Kao novi veliki skandal hrvatskog pravosuđa primljena je ovih dana u najširoj javnosti odluka Vijeća za mladež novoosnovanog Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 22. srpnja ove godine da uvaži žalbu 48-godišnjeg muškarca s juga Hrvatske koji je na Županijskom sudu u Dubrovniku u travnju osuđen na 14 godina zatvora.
A dodatno zaprepaštenje izazvala je činjenica da su serijskom silovatelju curice koja tek sriče slova, čak tri godine oprostile tri sutkinje Vijeća za mladež Visokog kaznenog suda, tri žene.
Popust seksualnom predatoru i pedofilu
Povodom tog mučnog finala ovog suđenja, posebno se nametnulo pitanje je li prihvatljivo i ljudski dopustivo da se učešće u Domovinskom ratu prizna kao olakotna okolnost čak i osobi koja je bila kadra izvršiti ovako stravičan zločin nad nezaštićenim djetetom.
Uime kakve se to pravde daje popust seksualnom predatoru i pedofilu, dokazanom počinitelju gnusnih zlodjela, isključivo na temelju neke potvrde da je nekad bio branitelj? A onda i dalje: treba li se rat, uopće i bilo kada, uvezivati s ikakvim kaznenim djelima za koja se vode procesi na hrvatskim sudovima na način da to postane argument za snižavanje kazni?
Mnogi sada pitaju je li Domovinski rat u zakonu doista taksativno naveden kao jedna od olakotnih okolnosti koje suci trebaju uzeti u obzir? Gdje to piše? Kako točno piše? Kako je došlo do toga da to uđe u praksu? I jesu li suci obavezni postupati prema eventualnim striktnim napucima?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Branitelji koji ne žele da ih se sramoti
Grozeći se i same ideje da bi se sudjelovanje u obrani zemlje smatralo olakotnom okolnošću kod kršenja zakona, stotine i stotine građana već danima na društvenim mrežama izražavaju svoje ogorčenje nad činjenicom da su sutkinje Vijeća za mladež Sanja Katušić-Jergović, Ljiljana Stipišić i Sanda Janković prihvatile potvrdu o braniteljskom statusu i nagradile osuđenika za silovanje djeteta smanjenjem kazne za tri godine.
Treba pritom naglasiti da se mnogi kritičari ove njihove odluke i sami izjašnjavaju kao branitelji. Oni gotovo redom ističu kako je odluka sramotna i gadljiva, kako ne žele da ih se sramoti u ovakvom kontekstu i traže da se sve koji su za nešto krivi jednako kažnjava bili branitelji ili ne.
No, Domovinski rat kao olakotna okolnost izrijekom se ne spominje ni u jednom zakonu vezanom za kazneno sudovanje, nego je to ušlo u sudnice kao nepisano pravilo počevši od sredine devedesetih godina. Tako je postalo čvrsti dio sudske prakse.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sudac ništa ne mora, njegova je zadnja
Lepezu mogućih olakotnih okolnosti koje idu na ruku optuženiku, Kazneni zakon naznačuje vrlo općenito, isto kao i otegotne koje otežavaju položaj osoba koja se brane pred sudom. Stoga odluka o tome koja će olakotna okolnost biti priznata, a koja neće, ovisi isključivo o procjeni suca. Sudac, prema tome, ništa ne mora, on odlučuje što je prihvatljivo, njegova je zadnja. Na njemu je, naravno, da vodi računa o tome može li njegov stav izdržati test žalbenog postupka.
U Kaznenom zakonu o olakotnim i otegotnim okolnostima piše sljedeće: ”Pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu”.
Što se uopće uzima kao olakotna okolnost
Bivša sutkinja Vrhovnog suda Ana Garačić u jednom radu objašnjava da se olakotne okolnosti, ako ih ima, nalaze u životu optuženika prije i poslije počinjenja kaznenog djela. Najčešće se uzima u obzir ranija neosuđivanost, mladost, činjenica da počinitelj ima djecu, da je bio pod utjecajem alkohola ili smanjeno ubrojiv, da je proces jako dugo trajao itd.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poslije počinjenja kaznenog djela, može mu se honorirati priznanje zločina, kajanje, pokazivanje empatije prema žrtvi, uljudno držanje na sudu. U otegotne okolnosti najčešće se piše velika upornost pri počinjenju djela, činjenje kaznenih djela kroz duži period, zloporaba povjerenja žrtve, iživljavanje nad žrtvom, mladost žrtve, ranija osuđivanost počinitelja itd., navodi sutkinja Garačić.
