Nekad je nužno odabrati stranu

Učinilo nam se zgodno prisjetiti se kako se Salapić, novi državni tajnik, dosad odnosio prema pravnoj državi

Ne poštuje presude i nelegalno je obnašao dužnost zastupnika

Josip Salapić
FOTO: PIXSELL

Josip Salapić (41), novoimenovani državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, svoj odnos prema hrvatskom pravosuđu i pravnoj državi zorno je pokazao u više navrata. Prvo, kada je kao saborski zastupnik HDSSB-a, zajedno s ostalim zastupnicima te stranke, uporno i prkosno na reveru nosio bedž ”Heroj, a na zločinac”, negirajući u to vrijeme pravomoćnu sudsku presudu kojom je Branimir Glavaš bio osuđen za ratne zločine počinjene u Osijeku tijekom 1991. i 1992. godine. Današnji državni tajnik tada je zorno pokazao kako mu pravomoćna sudska presuda ništa ne znači, a u više navrata o institucijama pravosuđa – na što će sada kao državni tajnik imati prilično utjecaja – tada je govorio s omalovažavanjem, prijezirom i bez imalo poštovanja.

Drugi put svoj odnos prema pravnoj državi Salapić je demonstrirao od prosinca prošle do 10. svibnja ove, kada je nelegalno bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Kao magistar pravnih znanosti, Salapić je svakako znao da je u Saboru suprotno zakonima Republike Hrvatske, ali mu to nije smetalo da uživa sve privilegije saborskog zastupnika i prima mjesečnu plaću od 15.395,94 kuna. Salapić je, naime, u Sabor otišao Glavaševom voljom, što je nevjerojatnom šlampavošću i neznanjem blagoslovilo Mandatno imunitetno povjerenstvo (MIP), a potom potvrdio i Sabor. On, o čemu je Telegram svojedobno pisao, nipošto nije mogao biti zastupnik, budući da su na stranačkoj listi HDSSB-a za parlamentarne izbore 2015. godine dvojica kandidata te stranke – Vladimir Šišljagić i Dinko Burić dobili više od 10 posto preferencijalnih glasova.

Zbog čega je morao otići iz Sabora

Za razliku od Salapića koji je tada dobio samo 2,69 posto preferencijalnih glasova, Šišljagić je imao 12,74, a Burić 11,47 posto. Kada je Glavaš na pola godine, u studenom 2016., zamrznuo svoj mandat, u Sabor je, na njegovo mjesto, temeljem Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (članak 42.), mogao otići samo Šišljagić ili Burić. Spomenuti članak zakona, naime, kaže da ukoliko na stranačkoj listi postoje kandidati koji su dobili više od 10 posto preferencijalnih glasova, samo oni mogu mijenjati zastupnika koji je mandat stavio u mirovanje, ili na drugi način napustio Sabor. Tek ako takvih nema, stranka odlučuje tko će ga zamijeniti. Iako su Šišljagić i Burić nedugo nakon što je Salapić nelegalno prisegnuo u Saboru pokrenuli pravnu proceduru, MIP je elegantno prebacio cijeli slučaj Odboru za zakonodavstvo Hrvatskog sabora, a ovaj to mjesecima nije stavljao na dnevni red.

U međuvremenu se Glavaš, početkom svibnja, vratio u Sabor, pa je Salapić prestao biti zastupnik. Tako je izbjegnuta i blamaža i prvorazredni politički skandal: Odbor za zakonodavstvo morao bi priznati da je Salapić u Saboru bio nelegalno. To bi, da se dogodilo, otvorilo i druga neugodna pitanja. Kada se nedavno glasovalo o povjerenju ministru financija Zdravku Mariću i kada je rezultat bio 75 za i 75 protiv, među onim glasovima koji su dali podršku Mariću i sačuvali ga na funkciji bio je i Salapićev glas. Da se u Saboru tada, kako je to po zakonu trebalo biti, nalazio jedan od onih kojima je ondje bilo mjesto – Šišljagić ili Burić – potvrđeno je Telegramu, oni bi glasovali za opoziv Marića. Kako bi stvari tada stajale i kakva bi tada bila sudbina Vlade i premijera Andreja Plenkovića, nije potrebno obrazlagati.

