Čuje se tu oko nas povremeno za svakojake sumanute poteze i ideje pa bismo možda već trebali biti racionalno pomireni s činjenicom da moralno ludilo obitava među nama kao i razorna guba u brezovoj šumi. Ali malo se ipak lecneš na spoznaju da za to nešto najgore – ne postoji plafon. Uvijek može još gore, još jače, još šokantnije.
Jedna od takvih sekvenci upravo se odvija u Karlovcu gdje su HDZ-ov gradonačelnik Damir Mandić i njegova politička većina svesrdno podržali zahtjev udruge karlovačke specijalne policije ‘Grom’ da se Koranski most nazove po njima.
Standardna stvar kad znamo da je cijela država prepuna imena ulica, trgova i mostova koja su izvedena iz Domovinskog rata. No, baš kad je riječ o Koranskom mostu, bilo bi se minimalno korektno suzdržati od ovakvog preimenovanja budući da je upravo član jedinice Gromovi, Mihajlo Hrastov, 1991. godine počinio na tom mostu ratni zločin za koji je, nakon šest ili sedam pokušaja, napokon i osuđen.
Smaknuće 13 ratnih zarobljenika, rezervista JNA
Sjednica Gradskog vijeća Karlovca, na kojoj se odlučuje o novom imenu Koranskog mosta, počinje danas u 17 sati, a nakon aktualnog sata, slijedi još 35 točaka dnevnog reda, tako da bi odluka mogla pasti kasno u noć. Tada će se znati je li se karlovačka politička većina u međuvremenu prizvala pameti.
Jer, Hrastov je, dakle, iz mitraljeza izrešetao i smaknuo 13 ratnih zarobljenika, rezervista JNA, nakon što su se svi bezuvjetno predali i položili oružje. Krvoproliće se odigralo dok su Hrastov i njegov kolega Goran Čerkez, po naređenju pretpostavljenih, sprovodili vezane zarobljenike u prostorije Policijske uprave.
U sramotnom nizu procesa, koji je trajao više od 20 godina, a u kojima je Hrastov više puta oslobađan da bi te odluke onda padale na višoj instanci, DORH je ulagao žalbe protiv evidentnih pokušaja da se optuženika na sudu proglasi nevinim. Tek 2015. taj je maraton okončao Vrhovni sud potvrdivši posljednju presudu na četiri godine zatvora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrastov tvrdio da je zarobljenike pobio u samoobrani
Službena verzija događaja na Koranskom mostu te večeri 1991. godine, ostala je time da je Hrastov počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava prekršivši Ženevsku konvenciju koja zaraćenim stranama striktno nalaže da prema neprijateljskim vojnicima, koji su prethodno položili oružje, ne primjenjuju nasilje, ”a osobito ne sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mučenja”.
Nepobitno je utvrđeno da je Hrastov u svim postupcima lagao kako bi spriječio osuđujuću presudu tvrdeći je da je 13 rezervista pobio i još dvojicu teško ranio rafalnom paljbom u samoobrani i strahu za vlastiti život.
Njegova je verzija bila da se kolona zarobljenika u jednom momentu otela i okružila njega i Čerkeza te da on nije imao druge nego zapucati iz mitraljeza da bi spasio sebe i kolegu. Premda su neki suci takvu obranu o navodnom pokušaju bijega prihvaćali kao istinitu, dajući pritom vjeru svjedocima koji uopće nisu bili očevici i ”kreativnom” tumačenju dokaza, na koncu je takva obrana raskrinkana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Simbolika na tridesetu godišnjicu brutalnog i nepotrebnog zločina
U jednoj od svojih intervencija, Vrhovni sud je nižem sudu morao podijeliti početničke lekcije o tome što su materijalni tragovi, što je nekritičko zaključivanje itd. Čini se da bi neka takva poduka jako dobro došla i gradonačelniku Karlovca Davoru Mandiću koji je pred današnju sjednicu Gradskog vijeća izjavio (prema citatu u Jutarnjem listu) da je imenovanje mosta u čast Gromova ”samo završni korak u odavanju poštovanja poginulim braniteljima” te da nije u redu ”tražiti u tome neku drugu simboliku”.
Simbolika je, međutim, već više nego jasno uspostavljena oslikavanjem murala posvećenog ”slavi” ratnog zločinca Mihajla Hrastova na velikom zidu karlovačkog podvožnjaka. ”Svečano otvaranje” tog murala – s Hrastovljevim portretom i amblemom čiji je motiv strojnica – najavljeno je za danas, 21. rujna, točno na tridesetu godišnjicu brutalnog i nepotrebnog zločina koji je počinio Hrastov na Koranskom mostu.
Plafona, dakle, stvarno nema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Hrvatskoj nema plafona moralnog ludila pa most na Korani danas možda zbilja dobije ime po postrojbi čiji je član tamo pobio zarobljenike
Danas se održava sjednica Gradskog vijeća Karlovca na kojoj se odlučuje o novom imenu Koranskog mosta
No, baš kad je riječ o Koranskom mostu, bilo bi se minimalno korektno suzdržati od ovakvog preimenovanja budući da je upravo član jedinice Gromovi, Mihajlo Hrastov, 1991. godine počinio na tom mostu ratni zločin za koji je, nakon šest ili sedam pokušaja, napokon i osuđen.