Prihvaćeno mišljenje među sudačkom elitom
Sudjelovanje u Domovinskom ratu jedna je od često priznatih olakotnih okolnosti na sudovima diljem Hrvatske već više od 25 godina. Među našom sudačkom elitom očigledno je široko prihvaćeno mišljenje da počinitelj kaznenog djela koji službeno ima status branitelja zaslužuje manju kaznu nego što bi je inače dobio po zakonu. Vijeće za mladež Visokog kaznenog suda primijenilo je tu po mnogima spornu logiku čak i u zazornom slučaju učestalog silovanja male djevojčice koje je trajalo više od godine dana. U njihovom izračunu, očuhu, lančanom silovatelju sedmogodišnje pokćerke, za rat pravično pripada popust od tri godine.
Zabrinjavajuće je da je tako odlučilo upravo Vijeće za mladež kome interes djeteta i maloljetne žrtve mora biti iznad svega, pa čak – ako skliznemo u sarkazam – i iznad ”sudjelovanja u Domovinskom ratu”. Prema slovu Zakona o sudovima, suci za mladež ”moraju imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i probitke mladeži te vladati osnovnim znanjima s područja kriminologije, socijalne pedagogije, psihologije mladih i socijalnog rada za potrebe mlade osobe”. Koliko je ovo Vijeće doraslo tom poslanju, potpuno je jasno iz njihove presude koja je užasnula cijelu Hrvatsku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uime kakve se to pravde smanjuje kazna monstrumu, silovatelju curice, na temelju neke potvrde da je nekad bio branitelj?
Treba li se rat, uopće i bilo kada, uvezivati s kaznenim djelima za koja se vode procesi na sudovima na način da to postane argument za snižavanje kazni
Domovinski rat kao olakotna okolnost izrijekom se ne spominje ni u jednom zakonu vezanom za kazneno sudovanje, nego je to ušlo u sudnice kao nepisano pravilo počevši od sredine devedesetih godina. Tako je postalo čvrsti dio sudske prakse
Kao novi veliki skandal hrvatskog pravosuđa primljena je ovih dana u najširoj javnosti odluka Vijeća za mladež novoosnovanog Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 22. srpnja ove godine da uvaži žalbu 48-godišnjeg muškarca s juga Hrvatske koji je na Županijskom sudu u Dubrovniku u travnju osuđen na 14 godina zatvora.
Kao što smo već pisali, monstrum kome je dubrovački sudac dosudio tako dugotrajan zatvor mnogo je puta tijekom više od godinu dana silovao svoju pokćerku, djevojčicu od samo sedam godina. No, konstatirajući da je optuženik u prvostupanjskom postupku bio oštećen jer mu se kao olakotna okolnost nije priznalo ”sudjelovanje u Domovinskom ratu”, na Visokom kaznenom sudu u Zagrebu zaključili su da je i kazna previsoka pa su je skratili za tri godine. Tako je 14 godina u rešetkama postalo 11 godina.
A dodatno zaprepaštenje izazvala je činjenica da su serijskom silovatelju curice koja tek sriče slova, čak tri godine oprostile tri sutkinje Vijeća za mladež Visokog kaznenog suda, tri žene.
Popust seksualnom predatoru i pedofilu
Povodom tog mučnog finala ovog suđenja, posebno se nametnulo pitanje je li prihvatljivo i ljudski dopustivo da se učešće u Domovinskom ratu prizna kao olakotna okolnost čak i osobi koja je bila kadra izvršiti ovako stravičan zločin nad nezaštićenim djetetom.
Uime kakve se to pravde daje popust seksualnom predatoru i pedofilu, dokazanom počinitelju gnusnih zlodjela, isključivo na temelju neke potvrde da je nekad bio branitelj? A onda i dalje: treba li se rat, uopće i bilo kada, uvezivati s ikakvim kaznenim djelima za koja se vode procesi na hrvatskim sudovima na način da to postane argument za snižavanje kazni?
Mnogi sada pitaju je li Domovinski rat u zakonu doista taksativno naveden kao jedna od olakotnih okolnosti koje suci trebaju uzeti u obzir? Gdje to piše? Kako točno piše? Kako je došlo do toga da to uđe u praksu? I jesu li suci obavezni postupati prema eventualnim striktnim napucima?
