Je li sada drugačije?

Očito poljuljan, predsjednik Srbije odgovorio je organizacijom kontrademonstracija ovog petka u Beogradu. U organizaciju „najvećeg skupa ikad“, kako ga opisuje Vučić, upregnuta je sva logistika, Vučićeve pristaše stižu sa 2200 autobusa iz cijele zemlje, a mediji javljaju i o navodnim pritiscima na javne službenike da se u petak pojave na skupu.

Aleksandar Vučić pokazao je dosad izuzetnu vještinu u političkom preživljavanju različitih kriza. Kraj njegove vlasti najavljivao se i ranije, ali se to ipak nije dogodilo. Je li ovoga puta doista drugačije – i ako jest, po čemu – te može li ovaj prosvjedni moment u Srbiji dovesti do ozbiljnije destabilizacije Vučićeve vlasti, možda i do njegovog pada? O tome za Telegram govore istaknuti sugovornici iz Hrvatske i Srbije: Vesna Pusić, Ivana Dragičević, Filip Švarm i Veljko Lalić.

Pusić: Po prvi puta Vučiću nije svejedno

“Ljudi su ljuti”, kaže Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova, na pitanje u čemu je – ako doista postoji – razlika između ovih prosvjeda u Srbiji i ranijih demonstracija.

“Čini mi se da je ovoga puta drugačije – po masovnosti i žestini revolta, ali i po Vučićevoj reakciji. Moj je dojam da, po prvi puta, njemu nije svejedno. Čak i organizacija kontraprosvjeda previše podsjeća na Miloševića, a sve u Srbiji što podsjeća na Miloševića, podsjeća na kraj priče”, ističe bivša šefica diplomacije.

Ljudima je dosta

U aktualnim prosvjednima, smatra, osjeća se “akumulirana energija” – nezadovoljstvo nagomilano kroz niz godina i zbog mnogih stvari. “Možda smo mi, možda i Vučić, na te stvari zaboravili. Možda ih se ne sjećaju točno ni sami sudionici protesta. Ali znaju da im je dosta”.

Vesna Pusić smatra da je razlika između sadašnjih prosvjeda i onih otprije 23 godine to što današnji “nemaju nekoga tko je jasan politički artikultor toga što se događa” i zato je teško procijeniti kako će se stvari dalje razvijati. Međutim, iako se čini da ovi prosvjedi de facto nemaju vođe, napominje dalje, jedan detalj ipak ukazuje na suprotno.

Kada je Vučić za petak najavio kontraprosvjed u Beogradu, organizatori građanskog prosvjeda odgodili su svoje okupljanje za jedan dan. “To mi pokazuje da ih netko ipak vodi i da želi spriječiti isprovocirani sukob na ulici. Ta odgoda je taktička odluka, a ona se ne donosi spontano u masama”, kaže bivša ministrica, koja za Vučićeve kontrademonstracije ocjenjuje da su “u pravilu, potez lidera koji misli da više nema što izgubiti pa je spreman riskirati i s izazivanjem uličnih sukoba”.

Ne može biti siguran

“Može li ovu situaciju smiriti nekim političkim lupingom, nekom kristijanijom kojom će to premostiti… To funkcionira hiljadu puta, a onda hiljadu i prvi iz nekog razloga više ne. Je li to ovaj put ili ne, ne mogu reći”, kaže bivša ministrica, napominjući da bi Hrvatska, bez ikakve zluradosti, trebala pozorno pratiti što se zbiva u susjednoj zemlji jer bi bilo kakvo urušavanje sustava bilo “naprosto opasno”.

U Srbiji se ponovno spekulira da bi, suočen s masovnim prosvjedima, Vučić mogao raspisati izbore. Vesna Pusić smatra da mu pozicija ovoga puta nije tako sigurna kao ranije kad je povlačio takav potez kako bi dodatno učvrstio vlast. “On još uvijek ima ogromnu prednost, ima kontrolu nad medijima i slično, ali više ne može biti stoposto siguran. To također ovu situaciju čini drugačijom”.

Dragičević: Tragedija koja traži katarzu

Ivana Dragičević, nagrađivana reporterka i autorica, kao nekadašnja dopisnica iz Beograda svjedočila je brojnim masovnim okupljanjima. “Ulica se dogodila kada je pao Miloševićev režim, ulica se događala kada je transportiran u Haag. Ulica se događala kada su Crvene beretke, kao režimska specijalna jedinica, zbog Đinđićeve najave o suradnji s Haagom blokirale autocestu”, kaže istaknuta vanjskopolitička novinarka, pa nastavlja:

“Ulica se dogodila zbog nemira na Kosovu 2004., kada je spaljena Bajrakli džamija u Beogradu, ulica se dogodila četiri godine kasnije kada je Kosovo proglasilo neovisnost i kada su paljenja strana veleposlanstva… Ulica se događa i tijekom Vučićeve vlasti”. Na ulici je, napominje, radikalna desnica, i sva ostala opozicija, na ulici su građani, novi mladi zeleni pokreti, “ulici se bivalo zbog iskapanja litija ili stanja na javnom tv servisu”. No, je li ovoga puta ipak drugačije?

Megafon za frustracije

Strašna tragedija i pokolj u školi “postala je poput megafona kroz koji prema van izlaze duboke društvene frustracije, podijeljenost, nezadovoljstvo, povijesne dvojbe i tereti, moderni neriješeni izazovi i talačka kriza društva gotovo samoporobljenog u narativima koji, čini se, društvo ne vode prema naprijed, jer, čemu onda stalne frustracije ljudi i potreba za uličnom ekspresijom”.

“Modus operandi Vučića-spasitelja, donosio mu je glasove na izborima”, napominje, “a pitanje artikulacije neke jače proeuropske srpske opozicije ili druge opcije, koja nije nacionalističko-klerikalna, u velikim je problemima više od desetljeća”.

