Sada korona, prije toga Istanbulska, gej brakovi i abortus. Ne čini vam se da stalno gledamo jedan te isti prosvjed?

U korijenu svega je udar na modernu civilizaciju, temeljenu na znanosti, te ljudskim, posebno ženskim i manjinskim pravima

“Robujete laži”, moglo je stajati na transparentu u subotu, jednako kao što je (uz dodatak, “IK poganci”) stajalo na transparentu koji je u travnju 2018. godine nosio jedan sudionik prosvjeda protiv Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulska konvencija.

Nijanse su bitne. Često čak i ključne za razlikovanje svega onog što nam se događa i čime smo okruženi. Ali, kad je nešto jako slično, kad je očito da je premisa i kompozicija nastala na istom mjestu, nijanse mogu poslužiti tek za – nijansiranje. Za rubnu, djelomičnu razliku iste slike.

Prosvjed kojeg smo vidjeli u subotu, smo, zapravo, vidjeli već mnogo puta dosad. Ekipa koja je s razgaljenim Tonijem Cetinskim klicala slobodi, bori se protiv “Njih” na vlasti, protiv medija koji “šire laži”, koji bacaju boce na Hitnu pomoć, koji kliču “Ne damo vam našu djecu” i pozivaju se na Svevišnji autoritet – sve to, uz razliku u nijansama je ova zemlja posljednjih godina vidjela već premnogo puta.

“Robujete laži”

Ništa čudno – osnovna ideja iza “Festivala slobode”, prosvjeda protiv epidemioloških mjera koji se ne zove prosvjed jer taj izraz ima negativne konotacije, upadljivo je slična, primjerice, osnovnoj ideji iza prosvjeda protiv legalnog abortusa, koji se, jer prosvjed ima negativne konotacije, zove “Hod za život”. “Robujete laži”, moglo je stajati na transparentu u subotu, jednako kao što je (uz dodatak, “IK poganci”) stajalo na transparentu koji je u travnju 2018. godine nosio jedan sudionik prosvjeda protiv Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulska konvencija.

Osnovna ideja, uostalom, vidi se i u cijelom nizu društvenih strahova koje uspješno potpiruju oni koji od cijele priče imaju političke ili ine koristi – vidi se i u koloni koja 2016. maršira na Vijeće za elektroničke medije braneći slobodu na govor mržnje, vidi se u mobilizaciji društva protiv migranata, protiv nacionalnih i seksualnih manjina, protiv 5G ili neke druge prikladne moderne tehnologije, vidi se u povremeno prilično razigranoj uličnoj ustašofiliji…

Nijanse su, naravno, bitne, jer neće desnicu na ustaški pozdrav ili “kamen na pedera” potegnuti svatko tko strahuje od zajedničkih WC-a ili nošenja maske. Ali, u suština svih tih pokreta je, zapravo, gotovo ista – radi se o otporu modernoj civilizaciji. O otporu znanosti, ravnopravnosti žena, seksualnoj slobodi (jer je spolna edukacija sumnjivo povezana s pedofilijom, što bi rekla jedna viđenija sudionica subotnjeg prosvjeda), otporu univerzalnom konceptu ljudskih prava, grčevitom negiranju prava svih zamislivih manjina.

Hvatanje zaleta

Otpor modernosti zajednički je nazivnik svih tih pokreta, prosvjeda, hodova, festivala i referenduma koji su održani ili su pokušali biti održani u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj. Zajednički je politički pokretač cijelog niza populističkih “heroja” koji su, poput meteora, za to vrijeme prodefilirali domaćom političkom scenom, a čije mjesto trenutno pokušavaju zauzeti neki novi igrači (i igračice).

Zato nam se i čini da smo subotnji prosvjed, svu tu “raskoš” slobode, vidjeli i viđali već mnogo puta na domaćim ulicama, da njegov eho slušamo već godinama u medijima, na društvenim mrežama i u krugu poznanika. Radi se o globalnom pokretu koji kani stubokom promijeniti svijet temeljen na obrazovanju, znanosti, ravnopravnosti i maksimalnoj individualnoj slobodi (onoj koja ne ugrožava slobodu drugog). I uopće nije isključeno da tek hvata zalet.