Razlog za to leži u činjenici da je kompletna politička scena, a samim tim i javne institucije, od HDZ-a do SDP-a, napravila sve da ga kanonizira, predstavi ga kao velikog i neupitnog lidera, podigne mu spomenike i smjesti ga u mit i Panteon hrvatskih velikana.
S obzirom na to da to traje već čitavu deceniju, realnost njegove vlasti postaje neka fatamorgana na kojoj inzistiraju oni malobrojni koji ne mogu prihvatiti iskrivljenu sliku prošlosti i koji imaju prostora u javnosti da iznesu svoj pogled na Tuđmanovu ostavštinu. No, to problematiziranje se jednostavno ne prima.
SDP i mit o Tuđmanu
Jasno je zašto su od Tuđmana mit stvorili HDZ i desnica, no s SDP-om stvari postaju nešto kompleksnije i na to pitanje nema racionalnog odgovora. Tim prije što nije bila tek riječ o osobnom uvjerenju njihovog nekadašnjeg lidera Milanovića, budući da mu je i Davor Bernardić isticao dobre strane, a Arsen Bauk, npr. govorio da Tuđman ne bi dopustio relativizaciju Jasenovca, iako je upravo on bio rodonačelnik te relativizacije.
Jedan od razloga sigurno jeste u refleksnom oportunizmu i pristajanju na dominantno uvjerenje građana, no drugi razlog može biti u potpunom raskidu između SDP-a i intelektualne ljevice, nakon kojeg se u toj stranci nije postavilo nijedno ozbiljno pitanju o hrvatskom društvu, a kamo li pokušalo ponuditi viđenje prošlosti. Tuđmana će tako svi svojatati, bit će održano nekoliko paralelnih komemoracija i znanstveni skup i opet ćemo slušati mitove o čovjeku koji je stvorio Hrvatsku i sl.
Sadržaj Tuđmanove vlasti
Stvarni pak rezime njegovog doba i posljedica s kojima živimo do danas, ne izgleda nimalo lijepo, a onaj ključni mit o čovjeku koji je stvorio samostalnu Hrvatsku tek ne drži vodu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Republika Hrvatska stvorena je u ZAVNOH-u i kasnije potvrđena na zasjedanju AVNOJ-a, kao republika u današnjim granicama, sa zastavom, grbom i himnom, u sastavu federativne Jugoslavije i s pravom na odcjepljenje koje je kasnije konzumirano. Njen prvi predsjednik bio je Vladimir Nazor.
No, iako su ove općepoznate činjenice zapisane čak i u Ustavu, one već trideset godina ne igraju ulogu u našem doživljaju prošlosti. Uostalom, nije nimalo slučajno što je jedna od prvih odluka novih vlasti bila ona u preimenovanju Trga republike u Trg bana Jelačića. Neovisno o tome što se taj trg nekad tako zvao, ovo uklanjanje republike predstavljalo je jasnu najavu sadržaja Tuđmanove vlasti.
Odvukao Hrvatsku u rat u BiH
Prve višestranačke izbore raspisao je Račanov SKH, na njima je Tuđmanov HDZ odnio ne toliko premoćnu pobjedu, koliko mu je većinski izborni zakon išao na ruku i formirala se nova vlast. Jedino što je u čitavoj priči o samostalnoj Hrvatskoj neupitno u vezi Tuđmanovog doprinosa, jeste to da je njegova vlast raspisala referendum o nezavisnosti. Tuđman je također bio na čelu zemlje koje je bila napadnuta i koja se ne kraju obranila i oslobodila okupirane teritorije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, isto tako, Franjo Tuđman je odvukao Hrvatsku u rat u Bosni i Hercegovini, financirao je i de facto osmislio i vodio tamošnju separatističku republiku Herceg-Bosnu iza koje je ostao niz zločina, što je uostalom u haaškoj presudi potvrđeno, a nakon Oluje su na već oslobođenom teritoriju spaljene tisuće kuća i ubijani civili, bez ikakve njegove reakcije. Njegova vlast je također dopuštala monstruozne stvari, poput izbacivanja ljudi iz stanova zbog njihove nacionalne pripadnosti i užasnog logora u splitskoj Lori.
