Jednom će i sve ovo prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš. Burni mandat Vlade Andreja Plenkovića će, kao i svi drugi, postati dio prošlosti, sa svim svojim preslagivanjima, kupovinama zastupnika, nadzvučnim avionima, povjerenstvima za povijest, borgovima, bandićima i ostalom rajom…
A kad stvari prođu onda je ključno pitanje ono o – ostavštini. Plenković tu stoji grozomorno loše. Povijest će teško biti milostiva prema (o)kupljenoj većini u Saboru (ali i skupštini glavnog grada) kojom se volja birača izvrgla ruglu, a povjerenje u demokratski proces i politiku kao takvu dodatno “dorađuje” baš onako kako su se nadali posljednji prodavači populističke magle. Ostat će i ružni tragovi udara na ionako oslabljene neovisne institucije, posebno na praktičnom suspendiranju ovlasti Pučke pravobraniteljice ili rojalno oholom ignoriranju zahtjeva Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Referentna točka
Plenković je, ukratko, znatno unazadio demokratske standarde u zemlji koju vodi i to će biti glavni nazivnik ocjene burnih godina s kraja drugog desetljeća 21. stoljeća u Hrvatskoj. Ipak, govoreći o demokratskoj ostavštini, predsjednik HDZ-a ima još uvijek priliku napraviti nešto što bi ostalo kao pozitivan primjer, referentna demokratska točka ispod koje se više ne bi trebalo spuštati.
Radi se o izborima u HDZ-u. Oni će, sad je prilično izvjesno, biti održani sredinom ožujka. Po prvi put otkad je u ovoj stranci uveden princip biranja predsjednika po modelu jedan član-jedan glas, na njima će se natjecati više kandidata. Dva izbora za prvog čovjeka HDZ-a održana 2016. godine bila su farsa – oba puta članovi su mogli “birati” između – jednog kandidata, prvo u travnju Tomislava Karamarka, pa tri mjeseca kasnije Andreja Plenkovića.
Dvanaest debata
Stoga je ključno, za zdravlje stranke koju vodi, ali i stanje demokracije u Hrvatskoj (s obzirom da je HDZ i dalje najveća politička organizacija) da izbori budu provedeni – besprijekorno. Da popisi članova s pravom glasa budu bez zamjerki. Da svi kandidati imaju pravo promatranja glasanja i prebrojavanja glasova. Da ne bude ucjenjivanja članova na terenu poslom ili drugim materijalnim pravima u slučaju da ne donesu “dokaz” da su dali glas “pravoj opciji”.
Još jedna bitna stvar je – opća javnost. U SAD-u, primjerice, već mjesecima traje kampanja za predizbore u Demokratskoj stranci koja bira svog protukandidata ili protukandidatkinju Donaldu Trumpu. Trenutno je u utrci još 12 kandidata. Dosad su imali sedam (7) sučeljavanja pred kompletnom javnošću. Imat će ih još pet.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ostavština
Naravno, kandidati za predsjednika HDZ-a ne bi trebali, niti imaju vremena za tolika javna sučeljavanja. No, organiziranje javne debate (ili još bolje – debata) svih kandidata za ovu funkciju sigurno bi značilo znatno povećanje transparentnosti političkih procesa u stranci koja po tome dosad nije bila poznata. Značilo bi i mogućnost da se široj publici od one koja će birati novog (ili starog) šefa HDZ-a predstave ljudi koji će za nekoliko mjeseci ići na parlamentarne izbore. Značilo bi postavljanje standarda ispod kojih će budući kandidati za mjesto predsjednika HDZ-a teško moći ići.
