Ugledni stručnjak analizira zadnji potez Kim Jong Una. I čini mu se da bi htio bolje odnose s Amerikom

Stvarni razmjeri prijetnje

Prošle je godine skupina promatrača situacije u Sjevernoj Koreji upozorila da se Pjongjang približava ostvarenju cilja o nuklearnom naoružanju koje će imati domet do obale Sjedinjenih Država. Testiranja su već pokazala da Sjeverna Koreja napreduje sa svojim raketnim programom srednjeg dometa, no nitko zapravo ne zna koliki su stvarni razmjeri prijetnje i hoće li Kim izazvati prvu vanjskopolitičku krizu za Trumpa, što su prognozirali mnogi stručnjaci za nacionalnu sigurnost.

Ugledni Politico razgovarao je s Joshuom Pollackom, višim znanstvenikom u Institutu za međunarodne odnose Middlebury u Montereyju, urednikom časopisa Nonproliferation Review i stručnjakom za Sjevernu Koreju, koji prati razvoj nuklearnog, biološkog i kemijskog oružja.

Pollack ukazuje da cilj Kimova govora možda uopće nije bio pokazivanje mišića, nego da je sasvim moguće kako korejski vođa pokušava postići signalizirati spremnost za neku vrstu dogovora s Trumpovom administracijom. Naravno, čak i ako Kim pokušava sniziti napetost, Pollack tvrdi da nepredvidljiva Trumpova administracija svejedno izaziva zabrinutost iz nekoliko razloga: rast tenzija između Sjedinjenih Država i Kine, Južna Koreja koja želi vlastite nuklearne kapacitete, i regija u kojoj će jedva suspregnuta neprijateljstva sve jače ključati.

Što je Kim zapravo rekao?

Kimov novogodišnji govor, smatra Pollack, usmjeren je očuvanju pozicije moći i na čekanje poteza koje će povući nova američka administracija, a možda i nova južnokorejska vlada nakon velikog političkog skandala i opoziva predsjednice. “Nisam uopće siguran da će doći do krize. Dok je Obama bio na čelu države, po svim otvorenim pitanjima nije se mnogo dešavalo.

Prema tome, mogu zamisliti da bi Sjeverna Koreja, ako pretjera u svojim istupima, mogla učiniti pogrešan korak. S druge strane, ako ostanu hladnokrvni možda ostave prostor Trumpu za otvaranje, ako će on za to biti zainteresiran”, ocjenjuje. Pod otvaranjem Pollack misli postizanje novog sporazuma između Sjedinjenih Država i Sjeverne Koreje.

‘Nije obećao, a mogao je’

“Mislim da je Kim izjavio kako su u 2016. dovršene pripreme za testna lansiranja, ili nešto slično tome. Suprotno onome što tvrde pojedini naslovi u medijima, nije rekao da ga u bliskoj budućnosti planiraju i izvesti. Dakle, ako pričate o pripremama, to implicira djelovanje, no zapravo on to nije rekao. U svakom slučaju, nije obećao, a mogao je. Kako se cijeli govor zapravo sastojao od nabrajanja važnih ekonomskih postignuća, i opisa svih vojnih događanja i postignuća u godini, zvučalo je kao da je to samo spomenuo kao stavku.

Osim toga, kazao je i da će Sjeverna Koreja nastaviti jačati svoje nuklearne snage dokle god Sjedinjene Države prijete nuklearnim oružjem te provode zajedničke vojne vježbe s Južnom Korejom dva puta godišnje, no nije eksplicitno kazao da će pristupiti nuklearnom testiranju. Tako da se u stvari činilo da je samo naznačio što bi moglo opravdati te aktivnosti i možda ih, na neki način, stavio na pregovarački stol”, objašnjava Pollack.

Uklanjanje s liste neprijatelja

Fokus cijelog govora je, kaže Pollack, bio na na gospodarstvu, što je “signal da su vrata odškrinuta”. “Nije se otvoreno referirao na novu američku administraciju. Mediji u Sjevernoj Koreji jako malo pišu o Trumpu, no to što nisu bili odviše zainteresirani za pregovore s Obaminom administracijom, ne znači da neće htjeti pregovarati s Trumpom. Zato ovdje vidim priliku. Jednostavno, nije bilo toliko prijetećih i neprijateljskih poruka”, ocjenjuje.

Sjeverna Koreja ostat će pri svojoj dugotrajnoj taktici, koju neprestano ponavljaju, a koja se sastoji od zahtjeva da Sjedinjene Države napuste politiku neprijateljstva, poručuje ovaj stručnjak. “U osnovi, oni smatraju da se nalaze na našoj listi neprijatelja, što je svakako impresija koju ste mogli steći iz govora Georgea W. Busha o “Osovinama zla”. Oni žele da ih maknemo s te liste. Žele ravnopravan tretman, a znaju da dvije zemlje koje imaju nuklerno oružje vrlo vjerojatno neće ulaziti u međusobni sukob.”

