Uhićeni ministri, optužnice, prijetnje, pogodovanja, kafanske tučnjave... Dobrodošli u 'godinu isporuke'. Ne ponovila se

Ipak izvan pameti

Priča o “godini isporuke” nije baš toliko izvan pameti. Godina u kojoj je dovršen Pelješki most, te procedure ulaska Hrvatske u Schengen i eurozonu mora imati određenu aromu postignuća. No, je li baš pametno isticati taj dio priče, u situaciji kad je u obnovi na Baniji “isporučeno” šest kuća – dvije godine nakon potresa (ni u Zagrebu nije bolje)?

Ili, da se zadržimo na dva najveća poraza Plenkovićeve Vlade, u godini koja je obilježila početak smiraja pandemije, umrlo skoro pet tisuća ljudi od covida-19 (jedan leš svaka dva sata, svih 365 dana u godini)? Kad je Hrvatska i dalje u vrhu smrtnosti na svjetskoj i pri dnu procijepljenosti na europskoj listi?

Godina za pamćenje

No, sve to je tek početak priče o bizarnom premijerovom busanju u prsa s “godinom isporuke”. Čak i površniji pregled posljednjih dvanaest mjeseci pokazuje kako je javnosti u Hrvatskoj njegova Vlada isporučila toliku količinu afera i promašaja da se doista radi o godini za pamćenje. Kakva se, valja se nadati, neće više nikad ponoviti.

Pregled svog tog mulja iz 2022. godine ni u teoriji ne može biti kratak i jezgrovit. Kao što je posve jasno da je nemoguće obuhvatiti baš sve afere koje su nam, u “godini isporuke” isporučili Plenković i njegovi suradnici.

Kad se omile državni stanovi

Krenulo je otprilike tamo gdje je stalo 2021. godine. Nakon što se krajem te godine otkrilo da je ministar obrane Mario Banožić sam sebi na korištenje dodijelio i o državnom trošku renovirao stan u centru Zagreba, zviždačica Maja Đerek ga je optužila za zaštitu interesa obitelji Rodić koja serijski nije plaćala najam državnih prostora u Zagrebu. Banožić ju je, zbog pečaćenja tih prostora, “prao” na sastanku dok je bio ministar državne imovine. Posebno mu je zasmetalo što je to napravila dva tjedna prije – parlamentarnih izbora.

Onda se otkrilo da obnova u nekim slučajevima i nije tako spora. Pače, bila je ekspresna – barem kad je u pitanju stan i imovina koju koristi predstojnik Ureda premijera, Zvonimir Frka Petešić. Pritom, da bi dobio taj stan (naravno, u centru Zagreba) na korištenje, predstojnik Plenkovićevog ureda je lažno prijavio prebivalište na Dugom otoku.

Poziv za frenda

Oko korištenja državnih nekretnina u priču se upleo i predsjednik Sabora, Gordan Jandroković. Priznao je, naime, da je zvao državnog tajnika koji je upravljao državnom imovinom, Krunoslava Katičića i raspitivao se za probleme svog frenda koji je bio u najmu državnog prostora. Katičić se, dakako, oko toga obrušio na sebi podređene. Jandroković ne drži da je napravio išta krivo jer njegov ured i inače zaprima pritužbe građana. Nije kazao, baš čudno, zove li on osobno nadležne po državnoj upravi za svaku od tih pritužbi. Ili samo kad ga to zamole poznanici.

Onda se zatreslo kod ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića. Njegov bivši pomoćnik, koji je u aferi Vjetroelektrane jedan od glavnih osumnjičenika, istražiteljima je izjavio kako je o svemu što je radio u ovom slučaju bio obaviješten i ministar. I tome priložio pripadajuće mailove. Čuveni tć je uskoro zbrisao iz Vlade, samo da bi brzo bio uhljebljen na lukrativnu funkciju viceguvernera HNB-a. Plaćica? Nešto malo iznad 40 tisuća kuna mjesečno.

