Kako je moguće da protjerivanje djeteta nije preraslo u ozbiljan skandal? Pojednostavili smo slučaj MUP-ove prakse
Ured pravobraniteljice proveo nas je kroz svoj nalaz o slučaju malene Madine
Posljednjih dana pitanje postupanja hrvatske policije prema izbjeglicama ponovno je u fokusu, iz nekoliko razloga. Prvi je činjenica da se u javnosti ponovno pojavilo nekoliko sasvim jezivih priča s granice, poput one o izbjegličkoj obitelji s malom djecom koja je, nakon što im je naša policija zabranila boravak u zemlji provela noć spavajući na snijegu, ili ove od jučer kad se doznalo da je MUP protjerao devetogodišnje dijete bez roditelja. Još jedan razlog je dopis koji je pučka pravobraniteljica predala DORH-u u kojem objašnjava nalaze svog Ureda o okolnostima stradavanja afganistanske djevojčice Madine u naletu vlaka, nakon kojeg je i Centar za mirovne studije najavio ustavnu tužbu.
“Između tvrdnji majke i tvrdnji hrvatske policije vidljiva je izrazita kontradikcija”, kažu u Uredu pučke pravobraniteljice, koji nas je detaljno proveo kroz svoj nalaz. Dakle, Lora Vidović je prije dva tjedna glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu dostavila sve informacije koje je prikupila o smrti šestogodišnje Madine Hosseini, koja je 21. studenog prošle godine poginula pod naletom vlaka kod Šida na granici između Hrvatske i Srbije. Majka afganistanske djevojčice tvrdi da su tog dana oko 17 sati ušli na teritorij Hrvatske, da su imali kontakt s hrvatskom policijom, da su zatražili azili, no da su ih policajci usred noći otjerali i usmjerili prema pruzi. MUP pak tvrdi da su policajci u kontakt s tom grupom izbjeglica došli tek kad se nesreća dogodila. U uredu hrvatskog ombudsmana kažu da od MUP-a ne dobivaju tražene konkretne odgovore o postupanju, a nastavku su nas nas proveli kroz ključne točke detaljnog dokumenta o slučaju koji su dostavili DORH-u, a koji je usput otkrio još neke krajnje zabrinjavajuće poteze policije.
1. Zašto nema snimke termovizijske kamere?
MUP u svojoj verziji kaže kako su tog dana policijski službenici vukovarsko-srijemske županije termovizijskom kamerom uočili grupu osoba, koje su stajale uz južni kolosijek pruge na udaljenosti oko 300 metara od granične crte u dubinu Republike Srbije. Nekoliko trenutaka nakon uočavanja grupe, policijski službenici, tvrde, čuli su sirenu lokomotive i kočenje vlaka. Nedugo zatim do njih su na graničnu crtu navodno dotrčale nepoznata ženska i nepoznata muška osoba s teško ozlijeđenim djetetom u naručju, koje nije davalo znakove života, a policijski službenici odmah su zatražili dolazak Hitne medicinske pomoći. Kada je pravobraniteljica zatražila uvid u snimke koje je policija spomenula u priopćenju, MUP ih je obavijestio da “o navedenim događanjima ne postoje sačuvane snimke”. Ured pravobraniteljice navodi da niti u postupcima koji su prethodno provođeni ne postoje sačuvane snimke niti termovizijske ni ostale snimke s točnim datumima i vremenima. U takvim su slučajevima redovito obaviješteni o tehničkim poteškoćama zbog koji nisu sačuvane ili dostupne.
2. Ako ne postoje snimke kamere, postoji trag mobilnih telefona
Lora Vidović napominje da je podatke o kretanju grupe izbjeglica i njihovim kontaktima s policijom moguće skupiti i na druge načine. Kretanje izbjeglica može se utvrditi i putem signala njihovih mobilnih telefona. U dopisu državnom odvjetniku navodi se da je obitelj djevojčice pješačila još sat vremena do navodne lokacije GPS koordinate mobilnog uređaja: 45.178997,19.162546. Prema tvrdnjama majke Madine Hosseini na toj je lokaciji obitelj susrela hrvatske policajce. Policija može, piše u dopisu pravobraniteljice, utvrditi činjenično stanje utvrđivanjem kretanja i lokacija policijskih službenika putem zapisa signala njihovih mobilnih uređaja ili drugih komunikacijskih uređaja, zatim utvrđivanjem kretanja policijskog vozila koje su koristili policijski službenici, putem GPS uređaja, te utvrđivanje kretanja i lokacija članova obitelji Hosseini putem njihovih mobilnih uređaja. Prikupljanje takvih podataka prelazi zakonske okvire pučke pravobraniteljice, no u ovlasti je policije. Kriminalistička istraga i istraživanje bi mogli dati odgovore kad je i gdje ostvaren prvi kontakt izbjegličke obitelji i hrvatskih policajaca.
3. Imaju li izbjeglice pristup međunarodnoj zaštiti tj. azilu?
Potvrde li se tvrdnje Muslime Hosseini majke djevojčice Madine da je policijskim službenicima izrazila i namjeru za pružanjem međunarodne zaštite, a da su se oni oglušili na takav zahtjev, pravobraniteljica upozorava da je takvo postupanje suprotno hrvatskom zakonodavnom okviru. Vidović je s Cvitanom podijelila rezultate ispitnih postupaka zbog kojih drži da tvrdnje majke stradale djevojčice ne bi trebalo zanemariti.
