Uređene zemlje imaju kriterije za uvođenje novih mjera. A Hrvatska? Dramatične objave na Facebooku
Objava ministra zdravstva o 'potpunoj mobilizaciji' izazvala je popriličnu pomutnju
Ministar zdravstva Vili Beroš izazvao je u utorak pravu pomutnju kada je, iznebuha, na Facebooku objavio da je „naredio potpunu mobilizaciju zdravstva“. S obzirom da je zdravstvo mobilizirano 14. ožujka, službenom odlukom koju je potpisao sam ministar Beroš, dramatično intonirana Facebook objava odmah je, očekivano, izazvala lavinu pitanja.
Što znači „potpuna mobilizacija zdravstva“? U čemu se razlikuje od mobilizacije koja je na snazi zadnjih sedam mjeseci? Jesu li, na primjer, bolnice upravo pretvorene u Covid-centre? Jesu li obiteljski liječnici i dalje dostupni ili su, možda, poslani na ispomoć u bolničke ustanove? Što se, dakle, dogodilo da je ministar – velikim crvenim slovima i s uskličnikom na kraju – „naredio potpunu mobilizaciju zdravstva“?
Zbrka usred krize
Usred zdravstvene krize, kakvoj dugo nismo svjedočili, ministrova dramatična objava izazvala je metež, čega su, po svemu sudeći, vrlo brzo postali svjesni i u Banskim dvorima. Ministar je žurno morao pred novinare, pojasniti što je značila njegova objava – ispalo je da se, ustvari, baš ništa sadržajno nije promijenilo, radilo se tek o „slikovitoj mobilizaciji“.
Nepotrebna zbrka možda se, međutim, mogla izbjeći: da Hrvatska, recimo, ima konkretne i javno objavljene kriterije za uvođenje mjera. U krizi, čije zdravstvene, društvene i ekonomske posljedice izazivaju težak osjećaj neizvjesnosti, pojedine europske zemlje odlučile su se upravo na takvu, barem djelomičnu predvidljivost (potpuna u uvjetima pandemije baš i nije moguća).
Rizik u bojama
Te su države propisale i građanima objavile što se to točno mora dogoditi da bi određene restrikcije stupile na snagu. Austrija od rujna ima sustav semafora s četiri boje koje predstavljaju određeni stupanj rizika, što bi onda trebalo podrazumijevati i određene mjere. Koja će boja biti u kojem dijelu zemlje ovisi o stopama zaraze, slobodnim bolničkim kapacitetima, broju testiranja i slično.
Kada je sredinom listopada njemačka kancelarka Angela Merkel dogovarala s premijerima saveznih pokrajina što učiniti da se uspori širenje zaraze, mediji su izvještavali o ujednačavanju kriterija po kojima će se u Njemačkoj uvoditi određene mjere. Na primjer: u regijama koje imaju više od 50 novih slučajeva zaraze na sto tisuća stanovnika u tjedan dana, ugostiteljski objekti zatvarat će se najkasnije u 23 sata, pisao je Deutsche Welle.
Dogovoreno je i da se u manje rizičnim regijama uvode blaže mjere, koje se također aktiviraju pri određenom kriteriju – ako, primjerice, broj novih slučajeva u tjedan dana prijeđe 35 na sto tisuća stanovnika, postaje obavezno nošenje maski.
Stupnjevi uzbune
Unaprijed propisan sustav postoji i u Engleskoj, s tri stupnja upozorenja, srednji, visoki i vrlo visoki, ovisno o brzini širenja virusa. U skladu s tim primjenjuju se i ograničenja; u najvišem stupnju, primjerice, ljudi se ne bi smjeli družiti u zatvorenim prostorima s ljudima iz drugih kućanstava, a na otvorenom se smije okupiti do najviše šest osoba.
U Francuskoj, pak, mediji pišu o sustavu u bojama, s najvišim crvenim stupnjem koji podrazumijeva da je, među ostalim, stopa zaraze na nekom području 250 slučajeva na sto tisuća stanovnika, a popunjenost bolničkih kapaciteta Covid bolesnicima na intenzivnoj njezi na 30 posto. Tada se aktiviraju i određene mjere, poput dvotjednog zatvaranja kafića.
Što s Hrvatskom?
U Hrvatskoj se ta tema u posljednje vrijeme također učestalije spominje. Epidemiolog Branko Kolarić o tome je govorio prije dva dana, gostujući u emisiji RTL Direkt. Ocijenivši da su protuepidemijske mjere kompleksne, ustvrdio je da bismo „trebali napraviti granice“ koje mjere se primjenjuju na kojoj razini zaraženosti.
Kolarić vjeruje da bi to pridonijelo i boljem pridržavanju mjera. „Građani bi imali neku izvjesnost, makar u tom smislu da znaju što ih očekuje“, kazao je epidemiolog koji je ujedno i član Vladinog Znanstvenog savjeta.
Mrvice predvidljivosti
Sustavi semafora, uzbune ili upozorenja, koje primjenjuju pojedine europske zemlje nisu, dakako, idealno rješenje. Dapače, i u tim se državama žustro raspravlja o njihovoj učinkovitosti i svrhovitosti. Ne može se, ipak, negirati da predstavljaju barem pokušaj da se u more globalne neizvjesnosti unese mrvica predvidljivosti.
Kada bi se i u Hrvatskoj unaprijed znalo pod kojim uvjetima, gdje i kada se uvode koje restrikcije, Facebook objave, pa makar i crvenim slovima, zasigurno bi djelovale manje dramatično.