Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

U Španjolskoj su danas vrlo neizvjesni izbori. Posebno će zanimljiv biti rezultat ekstremne desnice

Na izbore Španjolci izlaze treći put u samo četiri godine

ZADNJA IZMJENA: tra 28, 2019
Foto: Profimedia, AFP

Španjolski građani danas, u nedjelju 28. travnja, moći će se opredjeljivati samo između ljevice i desnice. Zbog sve dubljih političkih i ideoloških antagonizama, s političke scene izgurane su stranke centra, pa će većina glasača na trećim parlamentarnim izborima u samo četiri godine, svoj glas dati jednoj od pet politički vrlo precizno definiranih glavnih stranaka. Na ljevici dominiraju španjolska socijalistička radnička stranka, PSOE, te radikalno lijeva stranka Ujedinjeni možemo, Unidos Podemos.

Desnicu predvodi Narodna stranka desnog centra, Partido Popular, PP, slijedi ju Građanska stranka, Ciudadanos, te ekstremno desna, populistička stranka Vox. Relevantno ispitivanje javnog mijenja koje provodi dnevni list El Pais, predviđa da će Socijalistička partija sadašnjeg premijera Pedra Sancheza pobijediti s 29,6 posto glasova, Narodna stranka Pabla Casada trebala bi osvojiti 20 posto, Građanska stranka kojoj je na čelu Alberto Rivera 14,6 posto, Podemos koji predvodi Pablo Iglesias 12,9 posto te Vox kojemu je na čelu Santiago Abascal 11 posto glasova. Veliki broj birača, njih 25 do 30 posto, još su uvijek neodlučni pa bi, ako izađu na izbore, mogli bitno utjecati na konačni rezultat.

Ljevica i desnica

Po tom istraživanju ljevica bi osvojila 164 mjesta u parlamentu, a desnica 154 što je jednima i drugima premalo da formiraju vladu. Parlament ima 350 zastupnika pa je za većinu potrebno skupiti 176 zastupničkih mjesta. Desnica je najavila, ako dođe na vlast, da će odmah drastično srezati porezna opterećenja za tvrtke i imućne, dok ljevica obećava veliki porezni udar na banke i bogataše. Dok se stranke desnice zalažu za nesmiljenu politiku spram svih nositelja ideje o neovisnosti Katalonije, dotle ljevica pledira za fleksibilniju politiku te priznanje različitosti i pluraliteta Španjolske.

Predviđa se da će socijalisti i Podemos pokušati formirati vladu zajedno s desnom strankom Ciudadanos, s kojom imaju dodirnih točaka. No, problem je Katalonija. Alberto Rivera, čelnik Ciudadanosa, odlučno je protiv bilo kakvih razgovora s katalonskim secesionistima, dok Sanchez i Iglesias smatraju da se taj problem može riješiti samo pregovorima. Ako neće moći premostiti taj jaz tada bi Sanchez mogao pregovarati s ERC-om, republikanskom strankom ljevice, najvećom političkom opcijom katalonskih boraca za nezavisnost.

Problem Katalonije

Godinu i pol dana nakon nepriznavanja rezultata referenduma o nezavisnosti Katalonije, što je potresla ne samo Španjolsku nego i Europu, to pitanje ostaje i dalje glavni problem. Premda se Sanchez zalaže za pregovore te davanje više autonomije Kataloniji, ipak odbija mogućnost raspisivanja referenduma o nezavisnosti. Zbog tako mekog stajališta, desne stranke, Partido Popular, Ciudadanos i Vox, optužuju ga za izdaju nacionalnih interesa. Većina analitičara i komentatora suglasna je da bi vlada socijalista, Podemosa i Ciudadanosa u ovoj situaciji jedina mogla osigurati koliko toliko potrebnu političku i ekonomsku stabilnost.

Postoji također mogućnost okupljanja svih desnih stranaka Partido Popular, Ciudadanos i Vox te još neke manjih, ali još radikalnijih desnih stranaka, kako bi formirali vladu kojoj bi na čelu bio Pablo Casada. No, takva bi koalicija, slaže se većina analitičara, samo još više produbila napetosti između Barcelone i Madrida što bi sigurno dovelo do opasne destabilizacije države. Zahvaljujući krizi oko Katalonije, ekstremno desničarska stranka Vox, sa svojom ultranacionalističkom retorikom, privukla je brojne Španjolce koji pod svaku cijenu žele spriječiti raspad državne zajednice. Vox je osnovan krajem 2013., a njegov neočekivano brzi uspon zasnovan je na desnom populizmu i nacionalizma te na zagovaranju konzervativnih obiteljskih vrijednosti.

Pojava radikalne desnice

Nakon smrti diktatora Francisca Franca 1975., u Španjolskoj nije bilo ozbiljnijih radikalno desnih političkih opcija, no sada se situacija dramatično promijenila. Krajem 2018. Vox je osvojio 12 mjesta na regionalnim izborima u Andaluziji, umjesto 2 ili 3 kako se predviđalo, pa je desnica preuzela vlast u toj južnoj regiji koja je do sada bila najčvršća socijalistička tvrđava. Među viđenijim članovima VOX-a nekoliko je umirovljenih generala iz vremena Frankove diktature koji otvoreno brane njegov fašistički režim.