Društvo pred lomom?

Upravo je zbog svega toga “vrlo teško procijeniti je li i kako ovaj prosvjedni trenutak drugačiji od drugih i je li ulica mjesto potpune destabilizacije aktualnog srpskog predsjednika i njegove vlade”. Tragedija ovakvih razmjera, ističe, teško je shvatljiva i traži emotivnu katarzu.

“No, tko bi i kako na tome mogao graditi oporbenu poziciju ili dovesti do smjene vlasti ili je mogao srušiti na cesti, gledajući izdaleka, još mi nije jasno”, ističe istaknuta reporterka, napominjući i da ovako izdaleka ne može osjetiti “je li društvo u cjelini pred nekom točkom loma, a ovaj val prosvjeda samo prva reakcija na bespomoćnost zbog tragedije u koju su imputirane sve naslagane frustracije”.

Lalić: Prosvjede nitko ne može kontrolirati

Veljko Lalić, glavni i odgovorni urednik beogradskog “Nedeljnika”, smatra da su posljednji prosvjedi jedinstveni iz dva razloga. Prvi je povod, nezapamćen u povijesti ove zemlje, kaže Lalić misleći na dva masovna ubojstva djece, u centru Beograda i na obroncima Šumadije. Drugi razlog je činjenica da aktualne prosvjede nitko ne može kontrolirati, ni vlast, ni opozicija.

“Srbija se nalazi u nepredvidivoj političkoj situaciji i traumatiziranom društvu, a slijede tri velika skupa – crkveni, na kojem će pojaviti i desničari koji se za sada drže po strani, miting vlasti, na kojem će Vučić objaviti stvaranje Narodnog pokreta i moguće i svoje povlačenje iz SNS-a, kao i opozicijski na kojem se polako definiraju zahtjevi i najavljuje blokada Radio televizije Srbije”, kaže Lalić.

Sve dolazi na naplatu

On smatra kako Vučiću sve polako dolazi na naplatu i kako svojim postupcima u ovoj situaciji sam sebe ugrožava. Podsjeća kako je srpski predsjednik u deset godina svoje apsolutne vlast potpuno sebi podčinio i medije, i institucije, čak i opozicijske stranke.

Sadašnja situacija Lalića podsjeća na – Kairo. “Taj milijunski grad nije imao odvode za kišu, jer nikad nije bilo kiše. I onda je jednom pala… Događa li se to sada u Srbiji, još je rano reći… “, kaže glavni urednik Nedeljnika.

Ključna je ‘tiha većina’

Lalić podsjeća i na iskustvo mitinga iz devedesetih – opozicija vjeruje da će doći na vlast okupi li se na ulici ljudi kao u listopadu 2000., kad je pao Slobodan Milošević. Vučić, pak, svoje dužnosnike podsjeća kako su 2000. prošli oni iz Miloševićeve strukture vlasti, te tako homogenizira svoju stranku, očito se pripremajući za izbore. No, novost je da ovaj put ima dužnosnika SNS-a koji napuštaju stranku.

Tu je, dakako, i vanjski faktor – sankcije Rusiji koje vlast odbija uvesti, zaustavljen putem prema EU, priča o vezama kriminala s vlasti u stranim medijima… Iz Srbije prema Zapadu idu sve oštriji napadi, poput onih iz devedesetih, koje Lalić smatra jako opasnima, posebno u opet aktualiziranom kosovskom pitanju.

“Najveće pitanje ostaje kako će reagirati “tiha većina”, koja se povukla u sebe u posljednjih deset godina (unutrašnja emigracija), a kojoj poslije nezapamćenog masakra u jednoj osnovnoj školi više nisu najvažnije ni plaće, ni uvjeti rada, već osnovni test ljudskosti na kojem smo pali kao društvo”, zaključuje Lalić.

Švarm: Ne želimo živjeti u takvoj zemlji

“Suština prosvjeda je ovaj put više društvena, nego politička”, kaže nam glavni urednik Vremena Filip Švarm, koji misli da se radi o najmasovnijem prosvjedu od onog 5. listopada 2000. godine. “Vladajuće strukture zrače toksičnom mješavinom bahatosti, agresije, neodgovornosti i bezosjećajnosti i ljudi su izašli da prosvjeduju protiv toga. Ne želimo živjeti u takvoj zemlji”, kaže Švarm.

“Imamo bizaran kult ličnosti, institucije su uništene… Živimo u voluntarističkoj državi. To je povelo ljude na ulicu i to razlikuje ovaj prosvjed od dosadašnjih”, veli Švarm, rezimirajući, “mi smo na jednom civilizacijskom raskršću”.

Kolosalne pogreške

Ne misli da je Vučić ozbiljno ugrožen, ali ovaj prosvjed pokazuje da je njegova vlast došla do zenita. “Odsad mu slijedi spust, on može biti brži ili sporiji, ali je izvjestan”. Švarm misli da je te činjenice, da mu kreće spust, donekle svjestan i sam Vučić.

“Napravio je kolosalne pogreške koje će ga pratiti”, kaže Švarm za poteze koje je srpski predsjednik povlačio nakon tragedija koja su potresle cijelu državu. Ali, ne smatra da se radi o početku Vučićevog kraja. “Ovo je početak početka, vidjet ćemo mi još svega”, prognozira glavni urednik Vremena.

Ukazuje, ipak, kako barem u Beogradu postoji kritična masa koja više ne pristaje na ono što joj se servira. “Radi se o ljudima koji su oslobođeni straha. Devetnaesti svibanj, kad je održan najveći prosvjed, pokazao je da propaganda jednostavno više ne funkcionira”, zaključuje Švarm.