Trump je iz Južne Koreje povukao velesposlanika koji je otvoreno protiv napada na Sjevernu Koreju; što to znači?

Do razilaženja s politikom Donalda Trumpa došlo je već u prosincu, kad je Cha, član uprave Centra za međunarodnu sigurnost i suradnju (CISAC) na Sveučilištu Stanford, počeo upozoravati na moguće tragične posljedice preventivnog rata protiv Sjeverne Koreje. No sve do ove srijede ti su se nesporazumi držali normalnim razlikama kad se vode rasprave o tako delikatnom političkom i vojnom pitanje.

Cha je elaborirao svoje protivljenje vojnoj intervenciji

No u srijedu je Victor Cha, profesor na Sveučilištu Georgetown i viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije, objavio tekst u Washington Postu u kojemu je naširoko elaborirao razloge svog protivljenja mogućoj američkoj vojnoj intervenciji u Sjevernoj Koreiji. A to je ipak bilo previše za Donalda Trumpa koji ionako ne podnosi nikakva protivljenja njegovim odlukama. Agencija Reuters odmah je izvijestila, citirajući američke dužnosnike, da Cha više nije kandidat za veleposlanika te da “Bijela kuća već razmatra druge potencijalne kandidate”.

S obzirom da se kandidat za veleposlanika u Sjevernoj Koreji tražio gotovo godinu dana, očekuje se da će se procedura produžiti za još pola godine. “Imenovat ćemo novog veleposlanika čim pronađemo odgovarajućeg kandidata”, citirao je Washington Post jednog američkog dužnosnika. Tako na najopasnijem svjetskom žarištu Washington neće imati veleposlanika više od godinu i pol dana, što najbolje govori o konfuziji koja vlada u Bijeloj kući. Zaista je sasvim neprimjereno da u tako napetim i neizvjesnim oklonostima interese SAD-a u Seulu zastupa otpravnik poslova.

Trump ne blefira kada priča o vojnoj intervenciji

Odluka o smjeni Victora Cha, koji trenutno drži i katedru azijskih studija na sveučilištu D. S. Song-Korea, pokazuje da predsjednik Donald Trump doista ne blefira kad prijeti Sjevernoj Koreji velikom odmazdom. Uostalom, u govoru o stanju nacije Trump je kazao kako nema režima na svijetu koji se tako brutalno obračunava s vlastitim narodom. S obzirom da se procjenjuje kako bi Kim Jong un uskoro mogao raspolagati interkontinentalnim balističkim raketama koje bi mogle gađati ciljeve u SAD-u, Trump je zaprijetio da neće biti pomirljiv spram režima Kim Jong una.

Objasnio je, naime, da iskustvo prijašnjih administracija govori da je takav pristup redovito rezultirao još agresivnijim i provokativnijim ponašanjem sjevernokorejskog vlastodršca. Trump je pri tomu sjevernokorejski režim nazvao “izopačenim”. “Trebamo samo vidjeti izopačeni karakter sjevernokorejskog režima kako bi shvatili da ne smijemo dopustiti nuklearne prijetnje ni SAD-u ni našim saveznicima”. Time je Trump neizravno potvrdio da se u Pentagonu otišlo daleko u razradi strategije preliminarnog udara na Sjevernu Koreju koji nosi naziv “Krvavi nos”.

Nitko ne zna kako bi reagirala vojska Sjeverne Koreje

S obzirom da je riječ o vrlo ambicioznoj, ali i riskantnoj vojnoj operaciji, očito su američki ratni planeri dobro razradili svaku situaciju. No, na jednu, možda i najvažniju, ne samo da ne mogu utjecati nego čak ne mogu ni procijeniti koliko je ona realna ili nije. Naime, uspjeh takve operacije ponajviše će ovisiti o tomu hoće li se nakon prvih udara vojska Sjeverne Koreje raspasti, hoće li izgladnjeli, razočarani, gnjevni i izmučeni vojnici, napustiti svoje položaje i razbježati se. Ili će se čak i pobuniti protiv svojih tiranina.

Način na koji su se doslovce preko noći raspale armade bivših komunističkih država, poput Istočne Njemačke, Mađarske ili Čehoslovačke, govori da bi takva sudbina vrlo lako mogla zadestiti i sjevernokorejsku vojsku. Problem je međutim što nitko ne zna kakvo je pravo raspoloženje među časnicima i vojnicima, jesu li spremni riskirati svoje živote za diktatora koji ih tako bezočno ugnjetava. Ako odbiju slušati zapovijedi svojih generala, onda za Amerikance neće biti problema, ta operacija mogla bi biti okončana za nekoliko dana padom režima Kim Jong una.

No, s obzirom na potpuno različiti mentalitet, povijesno nasljeđe i životno iskustvo, može se dogoditi da sjevernokorejska vojska, za razliku od europskih komunističkih armija, ipak pruži snažan otpor što bi ujedno značilo i stotine tisuća mrtvih u obje Koreje. Odgovor na to pitanje potpuna je nepoznanica, i moći će se saznati jedino ako dođe do američke vojne intervencije.

Cha misli da operacija nosi veliki rizik za Amerikance

S obzirom da je operacija “Krvavi nos” postala realna opcija, Victor Cha, odlučio je javno izraziti svoju zabrinutost zbog mogućih katastrofalnih posljedica. Cha smatra da akcija “Krvavi nos “nosi veliki rizik za Amerikance” jer u Južnoj Koreji živi 230.000, a u Japanu 90.000 Amerikanaca.

