Uglađeni Francuz, zasad autsajder, mogao bi mimo svih očekivanja postati novi šef Europske komisije

Tko su uopće Spitzenkandidati?

Način izbora šefa Komisije po modelu Spitzenkandidata ni dosad nije bio previše omiljen među premijerima i predsjednicima zemalja članica EU-a. Nakon njihovog ovotjednog neformalnog sastanka u Rumunjskoj, još je jasnije da među njima vlada poprilično nesuglasje oko toga kako bi trebalo izabrati Junckerovog nasljednika.

Što misle protivnici modela tzv. vodećeg kandidata, u jednoj je rečenici sažeo luksemburški premijer Xavier Bettel. “Pitajte moje birače, oni nemaju pojma tko je Spitzenkandidat”, izjavio je Bettel pri dolasku na EU summit u rumunjskom gradu Sibiu.

Model koji favorizira pučane

Bettel je vrlo vjerojatno u pravu: nedavno istraživanje koje je YouGov radio za njemačku agenciju Dpa, pokazalo je, primjerice, da je tek 26 posto Nijemaca čulo za Manfreda Webera. Ako tako malo ljudi u Njemačkoj prepoznaje političara iz Njemačke, kakav mu je tek rejting u drugim državama?

Modelu Spitzenkandidata protivi se i francuski predsjednik Emmanuel Macron koji, kao i Bettel, pripada liberalnom političkom kampu. Liberali su nezadovoljni načinom na koji je prije pet godina Juncker zasjeo na čelo Komisije, jer smatraju da uglavnom favorizira pučane kao najjaču političku grupaciju.

Barnier – kandidat iz sjene?

Dan prije nego što su se EU čelnici okupili u Rumunjskoj, u Zagrebu je boravio Michel Barnier, domaćoj javnosti slabo poznat francuski političar, koji vodi trenutno najsloženije pregovore EU-a, one o Brexitu. Službeno, došao je u radni posjet – sastao se s premijerom Andrejem Plenkovićem, na Ekonomskom fakultetu odgovarao je na pitanja studenata, a članovima saborskih odbora za europske poslove i vanjsku politiku prezentirao je trenutnu situaciju u pregovorima s Britanijom. U kojima se, spomenimo usput, već tjednima zapravo ništa ne događa.

Utjecajni i dobro upućeni europski portal Politico.eu baš je tog dana objavio priču o tome kako Barnier obilazi Europu i zapravo vodi neslužbenu kampanju za predsjednika Europske komisije. “Sigurno nisam u kampanji”, poručio je iz Zagreba 68-godišnji Francuz, ustvrdivši da EPP, kojem i on pripada, ima samo jednog Spitzenkandidata, a to je Weber.

Formalno, to je točno. Međutim, oni koji su s njim proveli nešto vremena dok je boravio u Zagrebu stekli su drugačiji dojam. “Cijelo je vrijeme govorio kao političar. Kroz prezentaciju o Brexitu provukao je i vlastitu viziju EU-a. Bio je šarmantan, sa svakim se pozdravio. Ja sam bio u kampanjama i mogu reći da se tako radi – kampanja”, ocijenio je za Telegram jedan saborski zastupnik.

Weber nije po volji socijalista i liberala

Sličan dojam stekli su i drugi zastupnici s kojima smo neslužbeno razgovarali, pa čak i oni iz HDZ-a čiji je formalni kandidat Manfred Weber. Zastupnicima je posebno za uho pritom zapela činjenica da je Barnier, na pitanje koje bi karakteristike trebala imati osoba koja će u sljedećem mandatu voditi Komisiju, izbjegao izravan odgovor i da, kako tvrde, pritom nije izrijekom spomenuo Webera.

“Možda Barnier računa na to da Weber neće biti po volji socijalista i liberala, pa da će se tražiti kompromis”, analizira Telegramov sugovornik iz oporbe. Izbori u svibnju mogli bi rezultirati vrlo fragmentiranim EU parlamentom u kojem će biti teško složiti većinu. U takvoj situaciji, a uz liberale koji se protive modelu Spitzenkandidata, dvije institucije – EU parlament i Europsko vijeće – mogle bi tražiti kompromisnog kandidata. I tu bi Barnier, smatra se, dobio svoju šansu. Unatoč tome što, kako sam kaže, nije u kampanji i što službeno nije Spitzenkandidat.

Kako bi ga Macron mogao odbiti?

U prilog mu ide činjenica da je u zadnje dvije godine, koliko traju pregovori o Brexitu, silom prilika razvio dobar odnos s nizom europskih premijera i predsjednika, s kojima je po prirodi svog pregovaračkog posla blisko surađivao. Uglađeni europski političar, s iskustvom u francuskoj vladi, odradio je i dva mandata kao europski povjerenik.

Ako francuski predsjednik Macron bude imao ključnu ulogu u odluci o budućem šefu Komisije, teško će moći objasniti zašto se protivi tome da upravo Francuz dobije tu dužnost. Ako EPP nakon izbora bude najjača grupacija pa pučani inzistiraju da imaju pravo dati kandidata za Junckerova nasljednika, Barnier bi ispunjavao i taj uvjet: politički pripada pučanima, a prije pet godina je upravo od Junckera izgubio utrku za nominaciju za Spitzenkandidata EPP-a. Bi li pučani bili voljni odreći se Webera? Ovisi o postizbornoj matematici, procjenjuju neslužbeni izvori.

Spitzenkandidatima se loše piše

Eventualne Barnierove ambicije mogao bi donekle zakomplicirati Brexit. Izlazak Britanije iz EU-a još nije gotova priča, a Barnier je s europske strane u toj priči glavni. Zgodno je, međutim, što je Brexit po novome planiran za 31. listopada, dan prije nego što novom šefu Komisije (tko god to bio ili bila) i povjerenicima službeno počne mandat. Ako se, dakle, Brexit dogodi kako je sada dogovoreno, za Barniera više ne bi postojala ni ta prepreka.

Hoće li model Spitzenkandidata preživjeti, znat će se nakon europskih izbora, možda već na izvanrednom sastanku čelnika EU-a 28. svibnja. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk pozvao je lidere 27-orice da se dogovore brzo i učinkovito. No, summit EU-a u Sibiu već je sad dao naslutiti barem dvije stvari: da taj dogovor neće biti jednostavan i da bi Weber i Timmermans, kao vodeći kandidati dviju najjačih političkih grupacija u EU parlamentu, na kraju mogli ostati kratkih rukava.