Lisicama do rekonstrukcije Vlade

Ćorićevu demisiju iz Vlade na pričuvnu poziciju sasvim sigurno je ubrzalo jedno obično, oblačno subotnje jutro u veljači. Policija je, naime, tad zakucala na vrata ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darka Horvata. Imali su nalog za uhićenje.

Istraga se vremenom pretvorila u optužnicu zbog nenamjenske dodjele 2,6 milijuna kuna državnih potpora. Uz Horvata, ova istraga je Plenkoviću iz Vlade odnijela još dvoje ljudi – potpredsjednika Borisa Miloševića i ministra Josipa Aladrovića. Uz bonus od ranije smijenjenog Plenkovićevog ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Kojeg su ti bonusi, očito, “išli” 2022. godine – Tolušić je u srpnju, naime i uhićen, pod optužbom za malverzacije s europskim subvencijama.

Dronovinska sigurnost

A onda je usred Zagreba zviznuo dron koji je doletio iz zaraćene Ukrajine. Dok letjelica nije pala pored studentskog doma, Hrvatska o njoj nije imala ni najmanjeg pojma. Zato su iz Ministarstva obrane danima “uveseljavali” javnost pričama o strašnom eksplozivu i istrazi koja traje.

Do danas ne znamo gdje su isparili pusti kilogrami eksploziva, jer nije bilo ni velikog kratera, niti pucanja stakala u okolici što bi bila logična posljedica detonacije. Ne zna se ni odakle je dron doletio, ni kako to da ga nitko nije ni pokušao presresti. Jer, eto, domovinska sigurnost, sigurna Hrvatska i te priče.

Preplašena ministrica i veseli župan

Zato je, bogami, dobro u javnosti eksplodirala priča ministrice regionalnog razvoja i fondova EU Nataše Tramišak o tome da joj se ozbiljno prijetilo zbog jednog lukrativnog posla na koji je navodno računala firma s dobrim vezama u vrhu vlasti. O međusobnom povjerenju u Vladi sve govori činjenica da Tramišak o prijetnjama nije izvijestila premijera, nego – medije.

Onda je došao Uskrs, kad se red i malo proveseliti. HDZ-ov župan Vukovarsko-srijemske županije Damir Dekanić shvatio je to prilično doslovno. Toliko da je u noćnim satima njegova službena Škoda Superb završila slupana, a njemu izmjerena vrlo solidna 1,44 promila alkohola u krvi. Dekanić je tvrdio da službenu limuzinu nije vozio on, nego njegov rođak. Zašto rođak kad službeni automobil ima i službenog vozača – nije odgovoreno. A policijska istraga o nesreći još traje. Dekanić je, dakako, i dalje župan.

Promocija eura vs promocija cijepljenja

Jer, ovo je Hrvatska. Zemlja u kojoj je odgovornost političara posljedica samo u situaciji kad se njome može prevenirati neka još veća politička katastrofa. Pa tako nikog nije ni briga što je u promociju uvođenja eura utrošeno 27 milijuna kuna, a krije se koliko se uložilo u promociju – cijepljenja.

Ako je suditi po onome što je bilo u javnosti, za cijepljenje koje bi sigurno smanjilo strašnu brojku od skoro 18 tisuća mrtvih, utrošeno je manje nego samo za brošuru o uvođenju eura, s čijih uvodnih stranica nas gleda lik premijera Plenkovića i njegove ocjene kako je za ovaj uspjeh zaslužna mudra politika njegove Vlade.

Pobjeda protiv borbe protiv sukoba interesa

Ne bi bilo, međutim, pravedno pomisliti da Plenkovićeva Vlada nije riješila niti jedan problem. Evo, dovršili su borbu protiv borbe protiv sukoba interesa zakonskim izmjenama kojima su značajno ograničili ovlasti nadležnog Povjerenstva, tijela s kojim je u cijelom svom mandatu Plenković bio u stalnom ratu.

