A onda su se stvari polako počele mijenjati. U listopadu je u zagrebačkoj Savskoj ulici krenuo prosvjed dijela branitelja, iz kojeg je ubrzo niknuo Šator. Pa je pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović. Pa je zamrznut tečaj švicarskog franka i donesen zakon o konverziji kredita. Pa je poplavljena Gunja obnovljena u rekordnom roku. Pa je golema migrantska kriza odrađena tako da je građani, zapravo, nisu ni osjetili. Pa je konačno krenuo oporavak gospodarstva. Na izborima u studenom 2015. godine SDP i HDZ završili su poravnati.
Simboli i modernizacija
Danas HDZ opet ima sličnu prednost, ovaj put s pozicija vlasti. No, ona je u odnosnu na godinu prije – prepolovljena. Na ulicama nema ultraljevičarskih prosvjednika. Predsjednički izbori mirišu na obračun na desnici. Gospodarstvo raste prilično anemično i ako će biti ikakvog preokreta u izbornoj godini, on neće biti pozitivan. Andrej Plenković, čini se, do pobjede na izborima kani doći na valu slave predsjedanja Europskom unijom (do čega se, inače, ne dolazi zaslugom države, nego redovnom rotacijom svih država-članica) i – promjenom Zakona o blagdanima.
Činjenica da se prčkanjem po blagdanima Vlada kani baviti u zadnjoj godini mandata pokazuje da je situacija dosta nezgodna. Da se igra na emocijama nabijene simbole, što je taktika koje se ne laćaju oni koji baš suvereno vladaju političkom klimom u zemlji i brode prema novoj pobjedi. Izvjesni povratak neradnog dana na Dan državnosti 30. svibnja, tako bi trebao postati predizborni as iz rukava Andreja Plenkovića, čovjeka koji je na čelo stranke došao s nadama javnosti u modernizaciju HDZ-a i hrvatskog društva.
Košarka s djetetom
Problem, međutim, nije samo u mijenjanju nadnevaka državnih praznika. Nije ni najveći. Jer, doista, što će drugo HDZ ponuditi svojim biračima u izbornoj godini? Samo pjenu.
Svaki veliki projekt, svako veliko “ostvarenje”, naime, za koje se može očekivati da će HDZ uz fanfare i kišu marketinškog novca iznijeti pred javnost na toliko je krhkim nogama da ih je skoro neprikladno secirati, kao da probate zaigrati košarku protiv sedmogodišnjeg djeteta (disclaimer – autor ovog teksta je visok 201 cm).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Recimo, rast gospodarstva i stabilizacija državnih financija djeluju kao “zicer” za predizborne plakate. Nezgodno je samo što je rast BDP-a gotovo isključivo posljedica – još uvijek – povoljnog vanjskog gospodarskog okruženja. Što je rast u Plenkovićevo vrijeme znatno manji nego u godini u kojoj je zemlju vodila čudnovata Vlada Tihomira Oreškovića. Što je gospodarstvo još ovisnije o turizmu, dok industrija sve češće zaranja u minuse.
Agrokor i Ina
Iskorištavanje EU fondova je dio te priče. Jasno, Hrvatska kao članica EU ima na raspolaganju lijepu hrpicu sredstava, no po uspješnosti njihovog povlačenja i dalje je pri samom dnu Europske unije.
S plakata će, nadalje, svakako “napadati” slike Pelješkog mosta u visokoj fazi izgradnje, no baš je HDZ stranka koja je ulupala poprilične svote novca u Potemkinov most na Pelješcu, radove na kojem su prošlog desetljeća otvarali prikladno, pred skoro svake izbore. Kad je Vlada lijevog centra odlučila prekinuti farsu, zapečatiti gradilište, pardon “gradilište” i staviti stvar na čekanje dok se ne riješi prijava koju su poslali za financiranje iz blagajne EU, HDZ je vrištao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Negdje u narednoj godini konzultanti bi mogli predložiti model za otkup Ininih dionica. Vjerojatno će i povratak Ine u hrvatsko vlasništvo biti predizborni poklič Plenkovićeve ekipe. Osim ako im ne bude neugodno što su na Badnjak davne 2016. godine ustvrdili da kreću u otkup Molovih dionica Ine i da imaju model koji su već razradili i koji je financijski održiv. Pa su onda sitnih 949 dana samo birali – konzultanta. A kad se već spominju konzultanti, moguće je da će se pod uspjehe vlasti u predizborno vrijeme spominjati i – Agrokor…
Klimave noge i staklena brada
Krenut će se nadalje, već Vladi bliski mediji tutnje od najava snažnih poput motora nadzvučnih lovaca, u modernizaciju borbenog zrakoplovstva. Da, kupovinu aviona. Da, onu koja je lani onako spektakularno propala. No, odabir aviona bi mogao biti dovoljan za atraktivni predizborni plakat, a hoće li se posao doista zaključiti ionako će se znati tek kad izbori 2020. godine budu daleko sjećanje.