Na meti mediji i intelektualci
Pored toga, za tuđmanizam je karakteristično prisluškivanje više stotina novinara od strane tajnih službi i kontinuirano nastojanje za gašenjem slobodnih medija, vidljivo ponajprije u nasilnom preuzimanju Slobodne Dalmacije i pokušajima da suludim porezima i sudskim procesima ugasi Feral Tribune.
Pored medija, na meti su bili i oni rijetki nezavisni intelektualci koji su se suprotstavljali nacionalističkom ludilu, u kojem su svi takvi proglašavani za nacionalne izdajnike. Na kulturnom planu bilo je proskribirano sve što se nije uklapalo u poželjni diskurs, pa je tako film ‘Čaruga’ Rajka Grlića proglašen, ni manje, ni više, nego četničkim filmom, a takav pristup je neke od najboljih intelektualaca i umjetnika de facto otjerao iz zemlje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od već spomenutog Grlića, preko Lordana Zafranovića, Rade Šerbedžije, Mire Furlan i Predraga Matvejevića, do Dubravke Ugrešić, Rade Iveković i Slavenke Drakulić. U nogometu je stvoren državni klub Croatia koji je bio pretplaćen na titule pa su se tako državne službe uplele u rasplet prvenstva 1999. godine, a u politici se nije dopuštala oporbena situacija, zbog čega je on odbio četiri kandidata za gradonačelnika Zagreba iz opozicije, sve dok par vijećnika nije misteriozno prešlo u HDZ. Splitski je pak gradonačelnik Grabić iz HSLS-a u vlaku slobode ušao u HDZ i iznevjerio volju birača.
Iskopirao jednopartijski sustav
Tuđman je, ukratko, iskopirao jednopartijski sustav i nastojao na svaki mogući način uspostaviti jednoumlje, ostavivši demokraciju tek kao dekoraciju na papiru i za potrebe međunarodne legitimacije. Ostavio je tako najgoru stvar iz socijalističkog razdoblja, dok je sve ono što je vrijedilo, od modernizma, sekularnosti, društvene stanogradnje, industrijalizacije i javnog zdravstva pa sve do osmišljenog urbanizma pokušao izbrisati do temelja.
U ekonomiji je uništen najveći dio industrije koji je izručen izabranim tajkunima, sekularna država je nestala s Vatikanskim ugovorima, a posljedice toga vidimo upravo ovih dana na pitanju pobačaja, ideja da država treba biti partijska postala je normalizirana, kao i netrpeljivost prema Srbima, a na koncu je i posve nepotrebno rehabilitirano ustaštvo koje je dobilo pravo građanstva upravo zahvaljujući Franji Tuđmanu i njegovoj suludoj ideji koju je iskopirao od španjolskog diktatora Franca, o pomirbi između ustaša i partizana. Sve navedeno dovelo je zemlju u međunarodnu izolaciju i građane na rub gladi, iz čega se počelo izlaziti tek nakon njegove smrti i pada HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bilo bi stoga na kraju lijepo reći da smo izgubili samo jedno desetljeće, no s obzirom na to da se posljedica tuđmanizma nismo još do danas zapravo riješili, a potom i zbog sveopće regresije društva vraćenog umnogome u stanje predmodernosti, Tuđman je zemlju i društvo vratio pola stoljeća unazad. O čemu se ništa neće čuti danas na službenim komemoracijama i znanstvenim simpozijima.
Tuđman je zemlju i društvo vratio pola stoljeća unazad. O tome se ništa neće čuti na komemoracijama
Ključni mit o čovjeku koji je stvorio samostalnu Hrvatsku tek ne drži vodu
Tuđman je, ukratko, iskopirao jednopartijski sustav i nastojao na svaki mogući način uspostaviti jednoumlje, ostavivši demokraciju tek kao dekoraciju na papiru i za potrebe međunarodne legitimacije. Ostavio je tako najgoru stvar iz socijalističkog razdoblja, dok je sve ono što je vrijedilo, od modernizma, sekularnosti, društvene stanogradnje, industrijalizacije i javnog zdravstva pa sve do osmišljenog urbanizma pokušao izbrisati do temelja
Stota je godišnjica rođenja Franje Tuđmana, čovjek koji je danas puno prihvaćeniji u Hrvatskoj, nego što je bio na vrhuncu svoje političke popularnosti.