No, to nije sve – donesen je i Kodeks ponašanja državnih dužnosnika u tijelima izvršne vlasti, po kojem će o sukobu interesa, recimo, članova Vlade, odlučivati tijelo u kojem sjede državni dužnosnici u tijelima – izvršne vlasti. Ukratko, ovaj propis je otvorio mogućnost da, recimo, o sukobu interesa Andreja Plenkovića odlučuju, recimo, Zvonimir Frka Petešić i glasnogovornik Vlade Marko Milić. Problema, dakle, ne da nema, nego ih više ne može ni biti.

Poziv glavnoj državnoj odvjetnici – majka svih afera

A da ne bi bilo problema s DORH-om i premijeru omiljenim ministrom Mariom Banožićem, Plenković se latio telefona. Da nazove glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek i upozori je da predsjednik Milanović na nju radi pritisak oko Banožićevih avantura u vrijeme dok je bio ministar državne imovine.

Ukratko, predsjednik Vlade je zvao glavnu državnu odvjetnicu, koju bira Sabor na prijedlog Vlade, da je upozori da mu ni slučajno ne dira (bar ovog) ministra. Od svih mega afera, hapšenja, pljački i tužnih političkih podbačaja – ovaj poziv je ipak možda najniža, najilustrativnija i najopasnija točka “godine isporuke”.

Maltretiranje Mirele Čavajde

Uskoro je i (još) jedna trudnica rutinski isporučena na prekid trudnoće u – Sloveniju. No, Mirela Čavajda je odbila šutjeti. Iako je po hrvatskim propisima imala pravo na prekid trudnoće zbog brzoširućeg tumora fetusa, hrvatsko zdravstvo, na čelu s ravnateljima, ekspertnim skupinama i samim ministrom Vilijem Berošem tjednima ju je ignoriralo, zatim javno maltretiralo, moraliziralo s klerikalnih pozicija, da bi na kraju priče slegnulo ramenima i uputilo je u susjednu državu.

Tamo negdje pred ljeto, javnosti su isporučene još dvije znakovite vijesti. Ustavni sud je proglasio Mostov referendum o izmjenama Ustava kojima bi se i pandemija svrstala u prirodne nepogode koje zahtijevaju dvotrećinsku većinu u Saboru za ograničavanje ljudskih prava – neustavnom. Ali, uz nestvarno obrazloženje – da građani koji su za to dali svoje popise, zapravo, nisu znali što potpisuju. Više od 400 tisuća ljudi tako je, od strane Ustavnog suda proglašeno glupima, kako premijeru Andreju Plenkoviću ne bi bilo nelagodno za vrijeme referendumske kampanje i samog izjašnjavanja građana.

Kiša na Baniji i popust na Jadranu

A onda su pale i prve lipanjske kiše. I uništile jednu od prvih zamjenskih kuća na Baniji, koja se još gradila. Stvari se, kako se vidjelo ovih dana na tužnoj obljetnici potresa, nisu nimalo popravile. Evo, HDZ-ova gradonačelnica Petrinje je upravo pozvala ljude da krenu u samoobnovu. Nek’ se trgnu malo, navikli su valjda da im država sve servira…

Kao što se, ponekad, servira ministrima. Primjerice, otkrilo se kako je ministar financija Zdravko Marić za jednog ranijeg godišnjeg odmora dobio hotelsku sobu s popustom od cca 770 eura. Za noć. A bio je tamo četiri noći. Problem je što je dozvoljeni dar koji mogu primiti dužnosnici – 500 kuna. Marić je svakako vrlo brzo otišao iz Vlade pa je priča, šteta, pala u drugi plan. Zašto je otišao? Umorio se čovjek, kao i Ćorić koji mjesec ranije.

Legenda karlovačkih gradilišta

Pa je Kaportal ulovio uglednog lokalnog HDZ-ovca, Stjepana Turkovića, kako krade željeznu armaturu na gradilištu ceste za koju je godinama lobirao. Herojski HDZ-ovac odmah je postao glavni junak svih mogućih internetskih zafrkancija.