Ukratko, pošteni i transparentni izbori za predsjednika HDZ-a bili bi veliki korak naprijed za tu stranku, za opću demokratizaciju kako stranaka, tako i cijele zemlje. Predstavljali bi, još jednostavnije, pozitivan aspekt ostavštine dosadašnje političke karijere Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Unatoč svim aferama, dio Plenkovićeve demokratske ostavštine može ipak biti pozitivan. Provede li fer izbore u HDZ-u
Po prvi put otkad je uveden princip biranja predsjednika po modelu jedan član-jedan glas, na njima će se natjecati više kandidata
Pošteni i transparentni izbori za predsjednika HDZ-a bili bi veliki korak naprijed za tu stranku, za opću demokratizaciju kako stranaka, tako i cijele zemlje
Jednom će i sve ovo prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš. Burni mandat Vlade Andreja Plenkovića će, kao i svi drugi, postati dio prošlosti, sa svim svojim preslagivanjima, kupovinama zastupnika, nadzvučnim avionima, povjerenstvima za povijest, borgovima, bandićima i ostalom rajom…
A kad stvari prođu onda je ključno pitanje ono o – ostavštini. Plenković tu stoji grozomorno loše. Povijest će teško biti milostiva prema (o)kupljenoj većini u Saboru (ali i skupštini glavnog grada) kojom se volja birača izvrgla ruglu, a povjerenje u demokratski proces i politiku kao takvu dodatno “dorađuje” baš onako kako su se nadali posljednji prodavači populističke magle. Ostat će i ružni tragovi udara na ionako oslabljene neovisne institucije, posebno na praktičnom suspendiranju ovlasti Pučke pravobraniteljice ili rojalno oholom ignoriranju zahtjeva Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Referentna točka
Plenković je, ukratko, znatno unazadio demokratske standarde u zemlji koju vodi i to će biti glavni nazivnik ocjene burnih godina s kraja drugog desetljeća 21. stoljeća u Hrvatskoj. Ipak, govoreći o demokratskoj ostavštini, predsjednik HDZ-a ima još uvijek priliku napraviti nešto što bi ostalo kao pozitivan primjer, referentna demokratska točka ispod koje se više ne bi trebalo spuštati.
Radi se o izborima u HDZ-u. Oni će, sad je prilično izvjesno, biti održani sredinom ožujka. Po prvi put otkad je u ovoj stranci uveden princip biranja predsjednika po modelu jedan član-jedan glas, na njima će se natjecati više kandidata. Dva izbora za prvog čovjeka HDZ-a održana 2016. godine bila su farsa – oba puta članovi su mogli “birati” između – jednog kandidata, prvo u travnju Tomislava Karamarka, pa tri mjeseca kasnije Andreja Plenkovića.
Dvanaest debata
Stoga je ključno, za zdravlje stranke koju vodi, ali i stanje demokracije u Hrvatskoj (s obzirom da je HDZ i dalje najveća politička organizacija) da izbori budu provedeni – besprijekorno. Da popisi članova s pravom glasa budu bez zamjerki. Da svi kandidati imaju pravo promatranja glasanja i prebrojavanja glasova. Da ne bude ucjenjivanja članova na terenu poslom ili drugim materijalnim pravima u slučaju da ne donesu “dokaz” da su dali glas “pravoj opciji”.
Još jedna bitna stvar je – opća javnost. U SAD-u, primjerice, već mjesecima traje kampanja za predizbore u Demokratskoj stranci koja bira svog protukandidata ili protukandidatkinju Donaldu Trumpu. Trenutno je u utrci još 12 kandidata. Dosad su imali sedam (7) sučeljavanja pred kompletnom javnošću. Imat će ih još pet.
Ostavština
Naravno, kandidati za predsjednika HDZ-a ne bi trebali, niti imaju vremena za tolika javna sučeljavanja. No, organiziranje javne debate (ili još bolje – debata) svih kandidata za ovu funkciju sigurno bi značilo znatno povećanje transparentnosti političkih procesa u stranci koja po tome dosad nije bila poznata. Značilo bi i mogućnost da se široj publici od one koja će birati novog (ili starog) šefa HDZ-a predstave ljudi koji će za nekoliko mjeseci ići na parlamentarne izbore. Značilo bi postavljanje standarda ispod kojih će budući kandidati za mjesto predsjednika HDZ-a teško moći ići.
Ukratko, pošteni i transparentni izbori za predsjednika HDZ-a bili bi veliki korak naprijed za tu stranku, za opću demokratizaciju kako stranaka, tako i cijele zemlje. Predstavljali bi, još jednostavnije, pozitivan aspekt ostavštine dosadašnje političke karijere Andreja Plenkovića.