Usporedba smrtnosti u Hrvatskoj i super procijepljenom Portugalu najbolje pokazuje krah Vladine politike

Premijer uporno tvrdi da rasprava o obaveznome cijepljenju još nije na stolu

Kada bi Balkan bio kontinent, jedino bi Afrika imala manji udio cijepljenog stanovništva od njega, a Grčka je jedina balkanska država koja je do sada postigla bolji rezultat od europskoga i svjetskoga prosjeka. A bez uspjeha kampanje cijepljenja, Balkan je bio jednostavno osuđen na lakoću prekobrojnoga umiranja, što je na kraju sve te države smjestilo u sam vrh svjetske ljestvice po broju preminulih u odnosu na broj stanovnika.

Zaključno sa subotom, 4,32 milijarde ljudi ili 56,3 posto čovječanstva primilo je barem jednu dozu cjepiva protiv virusa COVID-19, a potpuno je cijepljeno 45 posto svjetske populacije. Ukupno je potrošeno 8,14 milijardi doza cjepiva, od čega se na treću dozu odnosi 264 milijuna.

Razlike među pojedinim državama su ogromne. U 11 država potpuno je cijepljeno više do 80 posto stanovništva (UAE, Singapur, Portugal, Malta, Čile, Kuba, Kambodža, Brunei, Španjolska, Republika Koreja i Malezija), a u njih 40, ponajviše afričkih, manje od 10 posto ukupne populacije.

Da je Balkan kontinent…

Na afričkom kontinentu potpuno je cijepljeno svega 7,5 posto stanovništva, u Aziji 50 posto, Sjevernoj Americi 55 posto, Europi i Južnoj Americi 59 posto, a u Australiji 74 posto. Kada bi Balkan bio kontinent, jedino bi Afrika imala manji udio cijepljenog stanovništva od njega, a Grčka je jedina balkanska država koja je do sada postigla bolji rezultat od europskoga i svjetskoga prosjeka.

Na pitanje zašto i kako se dogodilo da su upravo balkanski narodi relativno najviše sumnjičavi prema cjepivu nije teško odgovoriti. Budući da je gotovo od samih početaka pandemije vidljivo da je podrška javnim protuepidemijskim politikama i mjerama sukladna općem povjerenju građana u vlasti pojedinih država, a da Balkan sigurno nije mjesto gdje je to povjerenje dominantno, potpuni debakl kampanje dobrovoljnoga cijepljenja u svim balkanskim državama, osim Grčke, bio je lako predvidiv.

A bez uspjeha kampanje cijepljenja, Balkan je bio jednostavno osuđen na lakoću prekobrojnoga umiranja, što je na kraju sve te države smjestilo u sam vrh svjetske ljestvice po broju preminulih u odnosu na broj stanovnika.

Neuspješan bijeg s Balkana

Još od samoga njegovog osnivanja, ključan element političkoga programa HDZ-a bio je metaforički, a povremeno i anegdotalni stvarni, „bijeg Hrvatske s Balkana“, da bismo u ovoj pandemiji upravo od Zvonka Kusića, posebnoga savjetnika premijera Andreja Plenkovića, saznali da taj odlazak ni nakon tri desetljeća bježanja nije uspio.

U svome nedavnom gostovanju na televiziji N1 povodom antivakserskih prosvjeda gospodin Kusić je izjavio: „Odričemo se Balkana, ali ispada da smo u svemu slični našem okruženju. Najteže je mijenjati mentalni sklop naroda.“

Premijer Plenković pak je nehotice priznao da on i njegova Vlada nisu niti željeli mijenjati taj „balkanski mentalni sklop“ jer se istim povodom javno pohvalio da su „pogodili mentalitet naših ljudi te su bili vrlo obazrivi u mjerama koje su poduzimali“.

Ispod svjetskog prosjeka

Upravo zahvaljujući toj „obazrivosti i pogađanju mentaliteta naših ljudi“ u Hrvatskoj je barem jednom dozom cijepljeno svega 54 posto ukupne populacije, što nije samo daleko manje od europskoga prosjeka, nego je čak manje i od svjetskoga. Zbog tako niskoga udjela cijepljenih Hrvatsku je poharao četvrti val pandemije u kojem je do sada preminulo više od 2800 građana ili četvrtina svih umrlih od početka pandemije.