Razlog za to leži u činjenici da je kompletna politička scena, a samim tim i javne institucije, od HDZ-a do SDP-a, napravila sve da ga kanonizira, predstavi ga kao velikog i neupitnog lidera, podigne mu spomenike i smjesti ga u mit i Panteon hrvatskih velikana.
S obzirom na to da to traje već čitavu deceniju, realnost njegove vlasti postaje neka fatamorgana na kojoj inzistiraju oni malobrojni koji ne mogu prihvatiti iskrivljenu sliku prošlosti i koji imaju prostora u javnosti da iznesu svoj pogled na Tuđmanovu ostavštinu. No, to problematiziranje se jednostavno ne prima.
SDP i mit o Tuđmanu
Jasno je zašto su od Tuđmana mit stvorili HDZ i desnica, no s SDP-om stvari postaju nešto kompleksnije i na to pitanje nema racionalnog odgovora. Tim prije što nije bila tek riječ o osobnom uvjerenju njihovog nekadašnjeg lidera Milanovića, budući da mu je i Davor Bernardić isticao dobre strane, a Arsen Bauk, npr. govorio da Tuđman ne bi dopustio relativizaciju Jasenovca, iako je upravo on bio rodonačelnik te relativizacije.
Jedan od razloga sigurno jeste u refleksnom oportunizmu i pristajanju na dominantno uvjerenje građana, no drugi razlog može biti u potpunom raskidu između SDP-a i intelektualne ljevice, nakon kojeg se u toj stranci nije postavilo nijedno ozbiljno pitanju o hrvatskom društvu, a kamo li pokušalo ponuditi viđenje prošlosti. Tuđmana će tako svi svojatati, bit će održano nekoliko paralelnih komemoracija i znanstveni skup i opet ćemo slušati mitove o čovjeku koji je stvorio Hrvatsku i sl.
Sadržaj Tuđmanove vlasti
Stvarni pak rezime njegovog doba i posljedica s kojima živimo do danas, ne izgleda nimalo lijepo, a onaj ključni mit o čovjeku koji je stvorio samostalnu Hrvatsku tek ne drži vodu.
Republika Hrvatska stvorena je u ZAVNOH-u i kasnije potvrđena na zasjedanju AVNOJ-a, kao republika u današnjim granicama, sa zastavom, grbom i himnom, u sastavu federativne Jugoslavije i s pravom na odcjepljenje koje je kasnije konzumirano. Njen prvi predsjednik bio je Vladimir Nazor.
No, iako su ove općepoznate činjenice zapisane čak i u Ustavu, one već trideset godina ne igraju ulogu u našem doživljaju prošlosti. Uostalom, nije nimalo slučajno što je jedna od prvih odluka novih vlasti bila ona u preimenovanju Trga republike u Trg bana Jelačića. Neovisno o tome što se taj trg nekad tako zvao, ovo uklanjanje republike predstavljalo je jasnu najavu sadržaja Tuđmanove vlasti.
Odvukao Hrvatsku u rat u BiH
Prve višestranačke izbore raspisao je Račanov SKH, na njima je Tuđmanov HDZ odnio ne toliko premoćnu pobjedu, koliko mu je većinski izborni zakon išao na ruku i formirala se nova vlast. Jedino što je u čitavoj priči o samostalnoj Hrvatskoj neupitno u vezi Tuđmanovog doprinosa, jeste to da je njegova vlast raspisala referendum o nezavisnosti. Tuđman je također bio na čelu zemlje koje je bila napadnuta i koja se ne kraju obranila i oslobodila okupirane teritorije.
