Potpisan je povijesni klimatski sporazum, a ove su države ključne da bi se ta promjena zaista i provela

Sporazum je potpisala 171 zemlja, među kojima je i Hrvatska

FOTO: Tim J Keegan/Flickr

Klimatski sporazum u Parizu potpisali su predstavnici 171 zemlje, među kojima i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Sporazum potpisan u sjedištu Ujedninjenih naroda u New Yorku trebao bi usporiti zagrijavanje planeta, što je već dogovoreno na konferenciji o klimi u Parizu u prosincu prošle godine, javljaju svjetski mediji.

Na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu, prije otprilike 4 mjeseca, čak 195 zemalja obvezalo se ograničiti globalno zagrijavanje na manje od 2 stupnja Celzija u usporedbi s predindustrijskim razdobljem.

“Pariz će oblikovati živote svih budućih generacija- njihova budućost je u igri,” rekao je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon, prije potpisivanja. Na ceremoniji otvaranja potpisivanja ugovora, Ki-moon je poručio kako se Zemlja bori s rekordnim temperaturama.

Nakon sporazuma, Ban Ki-moon kazao je kako je ovo povijesni trenutak. “Nikada prije nije toliko velik broj zemalja potpisao neki međunarodni sporazum u jednom danu”.

Ovo su neke od ključnih zemalja o kojima zapravo i ovisi budućnost Pariškog sporazuma, piše NYT.

General view of the United Nations Opening Ceremony of the High-Level Event for the Signature of the Paris Agreement on April 22, 2016 in New York. / AFP PHOTO / JEWEL SAMAD
Potpisivanje ugovora bit će u sjedištu UN-a AFP

1. Kina

Ova zemlja, koja ispušta najviše stakleničkih plinova na svijetu, obećala je kako će emisije ugljičnog dioksida koje ispušta dosegnuti vrh i(li) početi padati 2030. godine, a mnogi stručnjaci vjeruju kako je na putu da ispuni taj cilj. Do te godine Kina bi trebala 20 posto svoje energije dobivati iz zelenih izvora, priopćila je vlada.

--FILE--Steam is discharged from cooling towers at a coal-fired power plant in Huaian city, east Chinas Jiangsu province, 19 October 2013. China will launch two new pilot carbon trading schemes this week in Beijing and Shanghai as it strives to cut soaring rates of greenhouse gas, reduce choking smog and determine the best system for a nationwide roll-out. The first of seven planned pilot schemes opened in Shenzhen in June, and another will be established for the whole of Guangdong province before the end of the year. Three others are due to go into operation in Hubei province and the municipalities of Tianjin and Chongqing next year. The new platforms, which will force industrial firms to buy credits to cover any carbon dioxide they emit above allocated quotas, also underscore Beijings commitment to market mechanisms to slow emissions growth, in line with an ambitious raft of reforms outlined earlier this month. The Shenzhen exchange covers 635 industrial firms and 197 government buildings, which accounted for about 40 per cent of the citys total emissions in 2010.
Kina je najavila ratifikaciju sporazuma do kraja godine Imaginechina

Također, vlasti su odnedavno postrožile nadzor nad investicijama u projekte s visokim emisijama štetnih tvari, i to i kod kuće i u inozemstvu. Klimatski stručnjaci to vide kao značajan pomak, jer su poduzeća u državnom vlasništvu daleko najveći potrošači ugljena. No, te su tvrtke ujedno i duboko ugrađene u sustav Komunističke partije pa se dužnosnici koji ih pokušavaju kontrolirati često susreću s preprekama.
Ipak, državni vrh stalno ističe kako Kina mora pomoći globalnim naporima za ograničavanje klimatskih promjena.

2. Sjedinjene Američke Države

SAD se obvezao da će do 2025. smanjiti zagađenje stakleničkim plinovima za 26 do 28 posto u odnosu na razine iz 2005. godine. No, to je u veljači dovedeno u pitanje jer je Vrhovni sud neočekivano stavio na čekanje provedbu važnog propisa kojim bi se smanjile emisije tih plinova iz termoelektrana na ugljen. Sada treba riješiti sve pravne izazove koji iz toga proizlaze pa će to biti na čekanju još najmanje godinu dana.

Uz to, problem bi mogli stvoriti i predsjednički izbori, odnosno njihov pobjednik. Vodeći republikanski kandidati, Donald J. Trump i senator Ted Cruz, propituju ljudski utjecaj na klimatske promjene i kritiziraju sporazum iz Pariza, dok je oboje demokratskih kandidata, Hillary Clinton i senator Bernie Sanders, priopćilo kako će poduprijeti i ojačati Obamu politiku, koja uključuje veće korištenje obnovljivih izvora energije. Po istraživanju agencije Gallup, oko 64 posto Amerikanaca smatra globalno zatopljenje vlikim problemom.