Branitelji koji ne žele da ih se sramoti
Grozeći se i same ideje da bi se sudjelovanje u obrani zemlje smatralo olakotnom okolnošću kod kršenja zakona, stotine i stotine građana već danima na društvenim mrežama izražavaju svoje ogorčenje nad činjenicom da su sutkinje Vijeća za mladež Sanja Katušić-Jergović, Ljiljana Stipišić i Sanda Janković prihvatile potvrdu o braniteljskom statusu i nagradile osuđenika za silovanje djeteta smanjenjem kazne za tri godine.
Treba pritom naglasiti da se mnogi kritičari ove njihove odluke i sami izjašnjavaju kao branitelji. Oni gotovo redom ističu kako je odluka sramotna i gadljiva, kako ne žele da ih se sramoti u ovakvom kontekstu i traže da se sve koji su za nešto krivi jednako kažnjava bili branitelji ili ne.
No, Domovinski rat kao olakotna okolnost izrijekom se ne spominje ni u jednom zakonu vezanom za kazneno sudovanje, nego je to ušlo u sudnice kao nepisano pravilo počevši od sredine devedesetih godina. Tako je postalo čvrsti dio sudske prakse.
Sudac ništa ne mora, njegova je zadnja
Lepezu mogućih olakotnih okolnosti koje idu na ruku optuženiku, Kazneni zakon naznačuje vrlo općenito, isto kao i otegotne koje otežavaju položaj osoba koja se brane pred sudom. Stoga odluka o tome koja će olakotna okolnost biti priznata, a koja neće, ovisi isključivo o procjeni suca. Sudac, prema tome, ništa ne mora, on odlučuje što je prihvatljivo, njegova je zadnja. Na njemu je, naravno, da vodi računa o tome može li njegov stav izdržati test žalbenog postupka.
U Kaznenom zakonu o olakotnim i otegotnim okolnostima piše sljedeće: ”Pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu”.
Što se uopće uzima kao olakotna okolnost
Bivša sutkinja Vrhovnog suda Ana Garačić u jednom radu objašnjava da se olakotne okolnosti, ako ih ima, nalaze u životu optuženika prije i poslije počinjenja kaznenog djela. Najčešće se uzima u obzir ranija neosuđivanost, mladost, činjenica da počinitelj ima djecu, da je bio pod utjecajem alkohola ili smanjeno ubrojiv, da je proces jako dugo trajao itd.
Poslije počinjenja kaznenog djela, može mu se honorirati priznanje zločina, kajanje, pokazivanje empatije prema žrtvi, uljudno držanje na sudu. U otegotne okolnosti najčešće se piše velika upornost pri počinjenju djela, činjenje kaznenih djela kroz duži period, zloporaba povjerenja žrtve, iživljavanje nad žrtvom, mladost žrtve, ranija osuđivanost počinitelja itd., navodi sutkinja Garačić.
Prihvaćeno mišljenje među sudačkom elitom
Sudjelovanje u Domovinskom ratu jedna je od često priznatih olakotnih okolnosti na sudovima diljem Hrvatske već više od 25 godina. Među našom sudačkom elitom očigledno je široko prihvaćeno mišljenje da počinitelj kaznenog djela koji službeno ima status branitelja zaslužuje manju kaznu nego što bi je inače dobio po zakonu. Vijeće za mladež Visokog kaznenog suda primijenilo je tu po mnogima spornu logiku čak i u zazornom slučaju učestalog silovanja male djevojčice koje je trajalo više od godine dana. U njihovom izračunu, očuhu, lančanom silovatelju sedmogodišnje pokćerke, za rat pravično pripada popust od tri godine.
Zabrinjavajuće je da je tako odlučilo upravo Vijeće za mladež kome interes djeteta i maloljetne žrtve mora biti iznad svega, pa čak – ako skliznemo u sarkazam – i iznad ”sudjelovanja u Domovinskom ratu”. Prema slovu Zakona o sudovima, suci za mladež ”moraju imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i probitke mladeži te vladati osnovnim znanjima s područja kriminologije, socijalne pedagogije, psihologije mladih i socijalnog rada za potrebe mlade osobe”. Koliko je ovo Vijeće doraslo tom poslanju, potpuno je jasno iz njihove presude koja je užasnula cijelu Hrvatsku.