Ukratko, u ovom trenutku, nekih godinu dana prije parlamentarnih izbora ne da se ne vide, nego se ni ne naziru jaki potezi vlasti koji bi mogli poslužiti kao značajan predizborni adut HDZ-a i vladajuće koalicije. Sve što ostaje je pozivanje na spomenute “uspjehe” klimavih nogu i staklene brade, gašenje požara nezadovoljstva proračunskim novcem (odustajanje od mirovinske reforme, izvjesna povećanja plaća) i nada da sukobi na desnici (predsjednički) i unutar HDZ-a (stranački izbori) neće biti baš nepopravljivo brutalni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I naravno, Dan državnosti u predzadnjem danu svibnja. Pljesak. Mahanje zastavicama. Blagi smiješak.
Uh, stvarno je frka. Plenković u izbornu godinu ide s moćnim adutom - mijenjanjem rasporeda blagdana
Prčkanje po blagdanima u zadnjoj godini mandata pokazuje da je situacija za vladajuće dosta nezgodna
Negdje u narednoj godini konzultanti bi mogli predložiti model za otkup Ininih dionica. Vjerojatno će i povratak Ine u hrvatsko vlasništvo biti predizborni poklič Plenkovićeve ekipe. Osim ako im ne bude neugodno što su na Badnjak davne 2016. godine ustvrdili da kreću u otkup Molovih dionica Ine i da imaju model koji su već razradili i koji je financijski održiv. Pa su onda sitnih 949 dana samo birali - konzultanta
SDP Zorana Milanovića listopad 2014. godine, iako na vlasti, nije dočekao u najboljoj formi. Oporbeni HDZ imao je anketnu prednost od 5,4 postotnih bodova, koja je pritom iz mjeseca u mjesec bujala.
A onda su se stvari polako počele mijenjati. U listopadu je u zagrebačkoj Savskoj ulici krenuo prosvjed dijela branitelja, iz kojeg je ubrzo niknuo Šator. Pa je pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović. Pa je zamrznut tečaj švicarskog franka i donesen zakon o konverziji kredita. Pa je poplavljena Gunja obnovljena u rekordnom roku. Pa je golema migrantska kriza odrađena tako da je građani, zapravo, nisu ni osjetili. Pa je konačno krenuo oporavak gospodarstva. Na izborima u studenom 2015. godine SDP i HDZ završili su poravnati.
Simboli i modernizacija
Danas HDZ opet ima sličnu prednost, ovaj put s pozicija vlasti. No, ona je u odnosnu na godinu prije – prepolovljena. Na ulicama nema ultraljevičarskih prosvjednika. Predsjednički izbori mirišu na obračun na desnici. Gospodarstvo raste prilično anemično i ako će biti ikakvog preokreta u izbornoj godini, on neće biti pozitivan. Andrej Plenković, čini se, do pobjede na izborima kani doći na valu slave predsjedanja Europskom unijom (do čega se, inače, ne dolazi zaslugom države, nego redovnom rotacijom svih država-članica) i – promjenom Zakona o blagdanima.
