Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Udžbenik iz povijesti djeci ovako tumači postanak svijeta: ‘Bog je sazdao nebo i zemlju pa napravio čovjeka’

Društvenim mrežama širi se slika stranice udžbenika iz povijesti u kojoj lekcija počinje citatom iz Biblije

ZADNJA IZMJENA: lis 16, 2019
Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Društvenim mrežama od jučer se šera fotografija jedne stranice udžbenika povijesti za peti razred osnovne škole koji je izdala izdavačka kuća Alfa. Ljudima naprosto nije jasno zašto lekcija iz povijesti počinje biblijskim citatom o postanku svijeta. Konkretno, radi se o udžbeniku Povijest 5, skupine autora, u kojem lekcija pod nazivom “Pojava i prostorno širenje čovjeka” započinje citatom iz knjige Knjige postanka o tome kako je Bog stvarao čovjeka. Po ovom se udžbeniku, inače, predaje u 347 petih razreda u Hrvatskoj.

Citat, u cijelosti, ide ovako: „Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.”

Nastavnu lekciju pročitali smo u cijelosti

Od nakladnika Alfe pokušali smo doznati kako se ovaj citat iz Biblije našao u udžbeniku povijesti, a ekstenzivan odgovor poslala nam je gospođa Božana Slišković, urednica udžbenika Povijest 5. Napisala nam je kako ovaj citat u uvodu nije zamišljen kao povijesni izvor, već kao “svojevrstan motivacijski uvod u samu nastavnu jedinicu”. Doduše, gospođa ne objašnjava kako bi točno citat iz Biblije trebao motivirati učenike na lekciju u kojoj se govori o pojavi i prostornom širenju čovjeka.

Preporučila nam je i da nastavnu jedinicu pročitamo u cijelosti kako bi stekli širu slika onoga o čemu se u njoj govori te da će nam nakon toga biti posve jasno autori i uredništvo udžbenika “nemaju nikakvih zadršku u pogledu evolucije i procesa razvoja čovjeka”. Poslušali smo gospođu i zbilja pročitali lekciju koja počinje objašnjenjem o tome kako su najstariji ljudi pronađeni u istočnoj Africi i da su tamo pronađeni ostaci kostura ženske osobe kojoj su znanstvenici dali ime Lucy.

U ostatku lekcije navodi se kako su se ljudi razvijali, kad su ovladali korištenjem vatre, proširili se na sve ostale kontinente, a pišu i o kromanjoncima, neandertalcima, Homo Sapiensu i tako dalje. Dakle, nakon uvoda, naprosto možete zaključiti da je Bog stvorio čovjeka, odnosno njegove prve pretke, i onda su se stvari samo počele razvijati.

‘Citiranje Biblije u udžbenicima povijesti nije sablazan’

No, vratimo se na objašnjenje gospođe Slišković iz Alfe. Napisala nam je i kako je jedan od tehničkih koncepata nastave povijesti, propisan Kurikulumom – Uspoređivanje i sučeljavanje. “On između ostaloga podrazumijeva i sučeljavanje i donošenje različitih mišljenja i stavova o pojedinim povijesnim procesima i događajima. Citiranje Biblije u udžbenicima povijesti nije novost, a ponajmanje sablazan, kako Vi to želite predstaviti”, piše gospođa.

U nastavku se poziva i na školski program u Njemačkoj i na njihov udžbenik povijesti u koje, tvrdi, ovu nastavnu lekciju uvode na identičan način. “Udžbenik iz Njemačke, jedne od kolijevki europske znanosti, nastavlja s pričom o Adamu i Evi da bi u konačnici donio i podatke na temelju dosega suvremene znanosti. Dakle, upravo ovakav pristup kakav donosi i Alfin udžbenik Povijest 5, a sve kako bi se učenicima omogućilo da na konkretnom primjeru uoče razliku znanstvena mišljenja i dostignuća povijesne znanosti od biblijskih tekstova, legendi, mitova, književnih, novinskih ili nekih drugih tekstova”.

Književna djela o Aleksandru Makedonskom i Biblija

Tu, doduše, opet dolazimo do problemčića. Učenicima, naime, ni u jednom trenu u ovoj nastavnoj jedinici nije objašnjeno da ono što im je, kako gospođa kaže, trebalo poslužiti kao “motivacijski tekst za nastavnu lekciju” nije nikakvo dostignuće povijesne znanosti.

Na kraju ekstenzivnog priopćenja gospođa je povukla i nekakvu neobičnu paralelu s Aleksandrom Makedonskim koji se, kaže, “proučava i karakterizira na temelju književnih tekstova s ciljem da učenici uoče i razdvoje povijesni i znanstveni pristup od ostalih tekstova i tumačenja”. “Ili Vi možda želite ustvrditi kako su književni tekstovi znanstveniji od onih iz Biblije?”, pita gospođa Slišković. Djeluje, dakle, kao da gospođa s Biblijom uspoređuje književna djela suvremenika Aleksandra Makedonskog, ali prihvaćamo i da naprosto nismo posve shvatili ovo njeno poentiranje.

Ministarstvo ne vidi nikakav problem

Za komentar smo pitali i Ministarstvo obrazovanja koje nam je napisalo da je udžbenik odobrilo Povjerenstvo i da nitko nije imao primjedbu. Konkretno, kažu ovako: “Sukladno Zakonu o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima tročlano povjerenstvo je pregledalo udžbenik i nije imalo primjedbi na navedeni citat, dakle njegovo navođenje u udžbeniku može poslužiti kao sadržaj za ostvarivanje ishoda, odnosno razvoj kompetencija rada s povijesnim izvorima”, pišu. Kažu i da su za komentar tražili nakladnika koji im je, evidentno, poslao identičan odgovor kao i nama.

Napominju i da Kurikulum Povijesti sadrži tehničke koncepte koji se koriste u nastavi te da je jedan od njih i rad s različitim povijesnim izvorima. “Koraci u učenju tog koncepta za učenike podrazumijevaju korištenje različitih vrsta povijesnih izvora, razumijevanje značenja izvora u proučavanju prošlosti te oblikovanje odgovora koji uključuju podatke iz izvora. Učenici uče analizirati i vrednovati izvore, postavljaju pitanja o vremenu, mjestu i okolnostima njihova nastanka te o autoru, njegovim gledištima i namjerama. Učeći o izvorima, učenik upoznaje važnost i ulogu kulturno-povijesne baštine te ustanova koje čuvaju takvu baštinu'”, pišu iz Ministarstva.

Ines Lukić
Telegram autor
99 članaka Više o autoru
Više s weba