‘Mogu poslati projektil do SAD-a’

Na pitanje Politica ima li Sjeverna Koreja nuklearno oružje s dosegom do Sjedinjenih Država, Pollack kaže da bi mogli imati. Mogli bi, kaže, iskoristiti jednu od lansirnih stranica za satelite, staviti nuklearni projektil i poslati ga u Sjedinjene Države. “Okej, to baš i nije sjajan način da to učinite. Gledajte, imaju funkcionalnu lansirnu stanicu. Zadnja dva puta kad su je koristili, radila je. Ako umjesto satelita stave nuklearni projektil, mogu ga poslati do Sjedinjenih Država. U to uopće ne sumnjam.

No to jednostavno nije idealan ICBM (Interkontinentalni balistički projektil). Ne možete ga podešavati, nije mobilan. Ne možete ga baš staviti gdje god hoćete i podešavanje traje. Može raditi kao ICBM, ali naprosto nije idealan za tu upotrebu”, kaže Pollack dodajući: “Jedini način da ih se spriječi da taj sustav doista i iskoriste jest prijetnja odmazdom. Naš nuklearni arsenal je daleko moćniji, pa ako oni iskoriste nešto iz svog nuklearnog programa protiv nas, rasturili bismo ih. Uništili bismo cijelu tu državu”.

Potencijal za promjenu u odnosima

Na konstataciju da politika Billa Clintona prema Sjevernoj Koreji nije upalila, da nije funkcionirala ni politika Georgea W. Busha, baš kao ni Obamina, Pollack je dodao da bi se pravi pomak mogao postići tek ako se smanje očekivanja.

“Umjesto inzistiranja na tome da ponovno potvrde obavezu denuklearizacije, koju su već izrazili na pregovorima u Pekingu 2005. godine – to se mora dogoditi ali ne moramo početi od toga – postoji mnogo stvari koje možemo učiniti za spuštanje tenzija i jačanje sigurnosti za sve, poput obnavljanja moratorija na testiranje projektila. Mogli bismo ponovno pokušati postići takav sporazum, možda s još nekim aneksima.

Sjeverna Koreja bi zauzvrat mogla zatražiti neke stvari koje se tiču sigurnosti, a ne samo pomoć. Mogli bi zatražiti ublažavanje nekih sankcija. To bi moglo dovesti do nekih promjena u odnosima na poluotoku i promjena u vojnim aktivnostima”, navodi Pollack.

Poticanje rata s nuklearnom silom

Osvrnuo se i na zahtjev senatorice Lindsey Graham, koja u Kongresu pokušava dobiti odobrenje za upotrebu vojne sile kako bi se Sjevernu Koreju prisililo na ukidanje nuklearnog programa. On smatra da to nije dobra ideja. “Imaju nuklarno naoružanje, a imali bi osjećaj da smo ih napali”, kaže Pollack.

“Nešto slično smo, uostalom, učinili i prije Iraka i prije Afganistana. Protumačili bi to kao pokušaj izvršenja smrtne kazne nad režimom. Naravno, bilo bi možda važno kako bi se taj zakon formulirao, jezik bi tu mogao imati veliki značaj. Ali nećemo ih razoružati na silu, i zadnja stvar koju bismo trebali učiniti jest potaknuti Drugi korejski rat protiv neprijatelja koji ima nuklearno naoružanje.”

Savezništvo s Južnom Korejom

U pogledu stvari koje ga brinu a tiču se odnosa Trumpa i Sjeverne Koreje, Pollack je za Politico objasnio kako se najviše boji da će Trump napustiti savezništvo s Južnom Korejom. “Trumpu nije previše stalo do odnosa sa saveznicima. Između 1958. i 1992. držali smo sustave nuklarnog naoružanja kratkog dometa u Južnoj Koreji. Bilo je govora o vraćanju tih sustava, što bi bio odgovor na testiranja koje provodi Sjeverna Koreja.

Ako to odbijemo, Južna Koreja bi mogla napustiti sporazum o neširenju nuklearnih kapaciteta i napraviti svoju bombu. O tome su već razmišljali sedamdesetih godina, prije nego što su potpisali sporazum”, podsjeća. “Krenuli su s nuklearnim programom i na nagovor Sjedinjenih Država odustali od njega. Izlazak iz sporazuma bio bi loš za njihovu ekonomiju, njihov prestiž i rejting u svijetu. Oni su sedma ili osma najjača ekonomija na svijetu. Vrlo su ovisni o ekonomskim odnosima s drugim zemljama.”

