Tri učiteljice za Telegram o cjelodnevnoj nastavi: 'Očekuje se da svakom učeniku pristupimo individualno. Ja ih imam 22'

Nakon jedne zaustavljene i jedne polovične, mnogi se pitaju je li ova “Fuchsova reforma” ono što definitivno treba školskom sustavu. Sudeći prema količini otvorenih pitanja koja postavljaju učitelji i nastavnici o ovom projektu, čini se kako ministar i prosvjetari jednostavno ne govore istim jezikom. Telegram je, pripremajući ovaj tekst, dugo i opširno razgovarao s učiteljicama, koje bi i ovu reformu, treću u sedam godina, trebale iznijeti na svojim leđima.

‘Uvjerljivo za one koji ne postavljaju pitanja’

Borislava Šurdonja i Anita Unger, učiteljice koje predaju učenicima od 1. do 4. razreda, rade u bitno drukčijim školama iz bitno različitih sredina. Učiteljica Borislava radi u zagrebačkoj Osnovnoj školi Izidora Kršnjavoga, gdje sada vodi jedan četvrti razred od 22 učenika. Učiteljica Anita radi u I. osnovnoj školi Bjelovar, ali u njezinoj ispostavi, Područnoj školi Klokočevac. Predaje malom razredu koji broji tek šest učenika. Troje su drugašići, a troje četvrtaši pa učiteljica Anita radi u tzv. kombinaciji – istovremeno predaje i jednima i drugima.

Darija Jozić Ratković je, pak, nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture, s prethodno odrađena dva ravnateljska mandata u Osnovnoj školi “Dr. Stjepan Ilijašević” u Oriovcu. Razgovarajući s ovim učiteljicama – jednom neovisno o drugoj – učinilo nam se da razgovaramo s istom osobom. Artikulirale su, naime, iste probleme i iste nepoznanice oko cjelodnevne nastave. Iako je službeni dokument prijedloga projekta u javnom savjetovanju, nalaze mu brojne mane pa Jozić Ratković kaže da je on uvjerljiv samo onome tko ne postavlja pitanja.

Sadašnji produženi boravak dobro funkcionira

Nabrajaju nam segmente programa koje ocjenjuju nedorečenima, koji otvaraju naramak pitanja bez jasnih odgovora. Apostrofiraju ukidanje produženog boravka. Cjelodnevnu nastavu, od 8 do 15 sati, trebala bi naime raditi samo jedna učiteljica. Time učiteljice iz boravka, ističu, postaju višak. “Mi u školi imamo devet skupina boravka pa je ovaj projekt podigao uzbunu. Ljudi su zabrinuti”, govori učiteljica Borislava. Kod njih u produženom boravku djeca koja ga žele pohađati rješavaju zadaće, provode aktivnosti i projekte, vježbaju.

Sadašnji model, veli, dobro funkcionira. Pita se zašto se najavljeno povećanje plaća do 25 posto za one koji će sudjelovati u pilot-projektu cjelodnevne nastave ne preusmjeri osnivačima škola – gradovima i županijama zaduženima za organizaciju produženog boravka – kao pomoć u njegovu financiranju za one koji to žele. Ima, naglašava, djece koja ne žele produženi boravak, djece koja se intenzivno van škole bave nekim sportom, koja pohađaju glazbene škole i slično.

Što će biti s informatičarima?

Osim učiteljica iz produženog boravka, višak je izgledan i među učitelji(ca)ma informatike koja s dva sata tjedno – sada je obavezna u 5. i 6. razredu, izborna u ostalima – pada na jedan obavezan sat svih osam godina. “Ako je učiteljica iz boravka višak, ako učitelj informatike spadne na pola svoje satnice, pitanje je kako će ravnatelji to rješavati. Hoće li svima njima – informatičarima – rezati satnicu, hoće li se riješiti jednoga, a ostaviti ostale? Nisu objasnili što će biti s njima i jasno da se ljudi boje”, govori učiteljica Anita.

Nastavnica Darija dodaje kako su od ravnatelja, koji su bili na skupovima s predstavnicima ministarstva, čuli da se nastavnicima informatike neće mijenjati ugovori. “Kako, ako će im se mijenjati satnica? Kakva je to reforma kad kažu da se ništa ne sekiramo i da će sve biti u redu?”, pita se.

Tjelesni kineziolozima i u najnižim razredima

Dok se s jedne strane radi višak s “boravkašima” i informatičarima, s druge se strane, dodaje učiteljica Anita, uvode kineziolozi koji će umjesto učiteljica predavati tjelesni i najmanjim učenicima. Nema ništa protiv toga, međutim, kineziologinja Darija žustra je po ovom pitanju. Naglašava da su učitelji razredne nastave završili fakultete da predaju predmete koje predaju, među njima i tjelesni.

“Tko su ti ljudi koji sada dolaze i govore da oni nisu adekvatni raditi ono za što imaju diplomu? Imamo li mjerljive pokazatelje koji govore da učitelji razredne nastave ne predaju dobro tjelesni? U mojoj školi učiteljice razredne nastave izvode nastavu tjelesnog točno onako kako je planirano kurikulumom”, argumentira.

