Ustašluk u Sydneyu golema je sramota za RH. Ako nam je već toliko stalo do dijaspore, reeducirajmo australske Hrvate
Donosimo redoviti pregled najvažnijih događaja tjedna
Tjedan za nama obilježile su sumnjiva prodaja udjela u Fortenovi, bizarni incident u Sydneyu, susret dvaju HDZ-a i glasanje o BiH u Vijeću sigurnosti UN-a, rasprava o novom zakonu o kazalištima, prosvjed radnika Galeba u Omišu, pokretanje priče o podizanju spomenika Milanu Bandiću, otvaranje muzeja Novog vala, napetosti na Kosovu i konferencija za štampu vezana uz odgovornost za smrt Vladimira Matijanića.
Novi nastavak priče o Agrokoru
Priča o Todoriću i Agrokoru, koju su detaljno ispričali Saša Paparella i Mašenjka Bačić, evidentno zahtijeva novi nastavak, koji bi sada za glavne junake imao Andreja Plenkovića, Martinu Dalić i ruske investitore. Proteklog tjedna sapunica se nastavila prodajom ruskog udjela u Fortenovi, firmi nasljednici Agrokora, ulagačima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, za što nisu dale dozvolu ni Nizozemska, ni Hrvatska, zbog čega je prodaja pravno neprovediva.
Očito nam slijede novi nastavci ove sapunice, kao što je očito da je u moru problema i turbulencija koje prate Plenkovićevu vlast od početka, Agrokor jedan od većih koji će trajno obilježiti njegovo doba.
Incidenti na Kosovu
Ako je netko pak vjerovao da će konačno provođenje odluke o prihvaćanju državnih registracijskih tablica na Kosovu, od strane tamošnjeg srpskog stanovništva sa sjevera i same Srbije, proći glatko, ozbiljno se prevario. Prvo smo zabilježili kako je vojska Srbije skinula jedan dron koji je nadlijetao vojarnu na jugu, potom je Aleksandar Vučić otkazao sva putovanja i obaveze zbog Kosova.
Na kraju su kosovski Srbi napustili državne institucije, Parlament, policiju i lokalnu samoupravu, uvjetujući početak promjene tablica uvođenjem Zajednice srpskih opština s izvršnim ovlastima. Napetosti još traju, a kako će se rasplesti i je li riječ o pažljivo osmišljenim demonstracijama koje neće eskalirati ili o nečem drugom, brzo ćemo saznati.
Ustašluk u Sydneyu
Tragikomične vijesti stižu iz Australije, u kojoj su navijači tamošnjeg Sydney Uniteda, nekadašnje Croatie, skandirali ustaški pozdrav, zbog čega su osuđeni na edukaciju, a klub se našao pod sankcijama. I nije ta ostrašćenost iseljenika u Australiji nepoznata ovdašnjoj javnosti, mitske su uostalom postale tučnjave tamošnjih srpskih i hrvatskih nacionalista na Australian openu, koliko je nevjerojatno da ustašonostalgija i dalje presudno formira treću ili četvrtu generaciju iseljenika.
Na njoj je na koncu stasao i Joe Šimunić. No, možda je konačno došlo vrijeme da i Republika Hrvatska napravi nešto po tom pitanju i reeducira australske Hrvate, kad joj je već dijaspora toliko u fokusu.
Susret dva HDZ-a
No, da bi to toga došlo, treba prvo završiti s bitnijim stvarima, a to je susret hrvatskog i bosanskohercegovačkog HDZ-a u Zagrebu proteklog tjedna. Nije, naravno nepoznato da je riječ o dvije sestrinske stranke, među kojima ne postoji više ona vrata patronizirajućeg odnosa kao u Tuđmanovo doba, ali evidentno je kako ih nije napustila netaktičnost. Jer čemu uostalom služi javna manifestacija onoga što ionako svi znaju i čime konkretnim može rezultirati?
Pogubljena patriotska javnost u BiH
U međuvremenu, Vijeće sigurnosti UN-a produžilo je EUFOR-u mandat u Bosni i Hercegovini za još godinu dana. Rusija je to podržala isključivo zato da u BiH ne bi došle NATO snage, dok je Christian Schmidt u svom izvještaju pozvao na snažniji angažman međunarodne zajednice.
Sven Alkalaj, kadar Željka Komšića i veleposlanik BiH pri UN-u, jedan od onih koji mijenja nacionalnu pripadnost po potrebi, pa se nekad izjašnjava kao Židov, a nekad kao Hrvat, održao je vatreni govor protiv Visokog predstavnika, Srbije i Hrvatske te njihovih uplitanja u BiH, izazvavši ozbiljne prosvjede od strane hrvatske i srpske politike u toj zemlji, kritiku od strane veleposlanstva SAD-a i euforične aplauze patriotske javnosti koja iz nekog čudnog razloga misli da sila i preglasavanje u toj zemlji donose željeni ishod.
Prosvjed radnika Galeba
Zanimljiv slučaj koji postavlja dubinska pitanja imali smo prošli tjedan u Omišu, u kojem su radnici Galeba prosvjedovali zbog odluke da se koncesija na upravljanje turističkim kampom za naredno razdoblje ne dodijeli toj firmi, nego boljem ponuđaču iz Istre. Slučaj je zanimljiv jer je gradonačelnik u pravu kada kaže da on zakonski mora prihvatiti bolju ponudu na natječaju i braniti interese grada i proračuna, ali su u pravu i radnici koji kažu da njih u Galebu, mahom domaćih ljudi, radi 350 i da je interes grada da ti ljudi imaju sigurnu egzistenciju.
U Zagrebu ne nedostaje spomenika Bandiću
Po svemu sudeći, izgradnja spomen obilježja na grobu Milana Bandića ušla je u finalnu fazu i do nje će doći. Međutim, ovaj konkretan slučaj tek je podsjetio na bivšeg zagrebačkog gradonačelnika čiju višedesetljetnu vladavinu gradom, sa svim posljedicama još nitko nije sustavno obradio. S te strane, Bandić u Zagrebu ionako ima spomenika u izobilju.
Otvoren muzej Novog vala
A novootvoreni Muzej Novog vala doslovno kao da je prepisan iz duha njegovog vremena. Jer kako drukčije tumačiti ideju muzealizacije i turistifikacije jednog pop-kulturnog pokreta, bez ikakvog ozbiljnog bavljenja temom, k tome pokreta koji je još uvijek utjecajan i bio je sve samo ne isključivo zabavljački fenomen?
Novi zakon o kazalištima
Sabor je proteklog tjedna raspravljao i o novom Zakonu o kazalištima, koji predviđa apsolutne ovlasti izvršnoj vlasti i intendantima, a tek folklornu ulogu kazališnim vijećima i lokalnim parlamentima. S očitom namjerom da se ubuduće onemoguće slučajevi Split i Rijeka i bez imalo uvažavanja iskustva postojeće svevlasti gradonačelnika i načelnika koja nije rezultirala s ničim hvale vrijednim.
Gdje je pravda za Matijanića?
Tri su mjeseca prošla od smrti Vladimira Matijanića, unutar kojih sustav još uvijek nije, niti planira priznati vlastitu odgovornost, a samim tim iskazuje nespremnost i na to da se reformira. Na to su upozorili čelnici Hrvatskog novinarskog društva, zajedno s Andreom Topić i Borisom Dežulovićem ovog tjedna u Splitu. Vjerojatno i nažalost, uzalud.