“Netko bi mogao tvrditi kako su američke žrtve, pa čak i širi rat na Korejskom poluotoku, rizici vrijedni onoga što je u pitanju. No čak i veliki udar na strateške ciljeve u Sjevernoj Koreji samo bi odgodio razvoj nukleranog oružja i raketnog sustava u toj zemlji, ali ga ne bi zaustavio. Napad bi zapravo samo još više pogoršao situaciju, a mogao bi natjerati Kim Jong una na osvetu, posebice protiv Južne Koreje”, upozorava Cha.

Umjesto toga Cha predlaže pojačani pritisak na Sjevernu Koreju objašnjavajući da bi takva “strategija vjerojatno pružila iste potencijalne prednosti kao i ograničena vojna akcija, ali, bez samodestruktivnih troškova i žrtava”. Uz to Cha je izrazio duboko neslaganje zbog prijetnji Trumpove administracije da će razvrgnuti trgovinski sporazuma sa Seulom.

Američki stručnjaci misle da je preventivni udar neizbježan

Američki stručnjaci za nacionalnu siguirnost drže pak da je preventivni udar neizbježan jer će Sjeverna Koreja, ako se ju ne zaustavi na vrijeme, dovršiti gradnju nekoliko desetina nuklearnih bojevih glava i raketa što će ujedno značiti i izravnu prijetnju SAD-u. Također, u tom slučaj Pjongjang bi mogao ucjenjivati Washington da okrene leđa svojim saveznicima u Aziji, a osim toga Kim Jong un moći će prodavati rakete i nuklearne bombe raznim terorističkim skupinama i neprijateljskim država SAD-a. A to bi onda doista predstavljalo golemu opasnost po sigurnost SAD-a.

Cha se slaže sa svim tim upozorenjima, ali tvrdi da odgovor nije akcija u kojoj će poginuti tisuće Amerikanaca. Cha je napisao kako se i on nada da bi vojni udar šokirao Pyongyang koji bi u tom slučaju mogao početi uvažavati snagu SAD-a. Također je rekao kako očekuje da bi Bijela kuća, ako dođe do sjevernokorejske osvete, znala kontrolirati eskalaciju sukoba kako bi minimizirala kolateralnu štetu i spriječila kolaps financijskih tržišta

No, istodobno profesor Cha postavlja: ako je Kim doista tako nepredvidljiva, impulzivna i iracionalna osoba, kako se tvrdi u Washingtonu, kako onda možemo kontrolirati razmjere sukoba koji se temelje na racionalnom razumijevanju signala i sprječavanju protivnika?”

Zalaže se za američki i globalni pritisak na Pjongjang

Cha također ponavlja kako se protivi tezi da je bolje da ljudi umru “tamo” nego “ovdje”, jer je ipak riječ o 320.000 Amerikanaca koji se nalaze u Južnoj Koreji i Japanu, od kojih bi mnogi poginuli ili bili ranjeni. Cha istodobno upozorava da bi predsjednik Trump tako riskirao sudbinu populacije veličine srednje velikog američkog grada, Pittsburgha ili Cincinnatija, nadajući se da će ludi diktator ipak biti racionalan te da se neće usuditi upotrijebiti atomsko oružje.

Umjesto toga, Cha se zalaže za pojačani i održivi američki, regionalni i globalni pritisak na Pjongjang kako bi ga zajedno prisilili da odustane od svojih vojnih programa. Cha očekuje da bi ta njegova strategija mogla pružiti iste potencijalne prednosti kao ograničeni vojni udar, a da bi imale brojne druge prednosti, bez samodestruktivnih žrtava i troškova. Profesor Cha zbog toga predlaže da SAD moraju nastaviti jačati koaliciju zemalja članica U.N. koje su uvele sankcije protiv Sjeverne Koreje.

Zatim da mora jačati saveze s Japanom i Južnom Korejom te s tim državama uspostaviti integrirane obranbene raketne sustave, intenzivirati razmjenu obavještajnih podataka te poslati jasno upozorenje da bi napad na jednu od tih državu značio rat i sa svim ostalima. Cha također predlaže da se napravi pomorska blokada od više prstenova oko Sjeverne Koreje koja bi spriječila odlazak ili dolazak nuklearne i raketne tehnologije. Istodbno, zalaže se da Kinu i Rusiju valja najozbiljnije upozoriti da će se suočiti s ozbiljnim posljedicama ako dopuste opskrbu Sjeverne Koreje materijalima i tehnologijom koja služe za gradnju raketa i atomskih bombi.

Članak koji ga je stajao veleposlaničke karijere

Ipak, i Cha se slaže da SAD moraju nastaviti s pripremama za vojnu akciju, ali samo u slučaju ako Sjeverna Koreja prva napadne. U situaciji isključivo loših opcija, i Cha je svjestan da nijedna strategija nije savršena, ali ističe da su ipak neke bolje od drugih. Strategija za koju se zalaže Cha, po njegovu mišljenju, daje mogućnost upravljanja i kontrole u kriznim situacijama, a takvo ponašanje bit će onda jasna poruka svima onima koji misle da mogu prijetiti SAD-u.

Takva bi strategija zasigurno financijski iscrpila Pjongjang, te ga odvratila od bilo kakvog avanturizmna i nepromiškljenosti. Istodobno ojačala bi saveze SAD-a u Aziji te povećala troškove i rizike onih koji i dalje podupiru Pjongjang. “Kontinuirana i dugoročna strategija kao što je ova, igra na američke snagu, iskorištava slabosti našeg protivnika i ne riskira stotine tisuća američkih života”, zaključio je Cha u članku koji ga je stajao veleposlaničke karijere.