U Austriji se dogovara nova koalicija koja će biti test za ostatak EU-a: mogu li konzervativci vladati sa zelenima?
Prošli eksperiment, suradnja desnog centra i krajnje desnice, spektakularno je propao
Prvak tzv. iliberalne demokracije u Europi, mađarski premijer Viktor Orban svojedobno se nadao da bi Austrija mogla postati ogledni primjer kako stranke desnog centra mogu uspješno vladati u suradnji s krajnom desnicom. Austrijom je tada vladala koalicija Austrijske narodne stranke kancelara (ÖVP) Sebastiana Kurza i Slobodarske stranke, tada pod vodstvom Heinz-Christiana Strachea. Bio je to politički eksperiment koji je trebao pokazati mogu li mainstream stranke desnog centra surađivati s krajnjom desnicom i učinkovito upravljati državom.
Ispostavilo se – barem na austrijskom slučaju – da ne mogu. Nakon godinu i pol dana nelagodnog političkog partnerstva, u kojem se Kurz nerijetko morao opravdavati zbog različitih kontroverzi svojih tadašnjih koalicijskih partnera, koalicija je posrnula na video-snimci u tzv. Ibiza skandalu u kojem je glavni protagonist bio sad već bivši čelnik FPÖ-a. Pola godine kasnije Austrijanci su pred novim svojevrsnim eksperimentom: Kurzova stranka desnog centra mogla bi ovoga puta sklopiti koaliciju sa Zelenima.
Veliki povratak Zelenih
Bilo bi to prvi puta da Zeleni uđu u austrijsku vladu na nacionalnoj razini. Zelene stranke trenutno su, primjerice, na vlasti i u Finskoj i Švedskoj, ali u puno širim koalicijama, s većim brojem stranaka među kojima su i stranke ljevice i lijevog centra. U slučaju Austrije, pregovara se jedan na jedan, konzervativci sa zelenima, a ako im dogovor uspije, mogao bi poslužiti kao primjer za druge europske države, poput Njemačke.
Na izborima 2017. godine, austrijski Zeleni praktički su propali: pali su na svega 3,8 posto potpore i ispali iz parlamenta. No, na izvanrednim izborima u rujnu ove godine zabilježili su veliki povratak. S osvojenih 13,9 posto i 26 mandata, vratili su se u igru i imaju priliku ući u vladu. Dijelom, doduše, i zahvaljujući spletu političkih okolnosti: krajnja desnica je osvojila više zastupnika, ali su kompromitirani već spomenutom aferom, a odnosi sa socijaldemokratima baš i nisu idilični (uostalom, Kurz je 2017., još prije nego što je preuzeo stranku, radije optirao za izbore, nego nastavak tzv. velike koalicije).
Kurz vjeruje u dogovor
Ostali su, dakle, Zeleni. Bez obzira na značajne razlike u politikama između njih i konzervativaca – ne slažu se oko ekonomske politike, politike zaštite okoliša i, možda najviše, politike prema migracijama (Kurz je izgradio popularnost na tvrdom stavu prema migrantima; Zeleni su, dakako, na suprotnim pozicijama) – Sebastian Kurz je uvjeren da će pregovori uspjeti i da će koalicijski sporazum biti dogovoren u siječnju.
„Želim to učiniti do početka siječnja”, izjavio je ove nedjelje za austrijski Kronen Zeitung. No, već sama usporedba s postizbornom situacijom 2017. godine ukazuje na to da su dogovori dviju stranaka izuzetno mukotrpni. Prije dvije godine između izbora i formiranja vlade prošlo je svega dva mjeseca; sada već skoro istječe treći mjesec otkako su Austrijanci bili na biralištima, a dogovori, s neizvjesnim ishodom, još uvijek traju.
Austrijski model za EU
Austrijski model mogao bi tako doista postati ogledni primjer za Europu, mada ne onakav kakav je priželjkivao Viktor Orban. Rezultati koalicijskih pregovora mogli bi odrediti hoće li i u drugim državama, u kojima zelene stranke u zadnje vrijeme bilježe značajan rast popularnosti, dobiti priliku sudjelovati u vlasti. Prvi sljedeći test mogla bi biti Njemačka.
Prema istraživanjima javnog mnijenja, Zeleni su u Njemačkoj postali druga politička opcija. U leđa im gledaju socijaldemokrati, stranka koja je dio vladajuće velike koalicije. Po popularnosti, barem u anketama, opasno su se približili i CDU-u kancelarke Angele Merkel. U svibnju su, na izborima za Europski parlament, potvrdili anketni rast: osvojili su 20,5 posto glasova, pet postotnih bodova više od socijaldemokrata.
Uspon njemačkih Zelenih
Još otkako je Merkel najavila skori odlazak s političke scene, a socijaldemokrati zabilježili više izbornih poraza na lokalnim razinama, u Njemačkoj se spekulira o kraju tzv. velike koalicije. SPD je, tvrde kritičari, u savezu s demokršćanima izgubio svoj identitet, a onda i birače i treba se vratiti u oporbu i nanovo definirati svoje politike. Nagađalo se da će novi, nedavno izabrani čelnici SPD-a, izraziti predstavnici lijevog krila stranke, odmah raskrstiti s koalicijom, ali oni su zasad povukli kočnicu. Najavljuju nanovo pregovaranje o koalicijskom sporazumu, što CDU-u, međutim, nije milo, pa je sudbina velike koalicije, na duge staze, ipak upitna.
Angela Merkel pokušala je još 2017. godine, prije obnove velike koalicije, uvesti Zelene u svoju vladu. No, pregovori o tzv. Jamajka koaliciji – u kojoj bi, uz CDU i Zelene, bili i liberali – propali su, jer su za liberale razlike u stajalištima u pitanjima poput energetske politike bile nepremostive. Zeleni tada nisu bili dovoljno jaki da bi mogli samostalno pregovarati sa CDU-om o koaliciji. No, s boljim ishodom na biralištima – kakav im sada predviđaju ankete – mogli bi već u sljedećem izbornom ciklusu dobiti novu šansu. Pogotovo ako se pokaže da je eksperiment u Austriji uspio.