No, isto tako, Franjo Tuđman je odvukao Hrvatsku u rat u Bosni i Hercegovini, financirao je i de facto osmislio i vodio tamošnju separatističku republiku Herceg-Bosnu iza koje je ostao niz zločina, što je uostalom u haaškoj presudi potvrđeno, a nakon Oluje su na već oslobođenom teritoriju spaljene tisuće kuća i ubijani civili, bez ikakve njegove reakcije. Njegova vlast je također dopuštala monstruozne stvari, poput izbacivanja ljudi iz stanova zbog njihove nacionalne pripadnosti i užasnog logora u splitskoj Lori.
Na meti mediji i intelektualci
Pored toga, za tuđmanizam je karakteristično prisluškivanje više stotina novinara od strane tajnih službi i kontinuirano nastojanje za gašenjem slobodnih medija, vidljivo ponajprije u nasilnom preuzimanju Slobodne Dalmacije i pokušajima da suludim porezima i sudskim procesima ugasi Feral Tribune.
Pored medija, na meti su bili i oni rijetki nezavisni intelektualci koji su se suprotstavljali nacionalističkom ludilu, u kojem su svi takvi proglašavani za nacionalne izdajnike. Na kulturnom planu bilo je proskribirano sve što se nije uklapalo u poželjni diskurs, pa je tako film ‘Čaruga’ Rajka Grlića proglašen, ni manje, ni više, nego četničkim filmom, a takav pristup je neke od najboljih intelektualaca i umjetnika de facto otjerao iz zemlje.
Od već spomenutog Grlića, preko Lordana Zafranovića, Rade Šerbedžije, Mire Furlan i Predraga Matvejevića, do Dubravke Ugrešić, Rade Iveković i Slavenke Drakulić. U nogometu je stvoren državni klub Croatia koji je bio pretplaćen na titule pa su se tako državne službe uplele u rasplet prvenstva 1999. godine, a u politici se nije dopuštala oporbena situacija, zbog čega je on odbio četiri kandidata za gradonačelnika Zagreba iz opozicije, sve dok par vijećnika nije misteriozno prešlo u HDZ. Splitski je pak gradonačelnik Grabić iz HSLS-a u vlaku slobode ušao u HDZ i iznevjerio volju birača.
Iskopirao jednopartijski sustav
Tuđman je, ukratko, iskopirao jednopartijski sustav i nastojao na svaki mogući način uspostaviti jednoumlje, ostavivši demokraciju tek kao dekoraciju na papiru i za potrebe međunarodne legitimacije. Ostavio je tako najgoru stvar iz socijalističkog razdoblja, dok je sve ono što je vrijedilo, od modernizma, sekularnosti, društvene stanogradnje, industrijalizacije i javnog zdravstva pa sve do osmišljenog urbanizma pokušao izbrisati do temelja.
U ekonomiji je uništen najveći dio industrije koji je izručen izabranim tajkunima, sekularna država je nestala s Vatikanskim ugovorima, a posljedice toga vidimo upravo ovih dana na pitanju pobačaja, ideja da država treba biti partijska postala je normalizirana, kao i netrpeljivost prema Srbima, a na koncu je i posve nepotrebno rehabilitirano ustaštvo koje je dobilo pravo građanstva upravo zahvaljujući Franji Tuđmanu i njegovoj suludoj ideji koju je iskopirao od španjolskog diktatora Franca, o pomirbi između ustaša i partizana. Sve navedeno dovelo je zemlju u međunarodnu izolaciju i građane na rub gladi, iz čega se počelo izlaziti tek nakon njegove smrti i pada HDZ-a.
Bilo bi stoga na kraju lijepo reći da smo izgubili samo jedno desetljeće, no s obzirom na to da se posljedica tuđmanizma nismo još do danas zapravo riješili, a potom i zbog sveopće regresije društva vraćenog umnogome u stanje predmodernosti, Tuđman je zemlju i društvo vratio pola stoljeća unazad. O čemu se ništa neće čuti danas na službenim komemoracijama i znanstvenim simpozijima.