Čuje se tu oko nas povremeno za svakojake sumanute poteze i ideje pa bismo možda već trebali biti racionalno pomireni s činjenicom da moralno ludilo obitava među nama kao i razorna guba u brezovoj šumi. Ali malo se ipak lecneš na spoznaju da za to nešto najgore – ne postoji plafon. Uvijek može još gore, još jače, još šokantnije.
Jedna od takvih sekvenci upravo se odvija u Karlovcu gdje su HDZ-ov gradonačelnik Damir Mandić i njegova politička većina svesrdno podržali zahtjev udruge karlovačke specijalne policije ‘Grom’ da se Koranski most nazove po njima.
Standardna stvar kad znamo da je cijela država prepuna imena ulica, trgova i mostova koja su izvedena iz Domovinskog rata. No, baš kad je riječ o Koranskom mostu, bilo bi se minimalno korektno suzdržati od ovakvog preimenovanja budući da je upravo član jedinice Gromovi, Mihajlo Hrastov, 1991. godine počinio na tom mostu ratni zločin za koji je, nakon šest ili sedam pokušaja, napokon i osuđen.
Smaknuće 13 ratnih zarobljenika, rezervista JNA
Sjednica Gradskog vijeća Karlovca, na kojoj se odlučuje o novom imenu Koranskog mosta, počinje danas u 17 sati, a nakon aktualnog sata, slijedi još 35 točaka dnevnog reda, tako da bi odluka mogla pasti kasno u noć. Tada će se znati je li se karlovačka politička većina u međuvremenu prizvala pameti.
Jer, Hrastov je, dakle, iz mitraljeza izrešetao i smaknuo 13 ratnih zarobljenika, rezervista JNA, nakon što su se svi bezuvjetno predali i položili oružje. Krvoproliće se odigralo dok su Hrastov i njegov kolega Goran Čerkez, po naređenju pretpostavljenih, sprovodili vezane zarobljenike u prostorije Policijske uprave.
U sramotnom nizu procesa, koji je trajao više od 20 godina, a u kojima je Hrastov više puta oslobađan da bi te odluke onda padale na višoj instanci, DORH je ulagao žalbe protiv evidentnih pokušaja da se optuženika na sudu proglasi nevinim. Tek 2015. taj je maraton okončao Vrhovni sud potvrdivši posljednju presudu na četiri godine zatvora.
Hrastov tvrdio da je zarobljenike pobio u samoobrani
Službena verzija događaja na Koranskom mostu te večeri 1991. godine, ostala je time da je Hrastov počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava prekršivši Ženevsku konvenciju koja zaraćenim stranama striktno nalaže da prema neprijateljskim vojnicima, koji su prethodno položili oružje, ne primjenjuju nasilje, ”a osobito ne sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mučenja”.
Nepobitno je utvrđeno da je Hrastov u svim postupcima lagao kako bi spriječio osuđujuću presudu tvrdeći je da je 13 rezervista pobio i još dvojicu teško ranio rafalnom paljbom u samoobrani i strahu za vlastiti život.
Njegova je verzija bila da se kolona zarobljenika u jednom momentu otela i okružila njega i Čerkeza te da on nije imao druge nego zapucati iz mitraljeza da bi spasio sebe i kolegu. Premda su neki suci takvu obranu o navodnom pokušaju bijega prihvaćali kao istinitu, dajući pritom vjeru svjedocima koji uopće nisu bili očevici i ”kreativnom” tumačenju dokaza, na koncu je takva obrana raskrinkana.
Simbolika na tridesetu godišnjicu brutalnog i nepotrebnog zločina
U jednoj od svojih intervencija, Vrhovni sud je nižem sudu morao podijeliti početničke lekcije o tome što su materijalni tragovi, što je nekritičko zaključivanje itd. Čini se da bi neka takva poduka jako dobro došla i gradonačelniku Karlovca Davoru Mandiću koji je pred današnju sjednicu Gradskog vijeća izjavio (prema citatu u Jutarnjem listu) da je imenovanje mosta u čast Gromova ”samo završni korak u odavanju poštovanja poginulim braniteljima” te da nije u redu ”tražiti u tome neku drugu simboliku”.
Simbolika je, međutim, već više nego jasno uspostavljena oslikavanjem murala posvećenog ”slavi” ratnog zločinca Mihajla Hrastova na velikom zidu karlovačkog podvožnjaka. ”Svečano otvaranje” tog murala – s Hrastovljevim portretom i amblemom čiji je motiv strojnica – najavljeno je za danas, 21. rujna, točno na tridesetu godišnjicu brutalnog i nepotrebnog zločina koji je počinio Hrastov na Koranskom mostu.
Plafona, dakle, stvarno nema.