Ali, vrlo brzo se snašao. Nakon objave teksta je istupio iz stranke da bi dan poslije prijetio Kaportalu tražeći da maknu njegove slike jer da on nije javna osoba i da se, uostalom, radi o sitnijem prekršaju.

Remont kanadera u ljetnom periodu

Usred sezone požara, Vladu je neviđeno zatekla vijest da remont protupožarnih letjelica dramatično kasni. Od 12 aviona, pet ih je i početkom kolovoza bilo izvan stroja. S obzirom na to da su mediji još u travnju pisali o tome kako će remont kanadera kasniti (i kako se u hangarima, recimo, umjesto aviona remontiraju direktorski automobili), fascinantna je razina iznenađenja Vlade s činjenicom da je remont – kasnio.

Nikome se, naravno, zbog toga u sustavu ništa nije dogodilo, a predsjednik Uprave Zrakoplovno-tehničkog centra, tvrtke koja je obavljala remont, smijenjen je u studenom kad se otkrilo da je na sastanak primio ruske trgovce vojnom opremom. Eh, da, mediji već najavljuju da će remont opet kasniti i za protupožarnu sezonu 2023. godine.

Kriv je virus

Smrt vrhunskog hrvatskog novinara Vladimira Matijanića od covida-19 bacila je još jednom svjetlo na mračan poraz zdravstvenog sustava ove zemlje u borbi protiv pandemije. Pokazalo se kako Matijanić, čovjek koji je bolovao od autoimunih bolesti, nije pošteno pregledan kad je sam došao u bolnicu, niti je hospitaliziran nakon što više nije mogao hodati, niti je odvezen u bolnicu nakon što mu je dežurna ekipa Hitne pomoći bila u stanu sat i pol prije smrti.

Slučaj su pregledavali zdravstvena inspekcija i stručno povjerenstvo Ministarstva zdravstva. Naravno, zaključak je da nitko u sustavu nije napravio ništa pogrešno. Kriv je virus.

Masline i plin

Kraj sezone godišnjih odmora u “godini isporuke” isporučio je jednu od najnevjerojatnijih afera – pljačku na trgovini Ininim plinom, tešku milijardu kuna. Koja se otkrila samo zato što su majstori pola milijarde uplatili na račun penzionera koji se bavi uzgojem maslina.

Akteri ove afere su povezani s HDZ-om, firma koja im je poslužila kao posrednica za trgovinu je pod kontrolom HDZ-a, kao i sva državna tijela koja su propustila reagirati na ovako golemu operaciju koja je trajala kroz dvije kalendarske godine. Iz HDZ-a, naravno, i danas ljutito tvrde da sve skupa s njima nema nikakve veze i da je ovo što se dogodilo krunski dokaz njihovoj odanosti borbi protiv korupcije.

Briga o ujacima u Međimurju

Kao što je to vjerojatno bilo i uhićenje Magdalene Dovečer, voditeljice jednog odjela u agenciji Hamag Bicro, koja je pokušala namjestiti posao vrijedan milijun kuna svom ujaku. Gospođa je prošla obavezne figure u stranci (mladež, lokalni ogranak, zajednica žena), da bi posao u državnoj agenciji dobila kad ju je preuzeo HDZ-ovac iz njenog kraja. Čija se zapovjedna odgovornost, nakon što je europsko tužiteljstvo osumnjičilo Dovečer, naravno, nije propitivala.

Kao što se, evo već više od tri mjeseca, još ne zna ime nasljednika ravnatelja Vojno sigurnosno-obavještajne agencije. Ivica Kinder je razriješen krajem rujna jer se otkrilo da su djelatnici VSOA-e nezakonito koristili dnevnice. Ali i dalje dolazi na posao, iako su mu vojni špijuni potkradali državu na dnevnicama – jer se Plenković ne želi dogovarati s Milanovićem o njegovom nasljedniku.