Činjenica da se prčkanjem po blagdanima Vlada kani baviti u zadnjoj godini mandata pokazuje da je situacija dosta nezgodna. Da se igra na emocijama nabijene simbole, što je taktika koje se ne laćaju oni koji baš suvereno vladaju političkom klimom u zemlji i brode prema novoj pobjedi. Izvjesni povratak neradnog dana na Dan državnosti 30. svibnja, tako bi trebao postati predizborni as iz rukava Andreja Plenkovića, čovjeka koji je na čelo stranke došao s nadama javnosti u modernizaciju HDZ-a i hrvatskog društva.
Košarka s djetetom
Problem, međutim, nije samo u mijenjanju nadnevaka državnih praznika. Nije ni najveći. Jer, doista, što će drugo HDZ ponuditi svojim biračima u izbornoj godini? Samo pjenu.
Svaki veliki projekt, svako veliko “ostvarenje”, naime, za koje se može očekivati da će HDZ uz fanfare i kišu marketinškog novca iznijeti pred javnost na toliko je krhkim nogama da ih je skoro neprikladno secirati, kao da probate zaigrati košarku protiv sedmogodišnjeg djeteta (disclaimer – autor ovog teksta je visok 201 cm).
Recimo, rast gospodarstva i stabilizacija državnih financija djeluju kao “zicer” za predizborne plakate. Nezgodno je samo što je rast BDP-a gotovo isključivo posljedica – još uvijek – povoljnog vanjskog gospodarskog okruženja. Što je rast u Plenkovićevo vrijeme znatno manji nego u godini u kojoj je zemlju vodila čudnovata Vlada Tihomira Oreškovića. Što je gospodarstvo još ovisnije o turizmu, dok industrija sve češće zaranja u minuse.
Agrokor i Ina
Iskorištavanje EU fondova je dio te priče. Jasno, Hrvatska kao članica EU ima na raspolaganju lijepu hrpicu sredstava, no po uspješnosti njihovog povlačenja i dalje je pri samom dnu Europske unije.
S plakata će, nadalje, svakako “napadati” slike Pelješkog mosta u visokoj fazi izgradnje, no baš je HDZ stranka koja je ulupala poprilične svote novca u Potemkinov most na Pelješcu, radove na kojem su prošlog desetljeća otvarali prikladno, pred skoro svake izbore. Kad je Vlada lijevog centra odlučila prekinuti farsu, zapečatiti gradilište, pardon “gradilište” i staviti stvar na čekanje dok se ne riješi prijava koju su poslali za financiranje iz blagajne EU, HDZ je vrištao.
Negdje u narednoj godini konzultanti bi mogli predložiti model za otkup Ininih dionica. Vjerojatno će i povratak Ine u hrvatsko vlasništvo biti predizborni poklič Plenkovićeve ekipe. Osim ako im ne bude neugodno što su na Badnjak davne 2016. godine ustvrdili da kreću u otkup Molovih dionica Ine i da imaju model koji su već razradili i koji je financijski održiv. Pa su onda sitnih 949 dana samo birali – konzultanta. A kad se već spominju konzultanti, moguće je da će se pod uspjehe vlasti u predizborno vrijeme spominjati i – Agrokor…
Klimave noge i staklena brada
Krenut će se nadalje, već Vladi bliski mediji tutnje od najava snažnih poput motora nadzvučnih lovaca, u modernizaciju borbenog zrakoplovstva. Da, kupovinu aviona. Da, onu koja je lani onako spektakularno propala. No, odabir aviona bi mogao biti dovoljan za atraktivni predizborni plakat, a hoće li se posao doista zaključiti ionako će se znati tek kad izbori 2020. godine budu daleko sjećanje.
Ukratko, u ovom trenutku, nekih godinu dana prije parlamentarnih izbora ne da se ne vide, nego se ni ne naziru jaki potezi vlasti koji bi mogli poslužiti kao značajan predizborni adut HDZ-a i vladajuće koalicije. Sve što ostaje je pozivanje na spomenute “uspjehe” klimavih nogu i staklene brade, gašenje požara nezadovoljstva proračunskim novcem (odustajanje od mirovinske reforme, izvjesna povećanja plaća) i nada da sukobi na desnici (predsjednički) i unutar HDZ-a (stranački izbori) neće biti baš nepopravljivo brutalni.
I naravno, Dan državnosti u predzadnjem danu svibnja. Pljesak. Mahanje zastavicama. Blagi smiješak.