Nekad je nužno odabrati stranu

Ugostitelji koji krše mjere gube državne potpore. To je u redu, ali zašto je kazna ista za sitne prekršaje i za održavanje golemih zabava?

A što se događa ako inspektori zaključe da je vlasnik kršio mjere, ali se naknadno utvrdi da su pogriješili?

FOTO: Pixsell / Ilustracija

Tjedan dana pred početak svibnja, poslodavci su opet u situaciji da ne znaju hoće li i dalje dobivati državne potpore za radna mjesta. Iako je vrlo izvjesno da će ih i u sljedećem mjesecu Vlada nastaviti isplaćivati, odluka još nije donesena. Potpore za svibanj nisu pritom nikakva iznimka. Ista je situacija bila i ranijih mjeseci.

Zato su iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) u petak tražili da Vlada hitno produlji mjere za pomoć firmama i njihovim radnicima, upozorivši da “opetovano donošenje odluka iz mjeseca u mjesec u zadnji čas poslodavcima otežava poslovanje u ionako teškim i neizvjesnim uvjetima”.

Bez potpore zbog kršenja mjera

Dok se čeka formalna odluka Vlade da će i u svibnju isplaćivati do 4000 kuna potpore po radniku za očuvanje radnih mjesta, neki od poslodavaca neće imati pravo na tu vrstu pomoći: oni koje je inspekcija uhvatila da krše odluke stožera civilne zaštite – nacionalnog ili lokalnog, svejedno – ne mogu za svoje zaposlene dobiti državni “minimalac”.

Taj je kriterij preciziran u ožujku, kada je potpredsjednik Vlade i čelnik Nacionalnog stožera Davor Božinović objasnio da “nema logike” da oni koji krše mjere dobivaju od države kompenzaciju. To je doista sasvim logično. Dapače, ono što je neobično jest da država nije i prije propisala da poslodavci koji se oglušuju o epidemiološka ograničenja ne mogu u isto vrijeme dobivati pomoć države.

Što ako su inspektori pogriješili?

Što, međutim, ako inspekcija pogriješi? Što ako inspektori zaključe da je vlasnik restorana ili kafića kršio neku od propisanih mjera – o razmaku između stolova na terasi, o dostupnosti dezinfekcijskih sredstava i tako dalje – ali se naknadno utvrdi da nisu bili u pravu? Što ako se poslodavac žali i rješenje inspekcije bude poništeno?

Što se, dakle, u slučaju žalbe i kasnije eventualnog pozitivnog rješenja te žalbe događa s potporom koju poslodavci, u ovom slučaju ugostitelji, dobivaju preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje? To je pitanje koje smo tijekom zadnja tri tjedna pokušali razriješiti u komunikaciji s Nacionalnim stožerom, Državnim inspektoratom (DIRH), HZZ-om i predstavnicima ugostitelja.

U ožujku prijavljeno 368 poslodavaca

Za ožujak, prvi mjesec u kojem se isplate formalno vezuju i uz ovaj kriterij, Ravnateljstvo civilne zaštite poslalo je HZZ-u podatke o 368 poslodavaca koji su kršili odluke stožera. Njima će se, kazali su nam u zavodu, “uskratiti korištenje mjere Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (…)” ako su za nju podnijeli zahtjev.

Zahtjevi za potporu mogli su se predati do ovog petka, 23. travnja. Zato još nije moguće znati koliko će točno poslodavaca ostati bez potpore zbog kršenja odluka stožera. No, što ako se poslodavac žalio na prijavu jer smatra da nije prekršio mjere? Čekaju li da završi postupak žalbe, kako bi se utvrdilo je li prijava bila valjana ili poslodavac ostaje bez prava na potporu i prije nego što je o njegovoj žalbi odlučeno?

Za odgovore na ta pitanja iz HZZ-a upućuju na druge adrese. Žalba na postupanje i prijavu inspektora ili policijskih službenika, kažu, “nije u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje”. “Ukoliko Ravnateljstvo civilne zaštite odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova utvrdi da nije bilo prijestupa, zahtjev za potporu za očuvanje radnih mjesta će se razmotriti i o ocjeni istog će se obavijestiti poslodavca”, odgovaraju iz HZZ-a.

Koji se podaci šalju Stožeru?

Iz Državnog inspektorata potvrđuju, naravno, da poslodavac ima pravo u roku od 15 dana žaliti se DIRH-u na pisano ili usmeno rješenje njihovih inspektora. “Međutim, žalba nema odgodni učinak te sukladno odredbama čl. 70. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti žalba ne odgađa izvršenje rješenja”, napominju među ostalim.

Zanimalo nas je, međutim, dostavljaju li stožeru podatke o svim ugostiteljima kod kojih su inspektori zaključili da su kršili mjere ili za one koji se žale odgađaju slanje podataka dok žalba ne bude riješena. Iz inspektorata potvrđuju da šalju sve, bez obzira na žalbe. Razlog je to što je “usmeno rješenje o zabrani rada koje donose turistički inspektori izvršno u trenutku zaključenja zapisnika i njegovog uručenja stranci, odnosno žalba protiv pisanog otpravka rješenja ne odgađa njegovo izvršenje”.

Ugostitelj o žalbama i kaznama

Ispada, dakle, da u HZZ stižu sve prijave, bez obzira na žalbe. Što onda radi zavod za zapošljavanje – hoće li donijeti odluku o obustavi isplate potpore bez obzira na žalbu? I što ako žalba ugostitelja bude prihvaćena? Ako se utvrdi da ipak nije kršio mjere, ima li pravo na naknadnu isplatu potpore za sporni mjesec? Odgovore na ova pitanja, koja smo poslali početkom tjedna, zasad nismo dobili.

S ovim dilemama upoznati su i predstavnici ugostitelja. “Kazne su nesrazmjerne i ovise o onome tko nadzire, a posljedice za poslovanje su ogromne. A gdje je žalbeni proces, koji je žalbeni postupak?”, pita riječki ugostitelj Vedran Jakominić. On je ujedno predsjednik Udruge ugostitelja Kvarnera i Istre te član Odbora za ugostiteljstvo i turizam Udruge Glas poduzetnika.

‘Nema gradacije kazni’

Nakon 15 mjeseci “u kojima smo radili sedam mjeseci” ugostitelji više nemaju financijskih rezervi, pa “ovakva kazna znači stečaj”, tvrdi Jakominić. Prema podacima koje smo dobili iz HZZ-a i Nacionalnog stožera, kod ugostiteljskih objekata najčešće je utvrđeno da su goste služili u zatvorenom dijelu objekta, da terase nisu bile dovoljno otvorene ili da među stolovima nije bilo dovoljno razmaka.

Naš sugovornik je, međutim, nezadovoljan i time što, kako tvrdi, nema gradacije u kaznama, nego su jednake bez obzira na vrstu prekršaja – “od toga da nisi udahnuo dovoljno brzo, do toga da si imao zabavu za pet tisuća ljudi”, kaže. “Za bagatelnu grešku, možeš dobiti stečaj, a pritom ovisiš potpuno o onome tko te nadzire” zaključuje Jakominić.