Ustavna stručnjakinja o covid potvrdama: 'Ne možete reći meni se taj propis ne sviđa, neću ga primjenjivati'

Ne možete ne primjenjivati propise ako vam se ne sviđaju

“Da biste ostvarili neku uslugu, čuli smo – ili ste cijepljeni ili ste preboljeli ili ste testirani. Ovaj drugi nije ništa od toga. Zalažu li se oni da se ne morate ni cijepiti ni testirati? Za što se zalažu? Da se ne mora nitko testirati ili da se moraju svi testirati?”, pita Barić, pa pojašnjava kako jednako postupanje znači da se testiraju svi li nitko. Na pitanje je li začuđena jučerašnjim prosvjedima, Barić kaže kako nije. “To je jedna organizirana priča, skupina. Vidjeli smo da su dovoženi autobusima iz raznih krajeva i to je najnormalnija stvar u demokratskim državama, korištenje demokratskog prava na mirni prosvjed”, objašnjava.

O tome može li u budućnosti na sudovima pasti da je netko dobio otkaz na temelju toga da se nije htio testirati, Barić objašnjava da možemo misliti da je mjera u redu, ali se svejedno možemo pitati smijemo li dobiti otkaz.

“To su dvije različite stvari. Moje mišljenje u ovom trenutku je da, ako imate radni odnos u kojem ste vi sklopili ugovor o radu, ali ne možete doći na posao jer je država propisala određenu obvezu i ne dolazite na posao zbog toga, definitivno kršite postojeći propis Republike Hrvatske. Vi ne možete reći ‘meni se taj propis ne sviđa i zato ga ja neću primjenjivati'”, objašnjava Barić.

Po sadašnjim zakonima je moguće dobiti otkaz ako se ne držite propisa

Barić smatra kako bi se u posebnom zakonu trebalo napisati koje su moguće radno-pravne sankcije. “Ali isto tako mislim da je prema dosadašnjim propisima moguće dobiti otkaz jer vi niste izvršili svoju radnu obvezu – jer niste poštovali propis koji je na snazi u Republici Hrvatskoj. Ponavljam – i testiranje vam je dovoljno da izvršite svoju radnu obvezu”, misli Barić.

Voditelj Aleksandar Stanković pitao je Barić hoće li se njeno mišljenje promijeniti u slučaju da testiranje više ne bude besplatno. “Je li testiranje besplatno ili ne je stvar mogućnosti koje država ima. U svakom slučaju smatram da ono mora biti jednako dostupno svima. Ali nije čak ni važno što ja mislim. Važno je spomenuti jednu stvar koju nitko ne spominje: a to je da postoji rezolucija parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2383 iz lipnja ove godine.”

“Oni se pozivaju često na rezoluciju 2361. No rezolucija 2383 je upravo rezolucija o uvođenju COVID potvrda koja kaže: može se uvesti COVID potvrde, možete imate cijepljenje, oboljenje, testiranje, i morate uzeti u obzir razliku između rizika onih koji su cijepljeni i onih koji su samo testirani, to izričito piše u toj rezoluciji”, odgovara Barić.

Imamo ljudska prava, ali i obveze

Barić ističe kako moramo biti svjesni da svi mi imamo ljudska prava, ali da imamo i obveze i odgovornosti. “Država ima isto tako obvezu zaštititi ne samo naše ljudsko pravo na slobodu, nego i naše pravo na zdravlje i također pravo svih na jednaku zdravstvenu zaštitu. Dakle, piše u Ustavu “država nešto mora poduzeti”. I sada dolazimo u situaciju u kojoj se pitamo – koje državno tijelo i na koji način to može poduzeti?”, kaže Barić.

“Logičan je odgovor da bi trebao Sabor svojim zakonima ograničavati ljudska prava. Morate biti međutim svjesni da Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti postoji i prije nego što se COVID ukazao u našim životima. Po zakonu koji je postojao prije, ministar zdravstva je bio ovlašten poduzimati određene mjere – i karantenu , i ograničavati javno okupljanje i sprječavati putovanje u neke države, odnosno zaustavljati na granici”, dodaje Barić.

Izvanredno stanje nije bilo moguće proglasiti pred izbore

Barić kaže i kako se u trenutku svjetske pandemije shvatilo se da možda nije dobro da odluke donosi jedan čovjek, nego jedno kolektivno tijelo, pa se stvorio Stožer civilne zaštite. “To je onda upisano u zakon kao novo ovlašteno tijelo. Je li to bilo najbolje rješenje? To je druga stvar. Međutim mi smo krenuli tim putem”, kaže Barić. Kaže da se svrstavala u one ustavne pravnike koji su se zalagali za to da priča krene drugim, ozbiljnijim putem, da se krene u nekakvu vrstu proglašenja izvanrednog stanja.

“To je u Hrvatskoj moguće. Doduše u Ustavu nigdje nećete pronaći riječ ‘izvanredno stanje’, ali u nekim situacijama poput ratnog stanja, elementarnih nepogoda, ovo bi možda spadalo u elementarnu nepogodu. Posljedica toga bi bila da se zakoni kojima se ograničavaju ljudska prava trebaju donositi dvotrećinskom većinom. I to je – ako gledate usko, pravno, tehnički – jedan dosta dobar put – jer stalno tražite konsenzus dvotrećinske većine. Ali dvotrećinska većina i izvanredno stanje u travnju, odnosno ožujku 2020., je značilo izvanredno stanje pred izbore, što bi značilo da je Sabor bio u mogućnosti da produži svoj mandat i mi bismo i danas imali iste saborske zastupnike koje smo imali 2020. godine. To je bila opasnost. Drugo – kad će nama prestati izvanredno stanje? Jer bi do sada još uvijek bili u izvanrednom stanju. Bilo je razloga i ovakvih i onakvih. Odlučili smo se ne ići kroz izvanredno stanje”, objašnjava Barić.

Stožer ima ovlasti donositi sigurnosne mjere koje su potrebne

Barić objašnjava da zakon daje ovlast Stožeru da donosi sigurnosne mjere koje su potrebne, između ostalog i ovu mjeru, koje donosi temeljem znanstvenih spoznaja.

“Svi smo u ovome zajedno. Nema ovdje nekoga tko pokušava nekoga zeznuti, nego pokušavamo učiniti najbolju moguću stvar. Ja i dalje mislim da bi bilo bolje donijeti nove izmjene i dopune zakona o zaštiti pučanstva kako bismo sankcije propisali zakonom. Je li to otkaz, suspenzija, je li to sankcioniranje onih koji ne žele provoditi mjere – to je drugo. Ali donošenje propisa trenutno temeljem postojećeg zakona kao ovlasti je u redu, a onda možemo ići na sadržaj”, zaključuje Barić.