Pokušaj zapošljavanja u Hrvatskoj pošti

Imajući sve to na umu, kao i činjenicu da Salapić (više) nije član HDZ-a, već posve nevažnog i marginalnog HDSSB-a, odnosno onoga što je nakon raskola od te stranke još ostalo, njegovo postavljanje na važnu državnu funkciju u Ministarstvo pravosuđa može se protumačiti i kao oblik političke trgovine u kojoj je, za glas Mariću u Saboru, za nagradu dobio mjesto državnog tajnika.

Salapić se, naime, odlaskom iz Sabora našao na cesti, pa mu je nakon pokušaja da se zaposli u Hrvatskoj pošti (gdje je ranije radio na jednom od rukovodećih mjesta, kao savjetnik predsjednika Uprave), pronađeno puno bolje mjesto, koje mu omogućava sudjelovanje u vlasti. Novi državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa Josip Salapić ima još jedan zanimljiv detalj u svom životopisu. Slikao se i pred kamerama prkosno pozirao kao pripadnik Glavaševe stranačke vojske, Slavonske sokolske garde, koju je nakon povratka iz mostarskog zatvora osnovao Branimir Glavaš.

Od znakovitog SS u kratici te stranačke vojske, do crnih košulja i ritualnog, znakovitog postrojavanja pred Hrvatskim saborom (uoči parlamentarnih izbora 2015.), nakon čega su završili u jednoj zagrebačkoj pivnici, nisu krili aluzije da svojim ponašanjem podsjećaju na ozračje Münchena s kraja tridesetih prošlog stoljeća. Jer, koliko god pojavljivanje Salapića u crnoj uniformi bilo karikaturalno (on, naime, nije služio redovni vojni rok pozivajući se na prigovor savjesti), novi državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa i na taj je način demonstrirao svoju političku orijentaciju i odnos prema pravnoj državi.

Politički proizvod Vladimira Šeksa

Salapić je na neki način politički proizvod Vladimira Šeksa koji je u jednom davnom intervjuu za tjednik Globus uz puno komplimenata tada mlađahnom Salapiću, o njemu govorio kao o svom političkom nasljedniku. Političku karijeru Salapić je započeo u HDZ-u. U govorima iz tog vremena veličao je HDZ, pričajući kako mu je ta stranka pružila sigurnost, utočište i toplinu obiteljskog okružja, bez kojeg je odrastao, jer je rano ostao bez roditelja. Zaklinjao se u HDZ i zahvaljivao stranci što je bio stipendist Zaklade hrvatskog državotvornog zavjeta, što mu je olakšalo školovanje, te što je zaslugom HDZ-u ušao u Hrvatski sabor u prosincu 2011.

Upravo zahvaljujući Vladimiru Šeksu Salapić je bio i član Državnog sudbenog vijeća. Tada se govorilo da ga Šeks, taj vječiti kadrovik hrvatskog pravosuđa, vidi kao budućeg ministra pravosuđa. No, u svibnju 2012. nakon posjete Branimiru Glavašu u mostarskom zatvoru, Salapić je promijenio stranački dres. Potpisao je pristupnicu za HDSSB i napustio HDZ, stanku za koju je do tada tvrdio kako mu je bila i otac i majka. Stavio je na rever onaj bedž s početka ovog teksta i uz Glavaša ostao sve do današnjih dana. Kuloari već bruje kako je i Glavašu važno da je Salapić na mjestu državnog tajnika. Njega, Glavaša, na jesen, naime, čeka ponavljanje sudskog procesa za ratne zločine.

Ali i Glavaš je promijenio onu žestoku retoriku kojom je sve donedavno ”prekomjerno granatirao” HDZ, pa je među prvima, još tijekom netom završenih lokalnih izbora, pohitao dati podršku novom HDZ-ovu županu u Osječko-baranjskoj županiji, Ivanu Anušiću. Josip Salapić bio je i čest gost lifestyle rubrika hrvatskih medija, što zbog svoga sportskog Audija A5, što zbog poznanstava sa celebrityjima poput Marka Grubnića, alias Modnog Mačka i tako dalje. Salapić je uživao u društvu poznatih, baš kao i u okruženju visoke politike, kamo se neki dan vratio, namjesto državnog tajnika u Ministarstvu pravosuđa koje odnedavno vodi HDZ-ov provjereni kadar Dražen Bošnjaković.