3. Europska unija

Najave Europske unije da bi do 2030. godine mogla smanjiti emisiju stakleničkih plinova za najmanje 40 posto izgledaju prilično ambiciozne u usporedbi s drugim dijelovima svijeta. Također, Unije daje i najviše sredstava siromašnijim zemljama, ne bi li se mogle pripremiti i nositi s klimatskim promjenama.

No, osnova za te ciljeve su vrijednosti zabilježene 1990. godine pa bi Unija lako mogla ostvariti kratkoročni cilj o smanjenju emisija tih plinova za 20 posto do kraja ovog desetljeća.

Unatoč velikim problemima koji trenutno pritišću EU – migrantska kriza, Brexit, situacija u Grčkoj – države članice i dalje trebaju postići konsenzus u važnim pitanjima vezanim uz klimatsku politiku. To se posebno odnosi na one članice koje se još uvijek oslanjaju na ugljen, poput Poljske.

4. Indija

Možda najznačajnije obećanje Indije bilo je da će do 2022. imati 100 gigavata električne energije iz solarnih elektrana, što je veliki porast kad se uzme u obzir da je lani od solarne energije ostvarila tri gigavata. “To je golema obaveza”, rekao je Jairam Ramesh, bivši ministar okoliša i član oporbene Kongresne stranke.

Također, vlasti su nedavno najavile da će udvostručiti porez na ugljen. Otkad je sadašnja vlada preuzela vlast, 2014. godine, porez na ugljen porastao je osam puta. Tijekom pregovora u Parizu Indija se obvezala i na povećanje šumskog pokrova. Prakash Javadekar, ministar okoliša, šuma i klimatskih promjena, kazao je da vlada planira uložiti oko 6 milijardi dolara u programe pošumljavanja.

5. Rusija

Preliminarni plan, koji je najavio predsjednik Vladimir Putin za vrijeme konferencije u Parizu, podrazumijeva da će Rusija smanjiti emisije stakleničkih plinova za 70 posto u odnosu na početne vrijednosti, postavljene u 1990. To bi mogla i ostvariti, i to jednostavnim zadržavanjem trenutne razine emisija, rekao je Aleksej Kokorin iz ruskog WWF-a.

Neki Rusi protive se potpisivanju klimatskih ugovora, posebice oni koji žive u regijama u kojima se iskopava ugljen, jer strahuju od gubitka radnih mjesta. Ipak, vodstvo zemlje shvaća da postoji snažna potreba za rješavanjem problema klimatskih promjena. S druge strane, ne postoji nijedan zakon koji bi to regulirao.

Rusiji je zapravo najveći izazov moderniziranje gospodarstva. Napredak na tom planu mogao bi posljedično dovesti i do smanjenja emisija.

6. Brazil

Predsjednica Dilma Rousseff zalaže se za ambiciozni plan kojim bi se emisije stakleničkih plinova do 2030. godine smanjile za 43 posto u odnosu na razinu iz 2005. To čini Brazil jedinim velikim razvijenim gospodarstvom koje se obvezalo na apsolutno smanjenje emisija, radije no da obeća samo smanjivanje stope.

U srcu plana brazilske predsjednice su napori za usporavanjem krčenja šuma za poljoprivredu. No, budući da se zemlja trenutno nalazi u najgoroj ekonomskoj krizi u zadnjih 25 godina, ostvarenje tih prijedloga moglo bi je suočiti s ozbiljnim političkim posljedicama. Ekonomska kriza znači i da vlada vjerojatno nema dovoljno sredstava za ulaganje u obnovljive izvore energije.

7. Indonezija

Ova je zemlja zbog drastičnog krčenja šuma jedan od najvećih svjetskih zagađivača stakleničkim plinovima. Pariškim sporazumom Indonezija je obećala da će smanjila emisije za 29 posto do 2030. godine, a ako bude primila pomoć od razvijenog svijeta, to bi smanjenje, kako procjenjuju, moglo iznositi i 41 posto. No, čak i s time, razina zagađenja stakleničkim plinovima ostat će vrlo visoka.

Po planu tamošnje vlade, oni bi do 2025. trebali oko 23 posto svoje energije dobivati iz obnovljivih izvora. Također, obećali su da će na 2017. godinu produžiti kratkoročni moratorij na izdavanje novih licenci za proizvođače palminog ulja, koji su najveći krivci za sječu šuma.

No, indonezijski ministar okoliša Siti Nurbaya Bakar rekao je u ožujku da će u idućem krugu pregovora dodatno povećati obvezu smanjenja emisija te da će to provesti ranije, do 2020. godine.