Neki od ekstremnijih scenarija

Trumpova retorika sama po sebi neće napraviti previše štete, smatra Pollack, ali podsjeća da se Seul nalazi u blizini Demilizarizirane zone, tampon zone između Južne i Sjeverne Koreje koja je stvorena nakon rata. Glavni grad Južne Koreje ujedno je i centar ekonomske moći u kojem živi 25 od ukupno 50 milijuna stanovnika. Pollack ocjenjuje da Trump neće jednostavno početi bombardirati Sjevernu Koreju i riskirati rat koji bi uništio Južnu Koreju i cijelo područje vratio nekoliko desetljeća unatrag.

Isto tako, napominje da je varijanta prema kojoj bi Sjedinjene Države odlučile bombardirati nuklearna postrojenja u Sjevernoj Koreji i upustile se u lov na nuklearne projektile samo jedan od mogućih scenarija. Još jedna stvar koja bi se mogla dogoditi jest to da se, na neki način, odustane od saveza s Južnom Korejom, što bi ih također moglo uvjeriti da je vrijeme da počnu brinuti sami za sebe. U svakom slučaju, oba ova primjera predstavljaju ekstreme, a dosad smo uvijek uspijeli pronaći neki srednji put, kaže.

Može li Trump izmanipulirati Kinu

Počelo se postavljati i pitanje misli li Trump da može navesti Kinu da postane oštrija prema Sjevernoj Koreji. “Naš pristup dao bi se opisati kao nastojanje da sankcijama natjeramo Sjevernu Koreju na odustajanje od nuklearnog programa tako da ih uvjerimo da nuklearni program više predstavlja prijetnju njihovom opstanku, nego benefit. Ako doista dođemo do te točke, to bi predstavljalo prijetnju Kinezima, jer bi se oni morali suočiti s posljedicama kolapsa i njima se vjerojatno takav ishod ne bi svidio.

“To, nadalje, ne bi nužno bio doprinos njihovoj nacionalnoj sigurnosti, jer Kina ionako ne vjeruje Sjedinjenim Državama. Kina često spominje američku politiku koja sve više okružuje Kinu i mislim da se boje da će izgubiti Sjevernu Koreju koja im služi kao svojevrsni tampon. Dakle, iako im je odnos s Pjongjangom često strahovita gnjavaža, Kina ne želi ostati bez Sjeverne Koreje na svojoj strani.”

Pogrešna percepcija Kim Jong Una

“Pitanje Južne Koreje, s druge strane, oduvijek se baziralo na tome kakav odnos ima sa Sjedinjenim Državama. Smatram da bi Kineze brinulo kada bi se Južna Koreja i dalje držala Sjedinjenih Država, a Sjedinjene Države bi i dalje bile prisutne jer žele držati situaciju pod kontrolom, odnosno ne žele da Kina pomisli kako može preuzeti vođenje regije bez uplitanja Amerike. Tu postoje određena ograničenja u onome što se može postići, jer u odnosima Sjedinjenih Država i Kine postoji priličan deficit međusobnog povjerenja”, zaključuje.

Na pitanje u kojoj mjeri javnost pogrešno doživljava Kim Jong Una, Pollack kaže: “On nije lud. On nije klaun. Nije klinac. Nije ni neiskusan. Nije sprdačina. Nije lutak. I na vlasti je pet godina. To je više vremena nego što traje američki predsjednički mandat. Nije baš razumno smatrati ga neiskusnim”, smatra Pollack.

Što nam pokazuje slučaj Dennisa Rodmana

U zaključku, novinari Politica konstatirali su kako je Trump svojedobno tvitao da bi “Dennis Rodman radio bolji posao nego naš sadašnji ambasador u Sjevernoj Koreji, njegov odnos s Kim Jong-unom bio je fantastičan za vidjeti”. Pollack se na to samo nasmijao i poručio: mi nemamo ambasadora u Sjevernoj Koreji…

“Tako da, sasvim tehnički govoreći, Trump ima pravo. Znate, postoji određena krivulja učenja, Trump nije vanjskopolitički profesionalac i spominjanje američkog ambasadora u Sjevernoj Koreji to sasvim plastično odaje. Inače, mislim da su Rodmanove posjete Sjevernoj Koreji odraz Kim Jong-unovih interesa. Očigledno ga zanima košarka. Tako da mogu zamisliti još takvih inicijativa. Vjerojatno bez Rodmana, ali svakako vidim prostor za još takvih pokušaja.”