U godinu dana Puljak i Ivošević preživjeli su tri nekonvencionalne afere. Može li ih ova s Tindera dokrajčiti

Ankete su sve do nedavno davale prednost Puljku. Mijenjaju li 'Aleksandra' i 'Milica' situaciju?

FOTO: Pixsell/Facebook

O čemu se ovdje doista radi, možda će utvrditi policija. Ali, ne treba zadržavati dah nadajući se da će se to dogoditi brzo, prije splitskih izbora (26. lipnja). Hrvatska policija, naime, još nije uspjela prebrojiti čahure preostale od metaka koje su ispalili prije tri tjedna u sukobu s navijačima na Desincu

Više od dva mjeseca, nakon što su Ivica Puljak i njegovi suradnici podnijeli ostavke, doimalo se da je predizborna kampanja u Splitu jedna od najmanje sadržajnih u povijesti demokracije. Igdje. Puljak je vrtio fraze o redu i neredu koje su blijedile svakom novim izgovaranjem. Kerum bi tek povremeno podsjećao na osebujnog gradonačelnika Želu (upozorenje mlađim čitateljima, Željko Kerum je doista bio splitski gradonačelnik, od 2009.-2013.). A HDZ?

Najveća hrvatska stranka, ona koja bi, čuli smo ovog vikenda u Lisinskom, vladala i naredno desetljeće, u Splitu se stopila s okolinom. Potpuno. Kandidat za gradonačelnika, Zoran Đogaš, je nestranački čovjek. Na njegovim jumbo plakatima nema loga, ni spomena stranke u čije ime nastupa. Vice Mihanović, koji je od lanjskih izbora vrijedno iskakao iz paštete, sasvim legitimno gradeći svoju političku poziciju, kao da je posljednje tjedne uglavnom proveo zaključan u nekom ormaru, bez pristupa internetu.

‘Milica’ i ‘Aleksandra’ protiv manjeg odaziva na izbore

No, koliko god djelovala neobično, ta taktika HDZ-a imala je smisla. Ona je, sasvim moguće, ta koja bi mogla osigurati što bolji rezultat stranke Andreja Plenkovića, kojem je baš splitski poraz lani jako teško pao. Naime, ukoliko je kampanja što nevidljivija, vjerojatno će i odaziv biti manji. A ako je odaziv manji, onda svakako rastu šanse velikoj stranci s ograncima u “svakom splitskom portunu”. Nakon priče o “Aleksandri” i “Milici”, te Puljkovom vijećniku i zamjeniku, ta taktika je, očito, stvar prošlosti.

Izbori u Splitu su odjednom postali, pa, seksi. O dopisivanju Luke Baričića i Bojana Ivoševića s dvije navodne djevojke iz Beograda izvještavaju svi mediji, novinari padaju s nogu trčeći s pressice na pressicu, a splitska Tinder-afera tema je koja se komentira posvuda.

Policija? Još broje čahure na Desincu

Činjenice su, dakle, barem onima koji nisu u ormaru s Mihanovićem, dobro poznate. Ukoliko se radi o prepisci sa stvarnim osobama, imamo ne pretjerano ugodnu seks aferu koju je Baričić već platio političkom karijerom. Ukoliko se, pak, radi o namještaljci na koju su Puljkovi suradnici nasjeli, onda se radi o najprljavijoj epizodi iz prljave povijesti prljavih hrvatskih političkih kampanja.

O čemu se ovdje doista radi, možda će utvrditi policija. Ali, ne treba zadržavati dah nadajući se da će se to dogoditi brzo, prije splitskih izbora (26. lipnja). Hrvatska policija, naime, još nije uspjela prebrojiti čahure preostale od metaka koje su ispalili prije tri tjedna u sukobu s navijačima na Desincu, pa se neko brzo razrješenje potencijalne internetske prevare doima prilično nerealnim.

VHS ustaša i Facebook antisemit

No, za kampanju koja se nenadano prometnula u glavnu temu u cijeloj zemlji, ionako je najbitniji eventualni politički efekt priče s “Aleksandrom” i “Milicom”. A tu je dosta bitan broj četiri.

Ovo je već četvrti put da se na Ivicu Puljka i njegove sručilo nekonvencionalna politička oluja. Prvo je u lanjskoj kampanji, u trenutku kad je bilo očito da je Puljak najjači kandidat koji ne dolazi iz bazena HDZ-Kerum, osvanula VHS-snimka iz devedesetih, na kojoj mlađahni Ivica pjeva ustašku pjesmu. Nije pomoglo.

Zatim je, u samom finišu te kampanje, iz dubina društvenih mreža izvučen komentar Puljkovog zamjenika Bojana Ivoševića pod nekim statusom u kojem je ovaj usred neke svađe bijesno tvrdio kako mu je sve jasnije zašto se Hitler okomio baš na Židove. U nekoliko dana su Mihanović i Plenković milijun (okej, desetak) puta ponovili riječ – anitsemit. Nije pomoglo, Puljak i Ivošević su pobijedili.

Tko će se kome ovaj put ‘napiti krvi’?

Treći udar (ili samoudar, svejedno) se dogodio u ožujku ove godine, kad je objavljeno da je novinarki Slobodne Dalmacije u telefonskom razgovoru Ivošević poručio da će im se “krvi napiti” (budu li mu se dirali u obitelj). Tresao se Split, cijela Hrvatska, a otresla se i – vlast. Puljak se nije htio odreći Ivoševića nego se odlučio na izvanrednu ostavku i izbore. Sudeći po dosadašnjim anketama, ni ovaj put nije pomoglo – Puljak je uvjerljivo vodio, a Centar imao najveću potporu za Gradsko vijeće.

U tom kontekstu, vrlo je opravdano postaviti pitanje je li moguće da dvojcu Puljak-Ivošević kod birača našteti ova, evo u godinu dana već četvrta ne baš uobičajena afera. Ono u čemu je ona, međutim, već uspjela je, osim povećanja interesa za splitske izbore, rađanje novog narativa kampanje.

Moral vs. Tinder ili red vs. nered?

Ako je itko i obraćao pažnju, dominatna je priča koju je gurala baš Puljkova ekipa, govoreći o konačnom uvođenju reda i obračunu s bezakonjem. Đogaševi pokušaji sa zajedništvom i stajanju na kraj svađama bili su tek nešto primjetniji od loga stranke na njegovim plakatima. Sad je situacija drugačija, desnica se, sasvim predvidivo, zgraža nad bludom i nemoralom, a izbore u Splitu pokušava uobličiti kao odsudni kulturni rat; bitku za kršćansku dušu naroda i sigurnost tijela maloljetnica (navodna Milica navodno ima 17 godina).

Puljak i njegovi, pak, tvrde da su zgodne Beograđanke, zapravo, pokušaj podvale njihovih političkih konkurenata i kako je cijela afera upravo dokaz koliko su žestoko stali na žulj kriminalu u drugom najvećem hrvatskom gradu. O tome hoće li birače više motivirati dilema moral vs. Tinder ili red vs. nered, ovisit će hoće li Andrej Plenković početkom ljeta moći upisati još jednu recku na sve duži popis svojih političkih pobjeda.