije za promjene, trojac Kovač, Davor Ivo Stier i Ivan Penava uvjeravali su da bi, u slučaju njihove pobjede, Vlada Andreja Plenkovića – uz njihovu podršku – opstala do kraja mandata. Oni formalno, dakle, ne bi rušili Vladu, ali je pitanje kako bi ta Vlada mogla odraditi još šest, sedam ili osam mjeseci do redovitih parlamentarnih izbora, na čelu s premijerom koji je upravo izgubio podršku članova vlastite stranke. Jer izbori u HDZ-u bit će velikim dijelom i svojevrsni referendum članstva o politici Plenkovićeve Vlade. Je li zamislivo da bi s tom hipotekom nepovjerenja ona mogla nastaviti funkcionirati? Kako bi se donosile odluke? Gdje? Plenković bi u ovom scenariju, dakle, mogao birati hoće li prihvatiti ulogu nevažne figure, ili se zahvaliti na suradnji.
Plenković pobjeđuje sa svojim timom
Ako je Plenkovićev poraz manje vjerojatan, ni opcija potpune pobjede njegovog tima nije Bog zna kako izgledna. Je li zamislivo da i Plenković pobijedi Kovača, i Medved Penavu, da potpredsjednici ne postanu ni Stier, ni Milijan Brkić? Zamislivo – da, realno – baš i ne. Pitanje je može li šef HDZ-a računati da će proći ne samo on, nego i ljudi koje je predstavio kao svoj tim, iako on očito kotira toliko dobro da se u njega ovog tjedna, u bizarnoj epizodi, pokušao naprasno ugurati splitski HDZ-ovac Petar Škorić. Iako je često kritizirao politiku vrha stranke, Škorić je, nakon što je najavio kandidaturu za potpredsjednika HDZ-a, objavio svoju podršku – Plenkoviću. U premijerovom krugu nisu bili impresionirani. “Andrej Plenković je već predstavio svoj tim“, hladno su nam poručili u četvrtak iz Plenkovićeva kruga – dok se još nije znalo da će Škorić povući kandidaturu – sugerirajući, dakle, da splitski HDZ-ovac nije dio te Plenkovićeve ekipe.
Uglavnom, u slučaju pobjede Plenkovićevog tima – dakle, da unutarstranačka oporba ostane u značajnoj manjini – pitanje je bi li i to bio razlog za slavlje za aktualnog šefa HDZ-a. U slučaju da “alternativa” bude sasvim pometena, to bi moglo značajno demotivirati HDZ-ove birače nezadovoljne trenutnim vodstvom i stanjem u stranci i da izađu na izbore i daju svoj glas HDZ-u. Ta demotiviranost mogla bi se usporediti s onom na europskim izborima: na stranačkoj listi nije bilo nijednog političkog „teškaša“ – oponenta Plenkoviću što je, vrlo vjerojatno, nagnalo dio HDZ-ovih birača da prošlog svibnja ostanu kod kuće. Telegramov sugovornik, član središnjih tijela stranke, smatra međutim da u tom slučaju stranci ne bi prijetio samo loš rezultat na izborima, nego potencijalno i puno dramatičniji scenarij – raskol.
Plenković pobjeđuje, ali pobjeđuje i – oporba
HDZ-ovci koji su ovih dana skloni razgovarati o unutarstranačkim izborima, a nisu sasvim skloni aktualnom šefu, smatraju da je ovo najizgledniji rasplet unutarstranačkih izbora. Plenković ostaje predsjednik, ali u vrh stranke idu i Penava, Brkić, Stier, te vjerojatno još netko od ljudi koji će se izjasniti kao pripadnici stranačke “alternative”. Telegramov sugovornik iz vrha HDZ-a smatra da bi u tom slučaju Plenković i oporbenjaci, s obzirom na blizinu parlamentarnih izbora, bili prisiljeni na kompromis. Da bi se onda na izbore izašlo s „najjačim ljudima“ i da bi takve liste imale šanse.
Samo, da bi se došlo do kompromisa, trebat će progutati mnogo taština i mnogo toga izrečenog i u kampanji i u prethodnim mjesecima. Jasno, interes stranke bi tu značajno gurao prema dogovoru, ali u politici najracionalniji ishodi nisu uvijek i najizvjesniji. To bi, uostalom, posebno dobro trebao znati baš HDZ, stranka koja je 2016. godine srušila vlastitu Vladu samo da bi tadašnje vodstvo HDZ kolabiralo u pokušajima da presloži većinu u Saboru.
U svakom slučaju, kako god se rasplela utrka za čelna mjesta u HDZ-u, valja je promatrati tek kao prvo poluvrijeme. Drugo, ono u kojem će se odlučivati o konačnom ishodu, održat će se vrlo brzo, na parlamentarnim izborima. A ostane li tu HDZ bez vlasti, onda će stranačka utrka koju upravo pratimo vjerojatno biti tek prva – trećina. Tko god, naime, pobijedio u ožujku, ne uspije li zadržati stranku na vlasti nakon jesenskih izbora, teško će se održati na mjestu predsjednika stranke. HDZ, naime, baš jako ne voli – gubitnike.