Za usporedbu, u Portugalu, gdje je potpuno cijepljeno 87 posto stanovništva, od početka rujna zabilježeno je 757 fatalnih ishoda, što je samo 4 posto svih preminulih. Jesu li se i portugalske vlasti bavile pogađanjem mentaliteta portugalskih ljudi ili su provodile protuepidemijske politike, uključujući i cijepljenje kako bi sačuvale živote portugalskih građana, nije teško zaključiti.

Zbog potvrda ili straha

Od početka studenoga do ove subote prvom dozom cijepljeno je 291.655 građana ili 13,2 posto svih cijepljenih. Ali vidljivo je da se gotovo tri četvrtine njih cijepilo od 8. do 28. studenoga, znači ponajviše zbog uvođenja COVID potvrda ili straha uzrokovanoga eksplozijom novih slučajeva zaraze u četvrtome valu.

Nakon što je bazen onih koji su zbog odlaska na posao trebali COVID potvrde ispražnjen, a i zbog toga što su dnevni brojevi novih infekcija počeli padati, interes za cijepljenje opet je u proteklome tjednu bio na nivou iz prvoga tjedna studenoga. Tom dinamikom mogli bismo dosegnuti portugalskih 87 posto potpuno cijepljenih stanovnika u prvome tjednu listopada 2022. godine.

Cijepljenje po tjednima Telegram.hr

Osuđeni na nove valove

Premijer Andrej Plenković može i dalje „pogađati mentalitet naših ljudi“ i što god to značilo, „biti obazriv prema njima“. Hrvatska je tako, zajedno s ostatkom Balkana, sigurno stigla u slijepu ulicu. Ako u kratkome roku ne uvede barem neki oblik obaveznoga cijepljenja, bit će osuđena na nove valove zaraze i nova prekobrojna umiranja sve dok se ne inficiraju doslovno svi koji se mogu zaraziti.

Hoće li se u međuvremenu pojaviti još zaraznija varijanta virusa od „delte“ i postati dominantna, a čije će infekcije samo iznimno imati fatalne ishode – tome se možemo samo nadati. Upravo takve karakteristike neki već sada pripisuju omikronu iako je njegovo kolanje formalno potvrđeno tek prije desetak dana.

Na stolu – obavezno cijepljenje

Premijer Plenković ipak ne bi trebao računati na to da će pandemija prestati sama od sebe zbog omikrona ili neke druge varijante koja će cijepljenje preostaloga dijela populacije učiniti izlišnim. Rizici takvoga pristupa ne mogu biti opravdani kratkoročnim političkim koristima proizašlima iz uspješnoga „pogađanja mentaliteta naših ljudi.“

Proširenje korištenja COVID potvrda i/ili ukidanje besplatnoga testiranja može za još koji postotni bod povećati udio cijepljenih u ukupnome broju stanovnika, ali neće ništa bitno riješiti. Referendumska inicijativa Mosta dobit će podršku vrlo različitih društvenih skupina, od onih za koje je pandemija dio plana za porobljavanje čovječanstva, posebno Hrvata, do svih onih po kojima je Stožer kao takav odavno trebalo ukinuti.

Zbog svega navedenog premijer Andrej Plenković jako griješi što i dalje uporno tvrdi da rasprava o obaveznome cijepljenju još uvijek nije na stolu. Već i sama najava takve mogućnosti učinila bi daljnja osporavanja rada Stožera ili korištenja COVID potvrda nevažnima, a samu referendumsku inicijativu izlišnom.

Ne smijemo biti posljednji

Težište javne rasprave o daljnjoj protuepidemijskoj politici odmah bi se preselilo u Sabor, sve političke stranke morale bi se jasno opredijeliti oko obaveznoga cijepljenja, a promjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kojom bi se reguliralo cijepljenje bila bi ovako ili onako na kraju izglasana dvotrećinskom većinom, znači upravo onako kako to traži Most i svi oni koji stoje iza referendumske inicijative.

U narednim tjednima još će neke od članica Europske unije donijeti ili najaviti donošenje odluka o određenome obliku obaveznoga cijepljenja. Hrvatska ipak ne bi trebala biti među posljednjima, i to ponajviše zbog razloga koje su naveli premijer i njegov posebni savjetnik: „našega mentalnog sklopa“ i „pogađanja mentaliteta naših ljudi“.