‘Ne možemo sve učenike svesti u isti kalup’

Jasno je učiteljicama, kažu, da im ovaj projekt donosi i veću satnicu u neposrednom radu s učenicima. Uz ostanak s učenicima u dijelu dana koji se odnosi na učenje, zadaće i personalizirani rad pa još eventualno i izvannastavne aktivnosti koje bi se trebale odvijati od 15 sati nadalje, pitaju se gdje će biti vrijeme za njihove ostale obaveze nevezane za nastavu: informacije za roditelje, roditeljske sastanke, sjednice učiteljskih vijeća, pripremu za satove i učiteljska usavršavanja.

Vezano za cjelodnevni ostanak učenika u školi, učiteljice apostrofiraju i da su najmanji učenici nakon petog, šestog sata često umorni. Osim toga, dodaje učiteljica Borislava vezano za drugi dio nastavnog dana koji se odnosi na zadaće i učenje, “svako dijete uči na svoj način. S 22 učenika u razredu, ja ih ne mogu sve svesti u isti kalup i ne znam kako ću svakome pristupiti individualno”. Identičnu stvar kazala nam je i učiteljica Anita iz Područne škole Klokočevac.

Učiteljice: ‘Tko su eksperti koji su ovo priredili?’

U podlozi razgovora s ove tri prosvjetne radnice iščitali smo izrazito nezadovoljstvo odnosom Ministarstva prema učiteljima. Čini im se, osnovno, da su projekt pisali ljudi koji nemaju iskustva s nastavom u školi. “Svaka reforma počiva na nama na terenu”, govori Anita koja u školi radi 17 godina, “ali oni moraju doći do ljudi i transparentno im objasniti o čemu se radi”.

Nepoznata im je pritom, nadovezuje se Darija, ekspertna skupina koja je priređivala dokument cjelodnevne nastave pa se pita: “Što se i zašto skriva?”. Posebno ih ljuti što uvjet za ulazak u pilot-projekt nije izjašnjavanje na učiteljskim vijećima, a skeptične su i oko javne rasprave. “Možete napisati svoje mišljenje, ali to je mrtvo slovo na papiru”, kaže Anita, a Darija se pita: “Kakva je to javna rasprava koja se odvija u isto vrijeme kada i javni poziv za sudjelovanje u projektu?”.

Zašto ne devetogodišnja osnovna škola?

U konačnici smo sve tri sugovornice suočili s nespornim EU statistikama, koje ukazuju na to da naši osnovnoškolci uistinu provode daleko najmanje sati u nastavi. Ni na koji način to ne osporavaju, dapače, tvrde da nemaju ništa protiv više rada s djecom. Muči ih, međutim, implementacija onoga što je zamislila Fuchsova administracija i odnos prema reformama u školstvu od ministra do ministra.

“Znamo da naša djeca manje borave u nastavi. Međutim, što, sada ćemo im nametnuti više sati kroz model cjelodnevne nastave? Jesmo li ovaj problem mogli rješavati s devetogodišnjom školom, što je bila zamisao Cjelovite kurikularne reforme prije sedam-osam godina? Problem je što oni samo kažu da našem sustavu nešto fali, u ovom slučaju da su djeca premalo u nastavi, pa se onda dosjete da će tome sada tako doskočiti, nekonzistentno i proizvoljno”, argumentira kineziologinja Darija iz škole u Oriovcu.

Želja za promjenom i istovremena rezignacija

Zamjeraju Ministarstvu i što, kako kažu, sve informacije prvo daju medijima pa se pitaju kako oni koji bi trebali iznijeti još jednu reformu nisu prvi koji o tome znaju baš sve. Želju za nužnom promjenom i istovremenu rezignaciju zbog odnosa politike prema školstvu koji se mijenja od jednog do drugog ministarskog mandata, sažima Darija Jozić Ratković.

“Da, treba nam reforma, treba nam jednosmjenska nastava, trebaju nam dobro opremljene škole i trebaju nam dobri učitelji. Eh sad, tu slobodno stavite one tri točkice”, zaključila je. Otvorenim, naglasimo, ostaje i pitanje evaluacije četverogodišnjeg pilot-programa cjelodnevne nastave te hoće li on, osim jednosmjenske nastave, 2027. godine biti uveden u sve osnovne škole u Hrvatskoj.

Javna rasprava do 6. travnja, poziv do 28.

Preduvjet, pak, za jednosmjensku nastavu jest izgradnja i dogradnja infrastrukture; prema posljednjim podacima, imamo 601 osnovnu školu koja radi u dvije smjene i njih još deset koje rade u tri smjene. Sve one do 2027. trebaju postati jednosmjenske. Javni poziv školama za ulazak u pilot-projekt otvoren je do 28. travnja. Istovremeno, do 6. travnja otvoreno je javno savjetovanje o programu. O dosadašnjim komentarima iz javne rasprave, kojih je do zaključenja ovog teksta pristiglo 1107, Ministarstvo poručuje:

“Analizom se može zaključiti da se većina komentara odnosi na informatiku. Druga je skupina negativnih komentara u kojima se vidi da negativni stav proizlazi iz nedovoljne informiranosti, a tek manji broj komentara odnosi se na sasvim konkretne stvari i dijelove objavljenog dokumenta na koje će Ministarstvo nakon završetka javne rasprave dati odgovore i obrazloženja, a neke, ako pridonose kvaliteti dokumenta, u konačnici i prihvatiti”.