Jakov Sedlar bi zbog filma 'Jasenovac - istina' mogao u zatvor
Odvjetnik Veljko Miljević analizirao je ovaj slučaj za Novi list
Jakov Sedlar mogao bi dobiti do tri godine zatvora zbog tvrdnji i nevjerodostojnih, odnosno falsificiranih dokumenata iznijetih u filmu “Jasenovac – istina”. Potvrdio je to za Novi list odvjetnik Veljko Miljević, stručnjak za kazneno pravo, nakon što su pokušali razriješiti enigmu oko eventualne kažnjivosti navoda u Sedlarovu filmu, o čemu se u medijima dosad uglavnom samo spekuliralo.
Naravno, prvo bi trebalo u sudskom postupku dokazati da su neki od dokumenata u filmu redatelja Sedlara i suradnika na scenariju Hrvoja Hitreca falsificirani, kao i to da je u dijelovima, pa čak i u cijelosti filma, sadržano poricanje genocida i poticanje na nasilje ili mržnju prema određenim pripadnicima društva, uglavnom iz svijeta politike i medija. A da bi se to dogodilo, da bi, naime, uopće došlo do sudskog postupka, Državno odvjetništvo moralo bi ga pokrenuti.
Za to već ima dovoljno indicija, budući da je u javnosti prilično iscrpno obavljena rekonstrukcija dobrog dijela ovih navoda, a Državno odvjetništvo u pravilu bi trebalo reagirati čak i samo na glas o mogućem kaznenom djelu.
Falsificirana naslovnica Vjesnika
Između ostalog, trebalo bi prvo nedvojbeno utvrditi da je famozna naslovnica Vjesnika s naslovom “Mnoge leševe iz jasenovačkog logora Sava donijela do Zagreba!” falsifikat, što ne bi trebao biti problem obzirom na ekspertizu Lovre Krnića i portala Lupiga, koji su u detalje raskrinkali čak prilično lošu fotomontažu. Inače, Sedlar tvrdi da je riječ o originalu.
Nadalje, treba onda utvrditi i da su dva navodna Pavelićeva pisma Mili Budaku, kao isprave, krivotvorine. I za to ima indicija, piše Novi list, no valjalo bi provesti službenu ekspertizu. Ono što se u ovom trenutku može reći je da i ton, ali i forma tih pisama, zvuče i izgledaju neuvjerljivo. Prvo forma.
Pisaće mašine, na kojima je Pavelić mogao pisati, zauzimale su za bilo koje slovo jednak prostor, o čemu je pisao Boris Dežulović, utvrdivši da se u tim pismima slog ne poklapa. I letimičan pogled na pisma, kad se zaustavi slika na DVD-u, pokazuje da se slog ne poklapa. Ne znači da ne postoji neko objašnjenje za to, ali indicija da se radi o falsifikatima svakako ima.
Pavelićeva pisma Budaku
Pogotovo se to čini kad se analizira sadržaj tih pisama. U prvom pismu Pavelić se obraća svom dragom prijatelju i bratu Mili te od njega traži neka se kazne Židovi koji su zgriješili, ali da nema “potrebe kažnjavati sve pripadnike naše po vjeri starije braće”. Možda se ovdje možemo sjetiti da je za vrijeme NDH, od 1941. do 1945., ubijeno 80 posto Židova u Hrvatskoj.
Drugo pismo je još luđe. U njemu Pavelić moli svog ministra da utječe na nekog trećeg da smiri nekog četvrtog. U državi kojoj je on poglavnik, u državi koja provodi najstrožu diktaturu, slijepo slijedeći njemačke rasne zakone i njima dodajući sijaset svojih, usmjerenih na brutalno zatiranje svega što nije po volji ideolozima tzv. nezavisnog hrvatstva.
Nekoliko je članaka KZ-a prema kojima je sve ovdje navedeno kažnjivo, kaže Miljević. Iako odmah napominje da je utvrđivanje ovih činjenica posao za državnog tužitelja, što on nije, navodi da je za pitanja falsificiranja naslovnice Vjesnika i Pavelićevih pisama, ako bi se to utvrdilo, nadležna glava 26. KZ-a, članak 278. U njemu se kaže: “Tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”.
Od krivotvorenja do poticanja na mržnju
Prema Miljeviću važan je još jedan članak, 87., koji u točki 21 definira zločin iz mržnje. “Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe”. Ako bi se utvrdilo takvo postupanje, ono se i prema Miljeviću i prema KZ-u valja uzimati kao otegotna okolnost pri određivanju kazne.
Ključno ovdje ipak nije ni krivotvorenje, a ni zločin iz mržnje, smatra Miljević.
“Centar ove stvari je u kaznenim djelima protiv javnog reda. Članak 325., stavak 1, kaže: “Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”, kaže odvjetnik Miljević za Novi list.