Nekad je nužno odabrati stranu

U vezi izbjegličke krize oglasila se i Željka Markić, a ovo je pet izjava njene udruge U ime obitelji o tome

Iz Udruge pozivaju na osnivanje izbjegličkih kampova izvan EU

26.09.2014., Zagreb - Konferencija za medije Gradjanske inicijative U ime obitelji. Zeljka Markic. 
Photo: Daniel Kasap/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Udruga U ime obitelji poslala je u ponedjeljak otvoreno pismo premijeru Zoranu Milanoviću vezano uz izbjegličku krizu u Siriji, stoji u priopćenju za medije Udruge.

U otvorenom pismu podsjećaju da je Hrvatska jedina članica EU koja je imala izbjegličku krizu u novijoj povijesti. Više od 250.000 Hrvata prognano je iz svojih domova tijekom Domovinskog rata. “U nama slike prestrašenih žena i djece koji čamcima Sredozemnim morem bježe pred smrtnom opasnošću bude sjećanja na slike progona iz Dalja te tragedije i progonstva koja su prije dvadesetak godina pretrpjeli mnogi Hrvati – potičući nas na solidarnost i pružanje pomoći”, stoji u priopćenju. Iz Udruge podsjećaju i da je Hrvatska prihvatila i velik broj iz Bosne i Hercegovine tijekom Domovinskog rata.

Hrvatska, kao jedina zemlja koja je u novijoj povijesti iskusila takvu izbjegličku krizu, jedinstveno je stručna u savjetovanju drugih zemalja Europske unije u rješavanju izbjegličke krize, tvrde iz Udruge, a ovo je 5 najbitnijih izjava iz priopćenja.

1. Dolaze nam teroristi

“Među ženama, djecom i starcima koji bježe pred smrtnom opasnošću iz dalekih zemalja postoje i mnoge izbjeglice koje u Europsku uniju dolaze zbog ekonomskih razloga ili poslani upravo od terorističkih skupina koje u tim zemljama proizvode kaos”, kažu iz Udruge.

2. ISIS ubacuje džihadiste među izbjeglice

“Poznato je da Islamska država godinama stvara „nekontrolirane
izbjegličke krize“ kako bi potencijalne džihadiste, pomiješane sa stvarnim izbjeglicama, ubacivala u zemlje u kojima želi stvarati kaos. Poznato je da ISIS tim potencijalnim džihadistima izdaje lažne sirijske putovnice”, tvrdi U ime obitelji.

Nije jasno na koji način je povezano poznavanje izbjegličke krize tijekom Domovinskog rata s poznavanjem djelovanja terorističkih skupina. Štoviše, počinitelji praktički svakog terorističkog napada u Europskoj uniji rođeni su u istoj toj Europskoj uniji. Primjerice, napadači na Charlie Hebdo u Parizu, rođeni su u Parizu. Napadač na židovske institucije u Touluseu 2012. godine, Mohamed Merah, rođen je u Touluseu.

3. Prihvatni centri za izbjeglice izvan EU

Od Milanovića iz ove udruge očekuju da lobira pri Europskoj komisiji i NATO-u “da se prihvatni centri za izbjeglice otvaraju u pograničnim zemljama, izvan Europske unije, kako bi se uz hitnu pomoć potrebitima moglo osigurati sve potrebne provjere i vladavinu zakona”. Na koji način premijer može utjecati na EK ili NATO te zašto je bilo koja od tih ustanova zadužena za izbjeglice, iz Udruge ne objašnjavaju. Nadalje, zašto bi bilo koja država pristala na gradnju prihvatnog centra za izbjeglice, nije objašnjeno. Možda i najgore je što se izbjeglicama oduzima pravo mišljenja. Nemoguće je natjerati ljude da idu tamo gdje ne žele.

Naizgled, iz Udruge zaboravljaju da izbjeglice bježe preko Turske (članice NATO-a) ili Cipra (zemlje članice EU), izbjegavaju Bugarsku, Grčku i Rumunjsku (članice NATO-a i EU) kako bi dospjele u Njemačku ili Veliku Britaniju. Svi oni nemili događaji u Calaisu, kada izbjeglice bježe pred vlakovima da bi dospjeli u Britaniju, događaju se na teritoriju jedne od najbogatijih zemalja na svijetu, Francuske.

4. Potrebne kvote

U priopćenju Udruge stoji: ” Da izbjeglice koje trebaju našu zaštitu i pomoć, jer su u životnoj opasnosti – budu raspoređene među članicama EU na pravedan način – proporcionalno broju stanovnika, uzimajući u obzir ekonomsku snagu, ali i povijesne veze koje još od kolonijalnog doba sa zemljama iz kojih izbjeglice dolaze imaju zemlje poput Velike Britanije ili Francuske. Ove su zemlje, također, imale velike uplive i na političku situaciju i ekonomski razvoj u zemljama iz kojih nam danas dolaze ovi nesretni ljudi”. Ovakav stav u skladu je s prijedlozima o kojima se raspravlja na razini Europske unije.

5. Zemlje Perzijskog zaljeva trebaju primati izbjeglice

“Da bogate zemlje Zaljeva – Saudijska Arabija, Ujedinjeni arapski emirati, Katar, Iran – počnu primati izbjeglice. Zbog blizine i veće sličnosti kultura – privremeno udomljavanje u tim zemljama omogućit će bolju prilagodbu izbjeglim osobama”, stoji u priopćenju.

Kako i zašto bi hrvatski premijer mogao utjecati na političke odluke zemalja koje nisu članice EU niti NATO saveza nije pretjerano jasno. Štoviše, iz Udruge preskaču podatke o zemljama Bliskog istoka koje primaju milijune izbjeglica iz Sirije.

Jordan, zemlja nešto veća od Hrvatske, prima 629.266 izbjeglica. Irak, zemlja koja je i sama pod okupacijom, vodi brigu od više od 200.000 izbjeglica iz Sirije, ne računajući iračke izbjeglice. Turska, koja ima i najdulju kopnenu granicu sa Sirijom, prima gotovo 2 milijuna sirijskih izbjeglica. Zemlje okruženja vode brigu o tim izbjeglicama, ali to očito iz Udruge zanemaruju, namjerno ili nenamjerno.