U utorak 1. kolovoza 1995. godine, oko devet ujutro, zvao nas je visoki dužnosnik Britanskog veleposlanstva u Zagrebu, za kojeg se kasnije govorilo da je zapravo istaknuti časnik obavještajne službe Ujedinjenog Kraljevstva. Gospodin iz britanske ambasade tražio je da se hitno vidimo.
Vidjeli smo se oko podneva u jednoj pivnici blizu Vjesnikova nebodera, gdje se tada, na 12 katu, nalazilo uredništvo Globusa, u kojem smo radili. Britanski diplomat rekao nam je doslovno sljedeće:
“U petak 4. kolovoza, između pet i šest ujutro, počinje masovna vojna akcija za oslobađanje Krajine. Zapadne zemlje neće negativno reagirati. Svi važni zapadni veleposlanici u Zagrebu prenijeli su predsjedniku Tuđmanu suglasnost svojih Vlada za Oluju. Nama je jedino važno da sve bude što prije gotovo, i da ne bude previše zločina. Razumijemo da u takvim akcijama uvijek dolazi do pljački i paleža, ali ne smije doći do ubijanja civila.”
Oporbeni mediji dobili te informacije
Dva sata kasnije vidjeli smo se s niže rangiranim službenikom Veleposlanstva Sjedinjenih Država, koji nam je prenio posve istu poruku, kao njegov visoko rangirani britanski kolega. Koliko znamo, i neki drugi urednici hrvatskih medija, koji nisu bili povezani s HDZ-ovom Vladom, primili su potpuno iste informacije.
Globus je idući dan izašao s naslovnicom Knin u poluokruženju hrvatskih oružanih snaga. Broj se rasprodao prije početka Oluje. Ulazak Hrvatske vojske u Knin pratili smo u rezidenciji britanskog diplomata u sjevernom dijelu Zagreba.
Nasuprot masovnim predrasudama da je London u ratu podržavao Srbiju, britanski diplomati tog su dana gotovo nogometno strastveno navijali za hrvatsku stranu. Bili su impresionirani brzinom odvijanja akcije i efikasnošću Hrvatske vojske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Manipulira se nespornim činjenicama
Evo, dakle, bitnih činjenica o odnosu Zapada prema Oluji nekoliko dana uoči Oluje. Prvo, sva važnija zapadna veleposlanstva u Zagrebu znala su, točno u minutu, kad Oluja počinje.
Drugo, sve važnije zapadne zemlje, uključujući Sjedinjene Države i Veliku Britaniju, odobrile su Oluju, uz uvjet da se izbjegne ubijanje civila. To se, kako znamo, nažalost nije dogodilo. Zbog zločina u Oluji, i zbog nekažnjavanja zločina u Oluji, Hrvatska je kasnila s ulaskom u Europsku Uniju barem šest godina.
Zašto je sve ovo važno? Prije svega zbog utvrđivanja nespornih povijesnih činjenica, koje su oblikovale Hrvatsku. Nadalje, zbog dosta nepoštenog, ružnog manipuliranja tim činjenicama, čime se u povodu obilježavanja Oluje redovito bave bivši hrvatski političari i ražalovani hrvatski špijuni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svakog kolovoza čuje se razne teorije
Tako svakog kolovoza možemo čitati i slušati sve moguće teorije o tome da su Amerikanci pokušavali spriječiti Oluju (ili, pak, da su Amerikanci bombardirali komunikacijske centre srpskih oružanih snaga). Ili, da su Britanci surađivali sa Srbima. Ili, što je najgluplje od svega, da su hrvatski diplomati, pokušavali nagovoriti predsjednika Tuđmana da odustane od Oluje.
Predsjednik Tuđman, ministar vanjskih poslova Mate Granić, predstojnik Tuđmanovog Ureda Hrvoje Šarinić, neki drugi istaknuti diplomati, poput Miomira Žužula, i neki od najvažnijih ratnih zapovjednika, poput generala Petra Stipetića, uspjeli su uvjeriti zapadne diplomatske sugovornike da je Oluja jedino realno rješenje za završetak rata.
Oluja je dobila međunarodni legitimitet
Tako je Republika Hrvatska dobila prešutnu suglasnost, i barem dio obavještajne potpore važnih zapadnih zemalja za provedbu Oluje. A, cijeli je Zapad, od Washingtona, preko Londona i Bruxellesa, do Pariza i Berlina, znao točan dan i sat pokretanja Oluje, pa su, eto, zapadni diplomati u Zagrebu smatrali potrebnim obavijestiti hrvatske novinare iz oporbenih medija kada točno Oluja kreće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mi smo, naravno, tu informaciju već dobili od visokih časnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, ali nam je bilo važno čuti i diplomatsku potvrdu da Oluja napokon počinje, i da je dobila široki međunarodni legitimitet.
