Nekad je nužno odabrati stranu

Troje ustavnih sudaca objasnilo je zašto je stožer posve nepotreban. Njihova priča o jazavčaru već je hit

Abramović, Kušan i Selanec kažu da je Ustavni sud ozbiljno pogriješio kada nije srušio odluke Stožera. Evo njihovih izdvojenih mišljenja

Troje ustavnih sudaca Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec smatraju kako je Ustavni sud donio krivi zaključak ocjenjujući ustavnost izmjena Zakona o sustavu civilne zaštite, kao i Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Ustavni sud zaključio je da su te izmjene u skladu s Ustavom, dok ovo troje sudaca imaju drugačiji stav. Izrazili su ga u izdvojenom mišljenju koje je danas i objavljeno.

Koji članak Ustava je trebalo primijeniti?

Ustavni sud kazao je da su izmjene ovih dvaju Zakona bile OK, kao i sve mjere što ih je na osnovu njih donio Stožer Civilne zaštite. Temelj za te izmjene bio je Članak 16. Ustava koji kaže da se ljudska prava i slobode mogu ograničavati zakonima. Pa je tako to, prema prošlotjednoj odluci Ustavnog suda, u najžešćem lockdownu i učinjeno izmjenama dva ključna zakona.

Sabor je, međutim, mogao primijeniti i Članak 17. Ustava kada bi, u okolnostima izvanrednog stanja i velikih prirodnih nepogoda, a svi se slažu da i o pandemija to jest, morao donositi odluke dvotrećinskom većinom.

Ustavni sud sada kaže da je na samom Saboru da odluči hoće li postupati na osnovu Članka 16. ili 17. i da je to što je odabrao donositi zakone u skladu s Člankom 16. bilo u redu.

Međutim, ustavni suci Abramović, Kušan i Selanec kažu da je to bilo pogrešno.

Hrvatska je bila u izvanrednom stanju

“Ako bi bilo točno da Sabor može sam odlučiti, to bi značilo da se jednostavnom većinom može donijeti i sve ono za što Ustav traži kvalificiranu, dvotrećinsku većinu. Ali koja vlast bi onda sama sebi vezala kamen opozicije oko vrata, kad može (?!?) iste propise sama donositi jednostavnom većinom”, podsjećaju suci i nastavljaju: “Ustav nije slastičarnica u kojoj svatko bira ono na što u danom momentu ima najbolji apetit. Ako dvije norme konkuriraju, onda jednu od njih svakako treba, a drugu nikako ne treba primijeniti”, naglašavaju.

Obrazlažu i kako proglašenje izvanrednog stanja nije propisan, pa bi to, smatraju, možda trebalo dodati u Ustav da bude još jasniji. No, kada je izvanredno stanje već nastupilo onda se, drže, u skladu s njim treba i ponašati. Podsjećaju da nitko nije proglasio ni Domovinski rat, a niti “posebne okolnosti” u kojima funkcionira Stožer.

Stožer je stalno radio punom parom

“Niti to ‘nastupanje okolnosti’ nitko ne proglašava, niti je proglasio, ali su izgleda nastupile, jer evo ga Stožer radi punom parom”, pišu Abramović, Kušan i Selanec ukazujući kako je sasvim jasno da je izvanredno stanje nastupilo nakon što je 11. ožujka ove godine proglašena pandemija. Osim toga pola europskih zemalja proglasilo je izvanredno stanje, a druga polovina uvela je građanima raznovrsne mjere ograničenja temeljem postojećih protuepidemijskih zakona

Najmanje sedam zemalja potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima derogiralo je obveze iz Konvencije za trajanja pandemije, dok su mnoge druge zemlje svoje obveze prema Konvenciji, kao i prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, derogirale prešutno. I u Hrvatskoj se, prema novinskim izvještajima od 27. ožujka najavljivalo uvođenje izvanrednog stanja, ali su vladajući preko noći od toga odustali, primjećuje Abramović čije mišljenje podržavaju Selanec i Lovoka Kušan.

Zašto je vladajuća većina kalkulirala?

“Izvanredno stanje je de facto nastupilo, ali se nije postupalo kako Ustav nalaže za takvu situaciju, već se kalkuliralo. Kad je potom oko toga nastao prijepor između Vlade i predsjednika, javnost se podijelila na navijačke tabore. Argumenti koji su se iznosili bili su povremeno apsurdni do mjere koja vrijeđa i razum, i dobar ukus.

Netko je od uglednih pravnika čak naizgled ozbiljno zagovarao tezu da epidemija virusa nije prirodna nepogoda u smislu ustavne odredbe, zanemarivši općeprihvaćenu temeljnu podjelu događaja na one prirodne i one čovjekovom djelatnošću izazvane. U galami koja se stvorila argumenti su postali irelevantni, a istina se negdje izgubila”, ukazuju suci.

Ustavni sud je ozbiljno pogriješio

Dakle, u izvanrednom stanju zakoni koji ograničavaju ustavna prava moraju biti donijeti dvotrećinskom većinom, što se u Hrvatskoj nije dogodilo.