Kako je usporen brzi internet

U sjeni silnih afera i slino spektakularnog otvaranja Pelješkog mosta ostao je i potpuni podbačaj države oko izgradnje infrastrukture za brzi internet u ruralnim krajevima zemlje. Koliko je bitan taj projekt još je 2017. godine prepoznala Europska komisija i dodijelila Hrvatskoj – na isti dan kad i novac za Pelješki most – 650 milijuna kuna za njegovu provedbu.

Logično, jer za demografski opustošenu i centraliziranu zemlju brzi internet izvan urbanih sredina znači ključnu priliku za poslovanje, obrazovanje, zdravstvo… za život. Pet godina kasnije Hrvatska još nije odabrala ni – voditelja projekta.

Opet župan, opet sitni sati, opet problem

Novu glavobolju premijeru izazvao je varaždinski župan Anđelko Stričak. Okej, izazvao ju je Telegram objavom snimke na kojoj se vidi da je Stričak izazivao tučnjavu u sitnim satima u varaždinskom kafiću.

Osim nasilnim ponašanjem, gospodin župan se istaknuo omalovažavanjem policije kojoj nije dao na uvid osobne dokumente, te – lažima. Dan nakon incidenta tvrdio je kako je, eto, tek mirno stajao sa svojim društvom pa mu je odjednom doletjela čaša u glavu. Snimka ga je uvjerljivo demantirala. Plenković je rekao kako to što se dogodilo nije dobro, ali i kako župan nije izazvao “neku veliku kafansku tučnjavu”. I nastavio dalje kročiti godinom isporuke.

Nestvarni Zulim

U kojoj je u istražni zatvor isporučen još jedan njegov kadar – dugogodišnji načelnik općine Seget Vinko Zulim. Čovjek koji je odradio godinu i po saborskog mandata bez iti jednog jedinog javljanja za riječ bio je manje suzdržan 2018. godine kad je po okolnim restoranima trošio nestvarne količine općinskog novca.

Spominjani i nažalost pokojni Vladimir Matijanić još je 2019. godine pisao o toj aferi, no svejedno je Zulim bio HDZ-ov kandidat na parlamentarnim izborima godinu dana poslije. “Pozicija HDZ-a je nulta stopa tolerancije na korupciju”, odcvrkutao je uobičajenu frazu nakon Zulimovog uhićenja predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić.

Nikakve veze s HDZ-om

Nulta stopa u toj stranci očito ne postoji kad su u pitanju fatalni propusti njihovih kadrova. U travnju 2020. se tako, nakon niza propusta u samoj ustanovi, covid-19 probio u Dom umirovljenika u Splitu. Umrlo je 18 ljudi.

Plenković je tada divljao na povezivanje HDZ-a s tom tragedijom, iako je ravnatelj Doma bio bivši omiški HDZ-ov gradonačelnik, Ivan Škaričić. Institucijama je trebao 31 mjesec da otvore – otvore! – istragu protiv Škaričića. Koji je i dalje ravnatelj istog Doma umirovljenika.

Audi Q7 i filmići o sjajnoj obnovi

Kao što je Gordan Hanžek i dalje ravnatelj Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Majstor je ipak jedan od osnivača HDZ-a u svom kvartu, čovjek sa zaslugama. Pa što ima veze što je obnova Banije i Zagreba uglavnom misaona imenica i na početku 2023. godine, što ima veze što je čovjek tražio i dobio na 24 satno korištenje luksuzni Audi Q7 koji je država zaplijenila dileru kokainom? Što, uostalom, ima veze da je njegovu ured naručio i platio (nepoznatom nekom) snimanje i montažu 16 video uradaka u kojima se hvali rad na obnovi?

Podsjetimo za one koji su slabije pratili, godina je isporuke, a ne godina odgovornosti. A ovo je bio samo površniji pregled posljednjih dvanaest mjeseci u kojima je Plenkovićeva Vlada isporučila toliku količinu afera i promašaja da se doista radi o godini za pamćenje. Kakva se, valja se nadati, neće više nikad ponoviti.