U polemičnoj odluci, ugledni Washington Post traži progon za Snowdena zbog kojeg su dobili Pulitzera
Uredništvo je objavilo članak u kojem kaže da Snowdena treba kazniti za zviždanje
Mnogima je poznato kako se urednička politika nekih novina gdjekad može razlikovati od toga kako se uređuju pojedine vijesti. No, nitko nije očekivao kako bi se te dvije razine mogle toliko fundamentalno razlikovati jedna od druge u uglednom listu kao što je to Washington Post.
Svjetski poznati Washington Post objavio je, naime, 17. rujna članak u kojem uredništvo brani tezu kako američki predsjednik Barack Obama ne bi trebao pomilovati zviždača Edwarda Snowdena, piše Fortune. Drugi poznati mediji poput The New York Timesa zalagali su se, pak, istovremeno za njegovo pomilovanje.
WP-ovo uredništvo zauzelo je u spornom članku stajalište kako je veći dio tajnih dokumenata koje je Snowden podijelio s medijima suviše nevažan da bi zbog svog čina bio pomilovan. Pišu, tako, da je otkrio informacije o kompanijama koje su djelovale legalno i pritom nisu ugrožavale pravo na privatnost. A zamjerili su mu i to što je otkrio detalje operacija tajnih službi pokrenutih s ciljem zaštite SAD-a.
WP je osvojio čak i Pulitzera zahvaljujući Snowdenu
No, da priča bude smiješnija, WP je bio jedan od prvih medija koji je blisko surađivao sa Snowdenom, objavio je nekoliko priča zahvaljujući podacima koje im je on dao, a osvojio je čak i Pulitzera za priču za članak koji se temeljio na Snowdenovim podacima.
To defend NSA from critics, @WashingtonPost attacks the story they broke. Which won the Pulitzer for Public Service. https://t.co/S4T2Aj0mEv
— Edward Snowden (@Snowden) September 18, 2016
Uredništvo danas tvrdi kako taj nagrađeni članak nikad nije smio niti biti tiskan. Zauzelo je stajalište kako je objavom tog članka narušeno zakonito prikupljanje podataka zbog čega je sama ideja objave članka koji je rezultirao tim činom neoprostiva, a možda čak i izdajnička, po slovu zakona.
Nikome nije jasno zašto se WP sad počeo ograđivati
O svemu se oglasio i glavni urednik WP-a, Marty Baron. “Ne komentiram editorijale”, napisao je u mailu. “Kao što znate, taj je odjel potpuno odvojen od redakcije vijesti. Trebali biste se obratiti Bartu Gellmanu.”
Gellman, novinar koji je radio na priči o PRISM-u (programu nadzora koji je Snowden razotkrio), odgovorio je kako se uopće ne slaže sa stavom uredništva. “Fundamentalno se ne slažem s uredništvom”, kazao je Gellman koji danas predaje na Pricetonu. “S PRISM-om u vezi postoji još uvijek niz ozbiljnih, neriješenih legalnih problema”, tvrdi.
Nezabilježena sramota američkog novinarstva
Ova WP-ova blamaža potaknula je u svijetu medija prilično glasnu debatu o tome bi li se nakon ovog ispada trebale revidirati i važne priče temeljene na informacijama zviždača koje je WP tijekom godina objavljivao. Jedna od takvih priča bila je, inače, i ona o poznatoj aferi Watergate.
Interceptov Glenn Greenwald, novinar koji je također blisko surađivao sa Snowdenom, poručio je kako je WP izveo najsramotniji podvig u povijesti američkih medija: prvi je list koji je eksplicitno pozvao na kriminalni progon vlastitog izvora.
Može li se WP nastaviti smatrati ozbiljnim listom
Bez obzira na to jesu li argumenti WP-ov uredništva valjani ili ne, u ovoj priči postoje dvije jako važne stvari: Prva je ta što se napad na izvor koji je listu donio Pulitzera u najmanju ruku može smatrati dvoličnim. Osim toga, svi budući Snowdeni zasigurno će dvaput razmisliti o tome hoće li se povjeriti WP ili nekom listu koji će ipak na kraju stati iza svog izvora.
Druga stvar je mnogo teoretskije prirode, no ističe ono što mnogi nazivaju atavizmom novinskih editorijala u trenutačnom medijskom okruženju. Postavlja se pitanje opravdanosti postojanja anonimne grupe pojedinaca koji se zalažu za dijametralno različite stvari od produkcije vijesti kakvu provodi list.
WP može, doduše, tvrditi kako ovaj slučaj pokazuje razinu neovisnosti svog uredništva, ali kome to na kraju ide u korist? Jedino što mogu zaključiti ljudi koji sve to gledaju sa strane jest to da svjedoče listu koji vodi rat sa samim sobom. I još gore, gledaju kompaniju koja će rado iskoristiti neku informaciju (i za to još dobiti najprestižniju nagradu za novinarstvo na svijetu), a onda se ograditi od svog izvora.