Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

Turudić će vjerojatno biti šef Visokog kaznenog suda. Neznanje koje je upravo pokazao čini se problematičnim

Vidjeli smo rijedak primjerak zaobilaženja pravno obavezujućih činjenica i otvorenog politiziranja s visokog mjesta u pravosuđu

FOTO: Pixsell/Telegram

U obje teme sudac Turudić je pokazao krajnje neobično neznanje koje se može usporediti s nesposobnošću kakvog nastavnika hrvatskog jezika da objasni glasovne promjene i navede katalog stilskih figura ili mesara da nabroji dijelove svinjskog buta

Barem dvije potpuno problematične izjave – i to povezane upravo s pravnom materijom, kojom se bavi dugi niz godina – čuli smo danas od Ivana Turudića, dugogodišnjeg predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, a sada kandidata koji će najvjerojatnije postati predsjednik Visokog kaznenog suda.

Gostujući na televiziji N1, Turudić se, prvo, sa sasvim nevjerojatnim argumentom obrušio na nova zakonska pravila po kojima su imovinske kartice hrvatskih sudaca i državnih odvjetnika postale javno dostupne, a zatim je ustvrdio da se ustaško znakovlje može zabraniti zakonom samo ako se istodobno zabrani i crvena zvijezda.

U obje teme sudac Turudić je pokazao krajnje neobično neznanje koje se može usporediti s nesposobnošću kakvog nastavnika hrvatskog jezika da objasni glasovne promjene i navede katalog stilskih figura ili mesara da nabroji dijelove svinjskog buta.

Implicira da je istospolna zajednica sramota

Povodom otvaranja evidencije o imovini svih 1700 i nešto pravosudnih dužnosnika za javnost, Turudić je, dakle, izrazio svoje generalno negodovanje premda nije bio u stanju objasniti zbog čega. Pa ni onda kad mu je voditelj ukazao na detalj da je kolega (Drago Hedl iz Telegrama) – upravo zahvaljujući javno objavljenim imovinskim karticama – već otkrio da su državni odvjetnik Davor Petričević i njegova supruga došli do ogromnog stana sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju. I to sa starim i teško bolesnim čovjekom koji je naredna četiri mjeseca do svoje smrti preležao u bolnici gdje je Petričevićeva žena zaposlena kao liječnica.

A pritom bi bilo bolje da je Turudić prešutio jedino na što je, unutar te teme, uspio razumljivo ukazati. Jer rekao je kako nije u redu javno objavljivati podatak da neki suci i državni odvjetnici eventualno žive u istospolnom partnerstvu dok ostali navode da su ”košer” braku s osobama suprotnog spola. Ma daj? A zašto? Izgleda da sudac Turudić sasvim jasno implicira da je istospolna zajednica sramota.

Hrvatska, međutim, ima Zakon o istospolnim zajednicama od srpnja 2003. godine, a donijela ga je na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, upravo zato što je Sabor smatrao da se građanima gay orijentacije mora omogućiti pravo da, uz adekvatnu zakonsku zaštitu, zasnuju obitelj i žive s kim žele.

Zašto bi suci tajili pripadnost LGBTQ zajednici?

Taj zakon, koji je kod nas evo na snazi već skoro dva desetljeća, prva je uvela Nizozemska 1979. godine, a danas ga ima većina svjetskih zemalja, uključujući i sve više onih najtradicionalnijih. Takvi su zakoni postali civilizacijska tekovina zato što je to dobro, ispravno i ljudski.

Turudić će se možda ipak nekako sjetiti da je u međuvremenu – 2014. godine – u Hrvatskoj stupio na snagu i drugi zakon u korist gay populacije. To je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, a nedavno je eksplicitno presuđeno i to da istospolni parovi imaju pravo udomljavati djecu.

Sve je to dio pravnog sustava hrvatske države koji služi skidanju neopravdane stigme s građana koji, voljom prirode, nisu ispali heteroseksualci. Pa zašto bi se onda pripadnost toj skupini građana tajila u slučaju sudaca koji su se ionako već sami otvoreno odlučili za sklapanje životnog partnerstva? Zato što Turudić smatra da nije zgodno da se to zna kad već moramo imati vražji zakon? Zakon po kome će možda i on jednom morati suditi ako mu se tako namjesti.

Hrvatsku obvezuje sudska praksa EU

U narodu se kaže da neki odu sa zatucanog sela, ali zatucano selo nikad ne ode iz njih. Čini se da atavizmi upravljaju i sucem Turudićem: badava svi zakoni kad se on ne može odlijepiti od svojih predrasuda. Čak ni on koji te zakone provodi, i to s povlaštenih mjesta u pravosudnoj hijerarhiji.

Sličan je slučaj kod Turudića i s ustaškim ”za dom spremni” i crvenom zvijezdom. Kaže nema zabrane za prvo ako se u isti mah ne zabrani i drugo. Ali časni sudac, za koga je, izgleda, odavna rezervirano mjesto predsjednika novoformiranog Visokog kaznenog suda, opet je nešto bitno naprosto zaboravio.

Europski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strasbourgu zaključio je još 2008. godine da se crvena zvijezda ne može zabraniti jer simbolizira i međunarodni radnički pokret i borbu za pravedno društvo, a ne samo komunistički totalitarizam. Presuda također naglašava da se ni javno zastupanje komunističke ideologije ne smije zabraniti ako se pritom ne poziva i ne pravda nasilje.

Posprdno o natpisu na HOS-ovom grbu

Proces je pokrenuo i dobio mađarski političar Attila Vajnai koga je sud u njegovoj zemlji osudio na godinu dana uvjetno jer se na jednom skupu u Budimpešti pojavio s crvenom petokrakom na reveru.

No Turudić za tu presudu valjda nije nikad čuo pa i dalje gura priču da je ustaška simbolika – koja je posvuda u Europi zabranjena kao dio zločinačke nacističke prošlosti, a koju, kako čujemo, i Plenkovićeva Vlada namjerava zakonski zabraniti – potpuno isto što i simbolika petokrake. Čak smatra kako momentalno nema temelja ni da se za propagandu tipa ”za dom spremni” sudi po Zakonu o prekršajima. A na pitanje postoji li način da se ustaški poklič ukloni s grba HOS-a, posprdno odgovara kako ne zna, možda da se podnese ”tužba radi poništenja znaka”.

Sve u svemu, rijedak primjerak zaobilaženja pravno obavezujućih činjenica i otvorenog politiziranja s visokog mjesta u hrvatskom pravosuđu. I to od pravosudnog dužnosnika koji će ovih dana na Hrvatskim studijama još braniti i doktorat iz povijesti. No nominalno europski sudac Turudić 2015. godine je u totalitarnom duhu agitirao da se definicija Domovinskog rata zaštiti Kaznenim zakonom. Pa da se oni koji, recimo, izjave da je Domovinski rat imao obilježja građanskog – trpaju u zatvor. Od takve kolosalne veličine ne treba se, prema tome, više ničemu čuditi.