U Švedskoj se, recimo, medicinsko osoblje s prizivom savjesti ne može zaposliti u javnim ženskim klinikama
Podsjećamo na važnu presudu Europskog suda za ljudska prava u slučajevima dviju švedskih primalja
U proljeće 2013. medicinska sestra zaposlena u švedskom zdravstvenom sustavu, primila je neugodan telefonski poziv. U to se vrijeme dodatno obrazovala za primalju i htjela je raditi u lokalnoj bolnici za ženske bolesti i porode.
No, tijekom izobrazbe, za koju je dobivala mjesečnu stipendiju, obavijestila je svoje poslodavce da se sudjelovanje u postupcima pobačaja protivi njezinoj savjesti i vjerskim uvjerenjima. Telefonski poziv odnosio se upravo na to – iz bolnice su je izvijestili da je pod tim uvjetima ne mogu zaposliti. Potražila je posao kao primalja na još dva mjesta, ali bezuspješno.
Odbili je nacionalno
Ellinor Grimmark stoga je angažirala odvjetnike, kako bi pokušala dokazati da je takvim postupkom poslodavaca – bolnica u švedskom zdravstvenom sustavu – diskriminirana. Uslijedila je duga pravna borba, najprije pred švedskim institucijama, a potom i u Strasbourgu.
Obratila se švedskom sudu i pravobranitelju, pa potom i radnom sudu. Ali sve su instance na nacionalnoj razini odlučile u korist poslodavaca. Slučaj je na kraju završio pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, gdje se odlučivalo skupa s još jednim vrlo sličnim slučajem, također medicinske sestre zaposlene u Švedskoj.
Odbio ih i Strasbourg
Gospođe Grimmark i Steen nisu, međutim, niti pred strasburškim sudom uspjele dokazati da su postupcima poslodavca bile diskriminirane, odnosno da im je povrijeđeno pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi jer zbog svojih uvjerenja nisu mogle dobiti posao kao primanje. U ožujku 2020., ECHR jednoglasno je odbio obje prijave.
Bitan je pritom bio švedski zakon. Prema studiji Europskog parlamenta iz 2018. godine, švedsko zakonodavstvo ne priznaje prigovor savjesti u području reproduktivnih prava. ECHR je, pak, procijenjivao je li miješanje nacionalnih vlasti u ovim slučajevima bilo opravdano.
Cilj: zaštita zdravlja žena
Utvrdili su da jest: u skladu sa švedskim zakonom, zaposlenici moraju izvršavati sve redovite radne zadatke, a sudjelovanje u postupcima pobačaja smatra se dijelom tih zadataka za primalje. Nadalje, sud je zaključio da je cilj nacionalnih vlasti bio legitiman – usmjeren ka “zaštiti zdravlja žena koje žele prekinuti trudnoću”.
Ustvrdili su i da Švedska na nacionalnoj razini jamči uslugu izvođenja pobačaja pa iz toga proizlazi i obveza vlasti da organiziraju zdravstveni sustav tako da iskazivanje slobode savjesti zdravstvenih djelatnika ne utječe na pružanje takvih usluga.
‘Pacijent ima prednost’
I prije nego što je slučaj Grimmark završio u Strasbourgu, iz švedske udruge primalja tumačili su da je u njihovoj zemlji politika takva da „potrebe pacijenata uvijek imaju prednost“. Primalje imaju izbor – ako je potrebno, mogu izabrati i drugu profesiju – objašnjavala je za BBC čelnica udruge Mia Ahlberg.
No, što s argumentom o pravu na prigovor savjesti, koje je zajamčeno i nizom međunarodnih dokumenata? Pobjeda medicinske sestre mogla je, dakako, značajno utjecati na švedski sustav, ali to se nije dogodilo. Mia Ahlberg je, pak, za BBC tada kazala da obuka primalja obuhvaća postupak pobačaja i njegu nakon njega i da je to dio „naših stručnih kompetencija“. Tako to shvaćaju u Švedskoj.
Jasan signal – ali ne nama
Nakon odluke suda u Strasbourgu, u ožujku 2020., iz švedske udruge koja se bavi pitanjima seksualnog i reproduktivnog zdravlja te edukacijom u tom području poručili su da bi odluka trebala biti jasan signal i drugim zemljama u Europi u kojima se raspravlja o ovim pitanjima.
Hrvatska je svakako jedna od njih: mučan slučaj Mirele Čavajde otvorio je niz ozbiljnih i problematičnih pitanja o funkcioniraju javnog zdravstvenog sustava, među ostalim i ona o prizivu savjesti. S obzirom na ton rasprava oko ovog pitanja, međutim, ne čini se izglednim da će aktualne hrvatske vlasti, političke i javnozdravstvene, slijediti švedski primjer.