Ravnateljstvo policije je u veljači 2017. naložilo svim policijskim upravama da iregularne migrante preprate u policijsku postaju na vanjskoj granici RH. Tamo se na njima provodio takozvani ‘skraćeni postupak’. Kada je ured pučke pravobraniteljice pregledao spise iz takozvanog ‘skraćenog postupka’ pokazalo se da je svaka službena bilješka ista oglednom primjerku. U tom oglednom primjerku koji je dostavljen policajcima pisale su fraze: “stranac nema vidljivih ozljeda i nije se žalio na svoje zdravstveno stanje”, “utvrđeno je da govori arapskim/paštu jezikom te da se sporazumijeva i na engleskom, da je kontaktiran prevoditelj za navedeni jezik ali se nije mogao javiti u prostorije, pa je zbog toga razgovor obavljen razgovor na engleskom i uz pomoć Google prevoditelja, te da stranac tijekom cijelog postupka nije izrazio namjeru da podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu”.
Kad je tim ureda pučke pravobraniteljice pregledao dio bilješki, utvrdio je da su svi isti. U svakom nasumično odabranom predmetu pisali su doslovce isti izrazi kao na oglednom primjerku. Vidović stoga napominje da takva slučajnost ostavlja sumnju da je tzv. skraćeni postupak namjerno zaobilaženje zakona te da se time uskraćuju prava osoba da u individualnom postupku i uz pomoć prevoditelja izlože sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje odluke. Da stvar bude gora, ‘skraćeni postupci’ primjenjivani su i prema djeci bez pratnje, uključujući dijete staro devet godina o kojem smo jučer izvijestili.
4. Sustavno kršenje prava djece
Prema djeci bez pratnje ne postupa se sukladno Protokolu o postupanju prema djeci odvojenoj od roditelja-stranim državljanima, kao i Zakonu o strancima. U ispitnom postupku, pravobraniteljstvo je utvrdilo da se ne poziva nadležni stručni radnik centra za socijalnu skrb, ne osigurava njegova nazočnost policijskom postupanju, policijski službenik ne inicira žuran postupak imenovanja posebnog skrbnika, a dijete se ne odvodi na obvezan pregled cijelog tijela radi utvrđivanja eventualnih ozljeda. Po završetku postupka, djeca se s ostalim iregularnim migrantima prevoze u policijskoj marici.
5. Što je s nacionalnom sigurnošću?
Tim Ureda je uvidom u pojedinačne predmete skraćenih postupaka utvrdio da niti jedan ne sadrži otiske prstiju ili bilo što po čemu bi se nedvojbeno mogao utvrditi identitet osobe kojoj je izdano rješenje o povratku i koja je zatim napustila prostorije policije. Pravobraniteljica zato u dopisu navodi kako “ne postoji sustav pomoću kojeg bi se kretanje i status tih osoba moglo pratiti, što svakako ne pridonosi zaštiti prava tih osoba, kao ni zaštiti sigurnosti i nacionalnih interesa Republike Hrvatske na koje je Ministarstvo unutarnjih poslova neprestano ukazivalo”.
6. Podaci o fizičkom zlostavljanju
Pučka pravobraniteljica navodi i informacije o slučajevima koje sadrže indicije da policija imigrante vozilima prebacuje do granične crte te im naređuju, prema nekim tvrdnjama čak i uz oblike fizičkog nasilja, prelazak u Republiku Srbiju. Vidović upozorava na praksu koja je dovela do niza iskaza o postupanjima policije kojime se ozbiljno krše ljudska prava. Podsjeća da su u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2016., upućenom Hrvatskom saboru, izvijestili o pritužbama migranata koji navode kako su ih hrvatski policijski službenici tukli palicama, prisiljavali da skinu cipele i kleče ili stoje u snijegu, tjerali ih da prolaze kroz kordon u kojem su udarani i vrijeđani. Tijekom takvih postupanja nije im bilo dozvoljeno govoriti, a postojala su svjedočanstva i da su im oduzimane vrijednosti, novci i mobilni telefoni.
U tom je dokumentu Vidović upozorila MUP da ovakva ponašanja policijskih službenika mogu predstavljati povredu čl. 3 Europske konvencije o ljudskim pravima, prema kojem nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.
7. MUP hladno tvrdi da svi imigranti lažu
Reakcija Ministarstva unutarnjih poslova na ta ozbiljna upozorenja za pravobraniteljicu je neprihvatljiva. U dopisu državnom odvjetniku navodi da je MUP dostavio argumente prema kojima se svi iskazi migranata o postupanju policijskih službenika prema njima, koja uključuju primjenu fizičke prisile, zanemarivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i neprovođenje postupaka sukladno Zakonu o strancima, svode na konstataciju da su vjerojatno lažni zbog toga što su bili zaustavljeni na putu do država destinacija.
To ukazuje na osnove sumnje da ozbiljne optužbe nisu adekvatno ispitane. Zato Lora Vidović u dopisu od državnog odvjetnika traži da provede kriminalističku istragu svega navedenog. “Ministarstvo unutarnjih poslova uspostavljenom praksom zaštitu državne granice i sprječavanje ilegalnih ulazaka u Republiku Hrvatsku postavlja ispred sprječavanja tragičnih slučajeva, pa čak i onih sa smrtnom posljedicom”, navode iz Ureda pravobraniteljice.