Budimo, prvo, nježno sarkastični. Zamislimo da je neki nasilnik, razočarani navijač hrvatske rukometne reprezentacije, zapalio auto Hrvoja Horvata, bivšeg rukometnog selektora, zato što je na televiziji čuo da je Horvat kriv za katastrofalne igre i rezultate donedavno šampionskog tima?
Bi li Hrvatski rukometni savez optužio medije i javnost, koji su kritizirali gospodina Horvata, za taj zločin? Nadamo se da ne bi (iako sa sportašima nikad ne znate). Budimo sad malo ozbiljniji. Prije skoro tri godine jedan je mladi politički fanatik napao Banske dvore i ranio policajca koji je stajao na ulazu.
Javni posao podložan je javnoj kritici
Premda se radilo o očiglednom terorističkom napadu na Vladu, premijer Plenković, čije mnoge političko korupcijske prakse redovito kritiziramo, nije za taj pokušaj okrivio medije i javnost, nego se svakodnevno nastavio suočavati i svađati s novinarima. Stvar je vrlo jasna. I Andrej Plenković i bivši rukometni selektor bave se javnim poslom.
Kao takvi, oni su a priori podložni svakodnevnoj javnoj kritici. Svatko tko se bavi javnim poslom, pa tako i suci, a priori je podložan javnoj kritici. To je jedan od temeljnih postulata liberalne demokracije, jer sama definicija javnog posla podrazumijeva da se taj posao tiče cijele zajednice (ili nekih njenih dijelova), pa stoga svi koji obavljaju javni posao moraju biti odgovorni zajednici i moraju biti spremni podnositi javne kritike.
Svi koji javno kritiziraju suce su suodgovorni?
Ova je činjenica poznata valjda svim sudionicima javnog života. Osim Udruzi hrvatskih sudaca. Udruga hrvatskih sudaca optužila je, naime, hrvatske medije i javnost, da su suodgovorni za spaljivanje automobila osječke sutkinje Vlaste Šimenić Kovač.
U priopćenju Udruge što ga je potpisao Damir Kontrec, sudac Vrhovnog suda, doslovno piše: “Svi koji djeluju u javnom medijskom prostoru morali bi biti svjesni posljedica svojih izjava kada govore o sucima”. U prijevodu, to znači da svi koji javno kritiziraju suce mogu biti suodgovorni za napad na osječku sutkinju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tvrdnja koja snažno kompromitira Udrugu
Riječ je o jednoj od najglupljih tvrdnji koje smo u zadnje vrijeme pročitali u hrvatskoj javnosti, inače premreženoj vrlo glupim tvrdnjama. Da je, recimo, neki medij vodio huškačku kampanju protiv napadnute sutkinje, moglo bi se tvrditi da je taj medij suodgovoran za palež sutkinjina auta.
Da su neki medij ili neka grupa na društvenim mrežama počeli zagovarati fizičke napade na suce, taj bi se medij ili grupa mogli smatrati suodgovornima za palež auta osječke sutkinje.
Ali, tvrditi da je kritičko pisanje o sucima dovelo do spaljivanja sutkinjina BMW-a uvredljivo je neinteligentan, duboko protudemokratski stav, koji snažno kompromitira Hrvatsku udrugu sudaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Udruga sudaca okrivila je medije i javnost zbog spaljivanja automobila sutkinje. Jesu li ti ljudi ozbiljni?
Tvrditi da je kritičko pisanje o sucima dovelo do podmetanja požara snažno kompromitira Hrvatsku udrugu sudaca
Svatko tko se bavi javnim poslom, pa tako i suci, a priori je podložan javnoj kritici. To je jedan od temeljnih postulata liberalne demokracije
Budimo, prvo, nježno sarkastični. Zamislimo da je neki nasilnik, razočarani navijač hrvatske rukometne reprezentacije, zapalio auto Hrvoja Horvata, bivšeg rukometnog selektora, zato što je na televiziji čuo da je Horvat kriv za katastrofalne igre i rezultate donedavno šampionskog tima?
Bi li Hrvatski rukometni savez optužio medije i javnost, koji su kritizirali gospodina Horvata, za taj zločin? Nadamo se da ne bi (iako sa sportašima nikad ne znate). Budimo sad malo ozbiljniji. Prije skoro tri godine jedan je mladi politički fanatik napao Banske dvore i ranio policajca koji je stajao na ulazu.
Javni posao podložan je javnoj kritici
Premda se radilo o očiglednom terorističkom napadu na Vladu, premijer Plenković, čije mnoge političko korupcijske prakse redovito kritiziramo, nije za taj pokušaj okrivio medije i javnost, nego se svakodnevno nastavio suočavati i svađati s novinarima. Stvar je vrlo jasna. I Andrej Plenković i bivši rukometni selektor bave se javnim poslom.
Kao takvi, oni su a priori podložni svakodnevnoj javnoj kritici. Svatko tko se bavi javnim poslom, pa tako i suci, a priori je podložan javnoj kritici. To je jedan od temeljnih postulata liberalne demokracije, jer sama definicija javnog posla podrazumijeva da se taj posao tiče cijele zajednice (ili nekih njenih dijelova), pa stoga svi koji obavljaju javni posao moraju biti odgovorni zajednici i moraju biti spremni podnositi javne kritike.
Svi koji javno kritiziraju suce su suodgovorni?
Ova je činjenica poznata valjda svim sudionicima javnog života. Osim Udruzi hrvatskih sudaca. Udruga hrvatskih sudaca optužila je, naime, hrvatske medije i javnost, da su suodgovorni za spaljivanje automobila osječke sutkinje Vlaste Šimenić Kovač.
U priopćenju Udruge što ga je potpisao Damir Kontrec, sudac Vrhovnog suda, doslovno piše: “Svi koji djeluju u javnom medijskom prostoru morali bi biti svjesni posljedica svojih izjava kada govore o sucima”. U prijevodu, to znači da svi koji javno kritiziraju suce mogu biti suodgovorni za napad na osječku sutkinju.
Tvrdnja koja snažno kompromitira Udrugu
Riječ je o jednoj od najglupljih tvrdnji koje smo u zadnje vrijeme pročitali u hrvatskoj javnosti, inače premreženoj vrlo glupim tvrdnjama. Da je, recimo, neki medij vodio huškačku kampanju protiv napadnute sutkinje, moglo bi se tvrditi da je taj medij suodgovoran za palež sutkinjina auta.
Da su neki medij ili neka grupa na društvenim mrežama počeli zagovarati fizičke napade na suce, taj bi se medij ili grupa mogli smatrati suodgovornima za palež auta osječke sutkinje.
Ali, tvrditi da je kritičko pisanje o sucima dovelo do spaljivanja sutkinjina BMW-a uvredljivo je neinteligentan, duboko protudemokratski stav, koji snažno kompromitira Hrvatsku udrugu sudaca.