U škole se uvodi Kritičko mišljenje, novi izborni predmet kao alternativa Vjeronauku. Što se zapravo krije iza toga?
Široko postavljeni gabariti novoga predmeta ostavljaju puno otvorenih pitanja. O njima razgovaramo s Nikolom Baketom i Igorom Matijašićem
Kritičko mišljenje radni je naziv novog izbornog predmeta koji bi – najranije od školske godine 2023./2024. – u osnovnim školama trebao biti alternativa Vjeronauku za sve učenike koji ga ne odaberu. Tako Kritičko mišljenje najavljuje resorno Ministarstvo obrazovanja, gdje su trenutno u potrazi za ljudima koji će sastaviti kurikulum novog predmeta. Radna skupina koja će na tome raditi, moći će predložiti i drugačiji naziv – ali i sadržaj – novoga predmeta koji će se provoditi dva školska sata tjedno.
Kroz Kritičko mišljenje učenik će, kažu, upravljati vještinom za izgradnju vlastitog mišljenja, koristiti valjane argumente u raspravi, razvijati jezične kompetencije, izgrađivati samopouzdanje i svoje vještine kritičkog zaključivanja, kao i vještine kojima će lakše rješavati kompleksne probleme. Vrlo široko postavljeni gabariti novoga predmeta ostavljaju puno otvorenih pitanja i nameću sljedeća: nije li kritičko mišljenje u srži svih školskih predmeta, zašto je baš kritičko mišljenje postavljeno kao alternativa vjeronauku i koja je daljnja perspektiva školskog vjeronauka?
‘Dojam je da se ne zna čemu novi predmet’
O svemu ovome, Telegram razgovara s Nikolom Baketom, znanstvenim suradnikom zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja i Igorom Matijašićem, ravnateljem Osnovne škole Milana Langa u Bregani. Baketa u prvome redu ističe da je u postojećim kurikulumima cijelog niza školskih predmeta već zastupljena tema kritičkog mišljenja. “Jasno da je razvoj kritičkog mišljenja važan, ali je pitanje treba li biti zaseban predmet kad već postoji znatna zastupljenost takvog sadržaja i potreba da se razvija kroz pojedine postojeće predmete”, kaže.
Nedorečeno je, naglašava dalje, hoće li se predmet zaista zvati Kritičko mišljenje jer mu, ako zaključi da je potrebno, radna skupina može promijeniti naziv – ali i sadržaj. “Ostaje dojam da se ne zna zašto se želi novi predmet, kad je sadržaj već prisutan u postojećim kurikulumima, i što će taj novi predmet biti, jer su naziv i sadržaj podložni izmjenama”, problematizira Baketa.
Dodatno učvršćivanje pozicije Vjeronauka
Iako se uvođenjem ovog – nedorečenog i nejasnog – predmeta nazire kraj pričama o učenicima koji tumaraju školskim hodnicima tijekom nastave Vjeronauka, znanstvenik objašnjava kako se može reći da uvođenjem jedne alternative, pozicija Vjeronauka postaje “dodatno učvršćena upravo iz razloga jer se time poništavaju prigovori koji su dosad postojali”. S jedne je strane, kaže, pozitivno što bi učenici koji ne pohađaju Vjeronauk imali priliku kvalitetno upotpuniti vrijeme koje su dosad provodili ili na hodnicima ili u nekim nestrukturiranim aktivnostima.
“Međutim, prava izbornost bi bila ostvarena kad bi se učenicima ponudila lepeza izbornih predmeta iz koje bi onda učenici i roditelji mogli zajedno birati prema nekim svojim preferencijama. I kada bi to zaista bili predmeti osmišljeni prema njihovim potrebama i željama”, poentira Baketa. Što veću izbornost za učenike zagovara i ravnatelj Igor Matijašić i smatra da svi izborni predmeti trebaju imati isti status, a “ne da neki budu jednakiji”.
Nije predviđeno da vjeroučitelji drže ovaj predmet. Zasad
Vjeronauk, nastavlja, s obzirom na Vatikanske ugovore ima status izbornog predmeta koji mora biti u satnici. “Ostali izborni predmeti ne. Nije li onda kritičko mišljenje već u startu u povlaštenom položaju u odnosu na informatiku ili drugi strani jezik, primjerice”, pita se. Ravnateljima se, kaže, kao i uvijek kada je riječ o nečemu novome što se uvodi u škole, otvara pregršt pitanja. “Hoće li se zakonski urediti da djeca obavezno moraju izabrati jedan od dva izborna predmeta – vjeronauk ili kritičko mišljenje? Riječ obavezno nekako je u kontradikciji s izbornošću”, navodi Matijašić.
Iz odgovora Ministarstva za Telegram, proizlazi da će biti upravo tako – ili-ili. Paralelu s novim predmetom u osnovnoj školi, naime, povlače s Etikom u srednjoj školi gdje učenik bira između Vjeronauka i Etike. Ravnatelj postavlja i pitanje – tko će predavati novi predmet?.
Iz Ministarstva kažu da će to definitivno odrediti radna skupina, no da će “traženi profil uključivati nastavnike iz humanističkog i društvenog područja osim za učenike razredne nastave (op.a. od 1. do 4. razreda) gdje je predviđeno da učitelji razredne nastave nakon završene edukacije provode navedeni predmet”. Za sada nije predviđeno, tako nam kažu, da vjeroučitelji predaju novi predmet, no ponavljaju, “radna skupina će biti ta koja će ministru predložiti i profil nastavnika koji će taj kurikulum predavati”.
Evo Strategije obrazovanja iz naftalina
Uzgred budi rečeno, edukacije za nastavnike koji će predavati Kritičko mišljenje provodit će se za sve učitelje razredne nastave i one iz viših razreda koje radna skupina označi kao adekvatne za provođenje predmeta. Ravnatelj Matijašić problematizira da će novi predmet nužno značiti prekovremene sate nastavnicima viših razreda “jer su im satnice već zadane, nekima i pretrpane”. Isto, kaže, vrijedi i za učitelje razredne nastave. Pita se i hoće li se zaista ustrajati na tome da se novi predmet kvalitetno pripremi i zaživi za nekoliko godina.
U konačnici, znanstvenik Baketa primjećuje da se Ministarstvo, u formiranju novog predmeta, pozvalo na Strategiju obrazovanja iz 2014. čiji su ciljevi – među njima i Cjelovita kurikularna reforma – u praksi pokopani neprovođenjem. “Dugo nije bilo govora o provedbi ciljeva iz Strategije”, kaže pa dodaje da je ovo možda oživljavanje Strategije i konačni početak provedbe zacrtanih ciljeva. “Naravno, moguće je i da se Ministarstvo poziva na Strategiju kada je potrebno opravdati odluke poput ove, ali se ne namjerava posvetiti sustavnoj provedbi”, zaključuje skeptično.