Tvrde činjenice: Sve važne zapadne zemlje odobrile su Oluju i znale su za točan datum i sat početka
Nepošteno i ružno se manipulira nespornim povijesnim činjenicama, koje su oblikovale Hrvatsku
Cijeli je Zapad, od Washingtona, preko Londona i Bruxellesa, do Pariza i Berlina, znao točan dan i sat pokretanja Oluje, pa su, eto, zapadni diplomati u Zagrebu smatrali potrebnim obavijestiti hrvatske novinare iz oporbenih medija kada točno Oluja kreće. Bilo je važno čuti i diplomatsku potvrdu da Oluja napokon počinje, i da je dobila široki međunarodni legitimitet
U utorak 1. kolovoza 1995. godine, oko devet ujutro, zvao nas je visoki dužnosnik Britanskog veleposlanstva u Zagrebu, za kojeg se kasnije govorilo da je zapravo istaknuti časnik obavještajne službe Ujedinjenog Kraljevstva. Gospodin iz britanske ambasade tražio je da se hitno vidimo.
Vidjeli smo se oko podneva u jednoj pivnici blizu Vjesnikova nebodera, gdje se tada, na 12 katu, nalazilo uredništvo Globusa, u kojem smo radili. Britanski diplomat rekao nam je doslovno sljedeće:
“U petak 4. kolovoza, između pet i šest ujutro, počinje masovna vojna akcija za oslobađanje Krajine. Zapadne zemlje neće negativno reagirati. Svi važni zapadni veleposlanici u Zagrebu prenijeli su predsjedniku Tuđmanu suglasnost svojih Vlada za Oluju. Nama je jedino važno da sve bude što prije gotovo, i da ne bude previše zločina. Razumijemo da u takvim akcijama uvijek dolazi do pljački i paleža, ali ne smije doći do ubijanja civila.”
Oporbeni mediji dobili te informacije
Dva sata kasnije vidjeli smo se s niže rangiranim službenikom Veleposlanstva Sjedinjenih Država, koji nam je prenio posve istu poruku, kao njegov visoko rangirani britanski kolega. Koliko znamo, i neki drugi urednici hrvatskih medija, koji nisu bili povezani s HDZ-ovom Vladom, primili su potpuno iste informacije.
Globus je idući dan izašao s naslovnicom Knin u poluokruženju hrvatskih oružanih snaga. Broj se rasprodao prije početka Oluje. Ulazak Hrvatske vojske u Knin pratili smo u rezidenciji britanskog diplomata u sjevernom dijelu Zagreba.
Nasuprot masovnim predrasudama da je London u ratu podržavao Srbiju, britanski diplomati tog su dana gotovo nogometno strastveno navijali za hrvatsku stranu. Bili su impresionirani brzinom odvijanja akcije i efikasnošću Hrvatske vojske.
Manipulira se nespornim činjenicama
Evo, dakle, bitnih činjenica o odnosu Zapada prema Oluji nekoliko dana uoči Oluje. Prvo, sva važnija zapadna veleposlanstva u Zagrebu znala su, točno u minutu, kad Oluja počinje.
Drugo, sve važnije zapadne zemlje, uključujući Sjedinjene Države i Veliku Britaniju, odobrile su Oluju, uz uvjet da se izbjegne ubijanje civila. To se, kako znamo, nažalost nije dogodilo. Zbog zločina u Oluji, i zbog nekažnjavanja zločina u Oluji, Hrvatska je kasnila s ulaskom u Europsku Uniju barem šest godina.
Zašto je sve ovo važno? Prije svega zbog utvrđivanja nespornih povijesnih činjenica, koje su oblikovale Hrvatsku. Nadalje, zbog dosta nepoštenog, ružnog manipuliranja tim činjenicama, čime se u povodu obilježavanja Oluje redovito bave bivši hrvatski političari i ražalovani hrvatski špijuni.
Svakog kolovoza čuje se razne teorije
Tako svakog kolovoza možemo čitati i slušati sve moguće teorije o tome da su Amerikanci pokušavali spriječiti Oluju (ili, pak, da su Amerikanci bombardirali komunikacijske centre srpskih oružanih snaga). Ili, da su Britanci surađivali sa Srbima. Ili, što je najgluplje od svega, da su hrvatski diplomati, pokušavali nagovoriti predsjednika Tuđmana da odustane od Oluje.
Predsjednik Tuđman, ministar vanjskih poslova Mate Granić, predstojnik Tuđmanovog Ureda Hrvoje Šarinić, neki drugi istaknuti diplomati, poput Miomira Žužula, i neki od najvažnijih ratnih zapovjednika, poput generala Petra Stipetića, uspjeli su uvjeriti zapadne diplomatske sugovornike da je Oluja jedino realno rješenje za završetak rata.
Oluja je dobila međunarodni legitimitet
Tako je Republika Hrvatska dobila prešutnu suglasnost, i barem dio obavještajne potpore važnih zapadnih zemalja za provedbu Oluje. A, cijeli je Zapad, od Washingtona, preko Londona i Bruxellesa, do Pariza i Berlina, znao točan dan i sat pokretanja Oluje, pa su, eto, zapadni diplomati u Zagrebu smatrali potrebnim obavijestiti hrvatske novinare iz oporbenih medija kada točno Oluja kreće.
Mi smo, naravno, tu informaciju već dobili od visokih časnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, ali nam je bilo važno čuti i diplomatsku potvrdu da Oluja napokon počinje, i da je dobila široki međunarodni legitimitet.