“Kazati da se Ustavnog suda ne tiče jesu li osporeni zakoni doneseni Ustavom propisanom većinom, ili to nisu, predstavlja suštinsko nerazumijevanje uloge Ustavnog suda u pravnom sustavu države. Koga bi se onda to pitanje trebalo ticati, ako ne Ustavnog suda? Ustavni sud je čuvar Ustava, i dužan je reagirati na svako njegovo kršenje”, piše dalje sudac Abramović.

Je li nam uopće trebao Stožer?

U mišljenju koje potpisuju i suci Selanec i Kušan kritizirano je i osnivanje Stožera, koje, međutim, nije bilo neustavno, ali ga drže nepotrebnim.

“Stožer, onako kako je zamišljen, ne može ništa što već Vlada i njezini ministri ne bi mogli ranije učiniti. On je Vladin klon pod nadzorom Vlade, koliko god to bilo tautologija. Interpoliran u sustav vlasti kao slon u staklanu, i svi problemi preplitanja nadležnosti s drugim tijelima koji iz toga proizlaze najviše liče na definiciju braka iz starog vica: pokušaj da zajedno riješite probleme koje ne bi niti imao da si ostao sam. Javnost je, uslijed pogrešnog informiranja, stekla dojam da je osnivanje stožera nužno da bismo se kolektivno obranili od ozbiljne ugroze”, piše sudac Abramović.

Taj je dojam, kaže, naprosto pogrešan. “Hrvatska je imala Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti davno prije pojave virusa SARS-Cov-2. Pa ipak smo pored postojanja zakona koji predstavlja razrađeni sistem obrane od mnogo opasnijeg neprijatelja pribjegli ad hoc, ili bolje rečeno, ho-ruk rješenju”, kaže Abramović i plastično opisuje što se tu točno dogodilo.

Suci su slikovito prezentirali problem

“Slikovito se to može prikazati ovako: pas jazavčar ima 10 kilograma, a grizli medvjed 500 kilograma tj. teži je 50 puta. Oba mogu ugristi čovjeka, i sigurno nitko ne želi biti ugrizen. Ali je neobično imati spremne sve mjere za obranu od grizli medvjeda, a onda – kao nužne – tražiti neke hitne nove mjere kad se pojavi jazavčar.

Virus SARS-Cov-2 je, nedvojbeno, opasan virus, ali, srećom, beskrajno manje opasan od nekih drugih virusa za koje već imamo pravila ponašanja. Teško se oteti dojmu da se najprije (da citiram Majakovskog) iz muhe napravilo slona, da bi se potom prodavalo slonovaču”, slikovit je sudac Abramović s kojim se slažu i Selanec i Lovorka Kušan.

Što je zapravo najveći problem Stožera?

Dalje tvrde kako nepotrebnost i politiziranost Stožera nisu njegov najveći problem.

“Prvi problem je to što je sa Stožerom uspostavljeno tijelo opće nadležnosti, svojevrsni passepartout, koje se miješa u zakone i propise sviju vrsta, što već kao pravna norma ima ozbiljnu manu, budući da načelo ustavnosti i zakonitosti traži da norma bude jasna i predvidiva adresatima, a što norma s općim i okvirnim ovlastima nikako ne može niti biti”, osvrću se suci na mjere što ih je Stožer donosio.

I onda se, primjećuju, dogodila situacija u kojoj umjesto da sudovi kontroliraju odluke Stožera, Stožer je svojim odlukama ograničio rad sudova, koji su obustavili raspravljanje ‘zbog epidemioloških razloga’. To se, smatraju, nije smjelo dogoditi, već je sudski nadzor morao biti osiguran.

Koliko dugo ćemo imati Stožer?

Tu je još i problem što postojanje Stožera nije vremenski ograničeno. Osim toga, problematičnim smatraju i to što je Stožer u jednom vremenskom razdoblju donosio odluke za koje nije imao ovlasti.

“Takvo, zastrašujuće shvaćanje otkriva pred nama paralelnog zakonodavca, na čelu s ministrom policije, koji se ne mora opterećivati ustavnim ograničenjima niti zakonodavnim procedurama. Najveći problem je ipak činjenica da je Stožer u razdoblju od ključnih mjesec dana tj. od 19. ožujka, kada je izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite dobio novo mjesto u tom sustavu do 18. travnja kada je izmjenama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (ZZP) dobio ovlasti na tom području donosio odluke bez zakonskog temelja tj. na koje nije bio ovlašten. Tek izmjenama ZZP uvodi se Stožer kao aktivni čimbenik u zakon”, piše sudac Abramović i primjećuje kako smo u tih mjesec dana imali dvojnu nadležnost u zakonu.

Suci u izdvojenom mišljenju zaključuju kako je zahtjeve za ocjenom ustavnosti izmjena Zakona o sustavu civilne zaštite i Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti po njihovom stavu trebalo usvojiti.