U zanimljivom istupu, filozof Gregorić objasnio je HRT-u zašto u emisiji ne želi pričati s uglednicima Borasova Sveučilišta

U mailu im je napisao kako profesore Ježića i Jurića smatra suodgovornima za loše stanje u humanističkim znanostima

FOTO: Vjekoslav Skledar

Filozof i bivši profesor na Hrvatskim studijima, prof. Pavel Gregorić danas je na svom Twitter profilu objavio prilično zabavnu odbijenicu koju je uputio HRT-u. Profesora Gregorića su, naime, pozvali da sudjeluje u emisiji u kojoj bi, s još dvojicom sugovornika, profesorima Mislavom Ježićem i Hrvojem Jurićem, pričao o budućnosti u humanističkim znanostima.

Kako je napisao u objavljenom mailu, Gregorić je gostovanje odbio, no ne zato što je bio spriječen obvezama, već jer sugovornike smatra suodgovornima za loše stanje u domaćim humanističkim znanostima. U svojoj objavi je detaljizirao što pod tim misli.

Sporan mu je pravilnik koji je pisao Ježić

Kako piše Gregorić, spornim smatra pravilnik kojem je profesor Ježić suautor, a koji obvezuje znanstvenike iz humanističkog područja da objavljuju dio radova na hrvatskom jeziku. “To ne samo da priječi inozemne znanstvenike da rade u Hrvatskoj i tako pripomognu internacionalizaciji našeg sustava, nego dodatno odvraća domaće znanstvenike od nastojanja da objavljuju u važnim časopisima.”

Istodobno, piše Gregorić, “time se pogoduje prekobrojnim domaćim časopisima koje financiraju porezni obveznici, a koji naprosto ne mogu osigurati kvalitetu svojih publikacija”. “Jezično ograničenje isključuje mogućnost istorazinske prosudbe što onda dovodi do klijentelizma u domaćem znanstvenom izdavaštvu. Prof. Ježić i prof. Jurić vrlo dobro znaju o čemu je tu riječ”.

Sveučilište je postalo bastion autoritarnosti

Dalje, Gregorić piše da ne može s uma smetnuti činjenicu “da je sin profesora Ježića zaposlen na Odsjeku za filozofiju, zahvaljujući bliskom odnosu između prof. Ježića i prof. Čovića koji je tada bio pročelnik i predstojnik katedre koju sada vodi prof. Jurić”. “Pretpostavljam da ne bi bilo ogromnih problema s nedavnim zapošljavanjem docenta na katedri za estetiku na Odsjeku za filozofiju da je kandidat bio netko od povjerenja prof. Čovića”, piše.

Otkad je prof. Čović postao prorektor, piše Gregorić, “Sveučilište u Zagrebu postalo je bastion autoritarnosti pa čak i bezakonja kad je riječ o transformaciji Hrvatskih studija – u čemu je izravno sudjelovao, i još uvijek sudjeluje prof. Ježić”.

“Postupci uprave Sveučilišta u Zagrebu na čelu s prorektorom Čovićem, prema zaposlenicima Hrvatskih studija, kao i ranije prema zaposlenicima Filozofskog fakulteta, primjer je gaženja akademskih i ljudskih vrijednosti kojima bi nas humanističke znanosti trebale učiti”, zaključuje Gregorić.