U Turskoj se stvara jedna drugačija politika, a ovo je 5 stvari o tome kako je Erdogan izgubio većinu
Prokurdska stranka HDP zabilježila je spektakularan uspjeh na izborima
Prvi put od svog osnutka, Stranka pravde i razvoja (AKP) predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nije uspjela osigurati većinu u parlamentu na jučerašnjim izborima. Još od 2002. godine AKP je osvojio većinu na svim izborima u Turskoj. Na nacionalnim izborima, lokalnim izborima pa i prošlogodišnjim predsjedničkim izborima, Erdogan je je pobjeđivao bez problema. Ove je godine, pak, potpora stranci pala.
Da ne bi bilo zabune, AKP i dalje ostaje turska najpopularnija stranka, ali je jučer njezin uspon zaustavljen. Glavi razlog za ovaj neuspjeh AKP-a jest spektakularan rezultat prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP), koja je prešla prag od 10% i ušla u parlament. Kako bi izbjegli ogromni prag od 10%, prokurdski kandidati do sad su uglavnom bili nezavisni jer se na njih ne primjenjuje taj prag. Izići na izbore kao stranka, vođena bivšim odvjetnikom Selahattinom Dermitašom i urednicom i aktivistkinjom za ženska prava Figen Yukseldag, bila je hrabra odluka i na kraju im se isplatila, analizira Guardian.
Predsjednik Erdogan i premijer Ahmet Davutoglu nadali su se da će AKP osvojiti većinu kako bi mogli izglasati promjenu Ustava kojom bi se sustav promijenio iz parlamentarnog u predsjednički, što bi omogućilo Erdoganu još veće ovlasti. Međutim, do toga ipak neće, a ovo su činjenice o turskim izborima i glavni razlozi zbog kojih su rezultati bili upravo ovakvi kakvi jesu.
1. AKP je izgubio 70 mjesta
S osvojenih 258 zastupničkih mjesta, AKP je u odnosu na prošle izbore ostao bez 70 zastupnika, a 17 mjesta mu nedostaje da bi imao većinu. Glavna opozicijska Kemalistička stranka (CHP) osvojila je 25% glasova, tj. 132 mjesta u parlamentu, što znači da ima podršku sličnu onoj iz 2011. godine kad je osvojila 135 mjesta.
Nacionalistička MHP osvojila je 16,5% glasova te će imati 80 zastupnika u turskom parlamentu, jednako kao i spominjani HDP, koji je s 13,1% došao do 80 zastupničkih mjesta.
2. Najgori Erdoganov rezultat u 13 godina
U svim izborima od 2002. godine, Erdoganov AKP uvijek je uspijevao osigurati većinu u parlamentu, ovo je prvi put da u tome nije uspio. Još je fascinantnije da je ovo prvi put da stranka nije poboljšala svoj rezultat u odnosu na prethodne izbore. Naime, još od 2002. godine, AKP je na svakim sljedećim izborima bilježio sve veći broj glasova biračkog tijela.
3. Uspjeh HDP-a i usporavanje gospodarskog rasta
Kao što je već napomenuto, AKP je i dalje najjača turska stranka. Iako ima skoro 10 posto manji udio glasova nego na izborima 2011. godine, ovaj je udio veći nego kad je stranka započela svoj uspon 2002. godine, ali je tad s 34,5% glasova dobila znatno veći broj zastupničkih mjesta: njih čak 363. U svakom slučaju, oporbene stranke nalaze se daleko iza AKP-a.
Ova razlika u broju mjesta AKP-a može se objasniti turskim sustavom glasovanja i spektakularnim rezultatima HDP-a. Prvo, prije 13 godina samo su dvije stranke uspjele ući u parlament. Drugo, HDP nije bio uspješan samo u ujedinjavanju prokurdskog biračkog tijela, nego je privukao šire biračko tijelo, uključujući liberale, ljevičare, žene i LGBT populaciju s kampanjom koja je naglašavala Erdoganovu sklonost podjelama društva te ambiciju za povećanje predsjedničkih ovlasti. To je polučilo uspjeh i HDP je postigao značajne uspjehe i izvan svojih enklava na istoku zemlje, uključujući dobre rezultate u Istanbulu, na sjeverozapadu zemlje.
Povijesno, politička stabilnost i brzi gospodarski rast uglavnom su održavali popularnost AKP-a unatoč Erdoganovim autoritarnim tendencijama i podjelama koje je poticao. Ali tijekom posljednjih pet godina ekonomski rast je pao s iznad 10% na 3%, a BDP po stanovniku nije narastao od 2007. godine.
4. Ključni faktori za političku promjenu
Osim ekonomske situacije, nekoliko je političkih čimbenika koji su išli u prilog uspjehu HDP-a. Prvo, prosvjedi za očuvanje parka Gezi u središtu Istanbula iz 2013. godine pretvorili su se u puno veći politički pokret u kojem su, do tada poprilično razdvojene lijeve i kurdske stranke, započele bližu suradnju.
Osim Gezija, veliku je ulogu odigrala obrana Kobanea te velika solidarnost zapadne Turske s kurdskom borbom u Siriji. Sve veća podrška kurdskoj borbi za oslobođenje snažno je utjecala na izbore te na mobiliziranost biračkog tijela. HDP je, između ostalih, dobio podršku od dvije skupine birača: zajednice Alevita, koja je tradicionalno podupirala kemalistički CHP te one konzervativne i religijske zajednice unutar kurdskog stanovništva, koja je zbog ideoloških stajališta uvijek težila AKP-u, objašnjava magazin Jacobin.
Obje grupe osjetile su otuđene od AKP-a zbog otvorene Erdoganove podrške ISIS-u u Siriji. Unutar ove skupine birača kurdske paravojne snage bile su prepoznate kao jedine koje su se uistinu borile protiv islamista te ujedno i jedine koje su na taj način branile turske granice.
5. Rekordan broj žena u parlamentu
Broj žena u turskom parlamentu povećao se sa 79 iz 2011. godine na 96 ove godine, što je rekordno visok broj zastupnica. Veliku zaslugu za to nosi rodno osjetljivi HDP, čijih 39,24% zastupničkih mjesta čine žene. Osim žena iz lijevih stranaka, HDP su podržale i aktivno se uključile u kampanju i turske feministkinje iz nezavisnih pokreta.