Vox također ne krije svoj euroskepticizam te je vrlo blizak idejama koje zastupaju Viktor Orban u Mađarskoj te Jaroslaw Kaczynski u Poljskoj. Anna Rosenberg, voditeljica odjela za Europu u analitičkoj tvrtki Signum Global Advisors, izjavila je za CNBC da socijalisti svoju predizbornu kampanju grade upravo na napadima na Vox. “Većina ljudi doista se boji da bi desničarske stranke mogle doći na vlast i to će mobilizirati birače ljevice, posebice one koji do sada nisu izlazili na izbore. Sanchezu pri tomu ide na ruku i velika rascjepkanost desnice”, kazala je.

Stvarna prijetnja

Vođa socijalista, Pedro Sanchez, u kampanji se hvalio kako je u samo 10 mjeseci sa svega 84 zastupnika, uspio na državnoj razini realizirati sporazum protiv rodnog nasilja, da je 240.000 zaposlenih na određeno radno vrijeme dobilo ugovore o radu bez ograničenja, da su vraćene subvenciju za nezaposlene koji su stariji od 52 godine, da su osigurali naknade za žena koje brinu o uzdržavanim članovima obitelji te proveli radikalne rezove u obrazovanju. U jednom intervjuu Sanchez je objasnio kako u Španjolskoj postoji realan rizik od dolaska radikalne desnice na vlast.

“Nitko nije mislio da će Donald Trump biti predsjednik SAD-a niti da će Jair Bolsonaro postati predsjednik Brazila. Nitko nije mislio da će krajnja desnica pobijediti na izborima u Andaluziji, no to se ipak dogodilo. Suočavamo se s realnim rizikom da će desnica i krajnja desnica imati dovoljno glasova da učine Španjolskoj ono što sada rade u Andaluziji. Jedina stranka koja može zaustaviti to opasno klizanje prema desnici moja je socijalistička stranka PSOE.” Sanchez je podsjetio da je u Španjolskoj uvijek postojala krajnja desnica, unutar ili izvan Partido Popular. “Ekstremna desnica je stvarna prijetnja. Ona je zastrašujuća jer na svojoj listi ima kandidate koji su otvorene pristaše diktatora Franca, koji negiraju holokaust, koji misle da je rodno nasilje nešto normalno i koji se protive većim regionalnim ovlastima. Oni su realna prijetnja i ja ne mogu sakriti ono što je Španjolcima važno znati”, rekao je Sanchez.

Sanchez najizglednije pobjednik

U Španjolskoj je dvostranačje dominiralo do 2015. kad su na političku scenu nahrupile antikapitalistička stranka Podemos i ekonomsko liberalna stranka Ciudadanosa. Nakon što je prošle godine zbog niza korupcijskih afera pala vlada Mariana Rajoya, tadašnjeg vođe konzervativne Narodne stranke, socijalisti su u lipnju prošle godine formirali vladu uz pomoć Podemosa te katalonskih i baskijski nacionalista. No, već u veljači ove godine zastupnici koji se zalažu sa samostalnost Katalonije, glasali su protiv prijedloga državnog proračuna i tako su srušili su Sanchezovu vladu. Bila je to reakcija na odluku premijera Sancheza da im uskrati pravo na samoopredjeljenje.

Zanimljivo je da su vođe svih pet najvećih stranka sličnih godina. Sanchez ima 47 godina, Casada 38, Iglesias 40, Rivera 39 i Abascal 43. Do sada se u Španjolskoj još nije dogodilo na vođa neke stranke koja je izgubila vlast, ponovno dođe u priliku formirati vladu. Po svemu sudeći Sanchez bi mogao postati prvi kojem bi to uspjelo. Sanchez inače ima vrlo dobre odnose s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel te francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Uživao je također simpatije u Bruxellesa jer mu je Europska komisija, nakon što je postao premijerom, dopustila proračunski plan u kojemu je potrošnja povećana za više od 5 milijardi eura.

Nakon izbora – teški pregovori

Posve je izvjesno da nova vlada neće biti formirana prije europskih parlamentarnih izbora krajem svibnja jer predstoje vrlo teški i neizvjesni pregovori. Nova vlada bit će suočena s brojnim ekonomskim problemima, među kojima je velika nezaposlenost na vrhu prioriteta, a ne treba podcijeniti niti prekomjernu javnu potrošnju. I, dakako, bit će suočena s dramatičnim političkim prilikama u Kataloniji.

U Europskoj komisiji ne kriju zabrinutost da bi socijalistička vlada mogla nastaviti s politikom prekomjerne potrošnje što bi moglo ugroziti financijsku stabilnost zemlje. Nakon teških godina recesije, u posljednje tri godine španjolski BDP bilježi rast iznad 3 posto, osim 2018. kad je iznosio 2,6 posto.

Mladen Pleše
Novinar
458 članaka Više o autoru
Više s weba