Ustavni suci, očekivano, nisu rušili lex Agrokor; možda se treba prisjetiti zašto se stručnjaci ne slažu s njima
Ustavni sud je danas donio odluku o polemičnom zakonu
Ustavni sud, dakle, danas je većinom glasova svojih sudaca odlučio da je tzv. zakon o Agrokoru ustavan. Smatraju kako su zahtjevi za ocjenu ustavnosti, njih 12, neosnovani te da je zakon koji je donesen prošlog travnja usklađen s Ustavom. S druge strane, mnogi stručnjaci tvrde suprotno. Smatraju kako zakon štiti jednu kompaniju i zbog toga krši načelo jednakosti gospodarskih subjekata koje je propisano Ustavom, a koje određuje da država mora svima osigurati jednaki pravni položaj na tržištu. Navode i kako je pogrešno definiran sam cilj zakona jer u njemu nisu spomenuti vjerovnici nego je donesen isključivo da spasi Agrokor. Osim toga, jedna od glavnih zamjerki je što se zakonom krši pravna sigurnost upravo zbog stavljanja Agrokora u povoljniji položaj od ostalih firmi.
Telegram se sinoć, u iščekivanju objave Ustavnog suda, čuo sa sucem Trgovačkog suda Mislavom Kolakušićem. “Najproblematičnije je to što su uvučene u stečaj tvrtke koje bez tog Zakona ne bi bile u stečaju. Konkretno ovdje imamo 77 tvrtki koje, da nije bilo ovog Zakona, ne bi bile u stečaju”, kazao je. “Problematično je i to što je zakonom propisano da je dovoljno 25 posto udjela Agrokora i njegovih društava u nekoj firmi, da bi se na nju automatski primijenio ovaj zakon. To je pogubno za izdavanje dionica, to je nepojmljivo. Da je barem pisalo 51 posto. Dakle, to je nedopustivo, jer je sljedeća posljedica da građani gube milijarde budući da dionice postaju bezvrijedne”, kaže Kolakušić.
Upozorava na još jednu bitnu stvar, a to je što je, kaže, država napisala zakon za jednu jedinu pravnu osobu. “Nisu svi jednaki pred zakonom i to je osnova za trenutačnu tužbu. Da su izmijenili Stečajni zakon, on bi se mogao odnositi na sve, a ovako se odnosi samo na jednog subjekta, što je također nedopustivo. Tvrdilo se da postoji još tvrtki koje ispunjavaju uvjete za ovaj zakon, no to nije istina; spominjane su samo tvrtke u državnom vlasništvu u koje država može u svakom trenutku intervenirati, promijeniti upravu ili štogod.”
Ustavna stručnjakinja Sanja Barić: Zakon štiti jednu kompaniju
Profesorica ustavnog prava s riječkog Pravnog fakulteta odmah je, po donošenju polemičnog zakona poručivala kako se radi o tekstu koji je protivan, ne samo Ustavu, nego i europskom pravu. Profesorica Barić tada je taksativno nabrojala kako se zakonom krši načelo pravne sigurnosti te načelo razmjernosti u ograničavanju slobode i prava koje je propisano 16. člankom Ustava. Taj članak propisuje kako “mjera ograničavanja prava za kojom posežeš radi postizanja cilja mora biti razmjerna cilju koji želiš postići u svakom pojedinom slučaju”.
Drugim riječima, kako je tvrdila Barić, cilj treba biti spašavanje što više dobavljača, a ne Agrokora. Ostim toga, smatra, krši se i načelo jednakosti gospodarskih subjekata koje propisuje 49. članak Ustava. U kratkom razgovoru za Telegram profesorica Barić sinoć je ponovila da su njeni stavovi poznati, ali da bi je iznenadilo da je odluka Ustavnog suda imalo drukčija od onoga da je zakon ustavan i zakonit.
Profesorica Garašić: Zakon povređuje neke temeljne ustavne vrednote
Profesorica Građanskog procesnog prava i priznata stručnjakinja za stečajeve, Jasnica Garašić, jedna je od žustrijih kritičarki zakona o Agrokoru. Odmah nakon donošenja objavila je znanstveni članak u kojem upozorava na najteže povrede pravnih načela i neustavnost odredaba tog zakona. Garašić je u 12 točaka pojasnila zbog čega je zakon “protivan osnovnim načelima građanskog, trgovačkog i modernog insolvencijskog prava, te zašto povređuje neke temeljne ustavne vrednote i dovodi u pitanje pravnu predvidljivost te pravnu sigurnost”.
Upozorila je da je samim donošenjem “sasvim pogrešno i protuustavno definiran već cilj zakona”. “Sasvim je nejasno zašto zakonodavac prilikom određenja cilja zakona nije imao potrebu ni jednom riječju spomenuti prava vjerovnika, no ta činjenica u velikoj mjeri govori o motivima zbog kojih je zakon donesen”, napisala je Garašić upozoravajući da cilj ne može biti “isključivo održivost poslovanja trgovačkih društava od sistemskog značaja za državu, ako ona nisu u stanju na tržištu uredno poslovati”. Takav cilj je u suprotnosti s ustavnom obvezom države da svim poduzetnicima osigurava jednak pravni položaj na tržištu, navela je Garašić koja je u zaključku svoga rada navela kako je Vlada mogla hitnim izmjenama i dopunama Stečajnog zakona postići bolji plan za Agrokor.
Za ocjenu ustavnosti Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, podneseno je 12 zahtjeva Ustavnom sudu RH. Osim Ivice Todorića, ocjenu je tražilo više pravnih stručnjaka, te manjinski dioničari Agrokora.
Todorićev zahtjev
U svom zahtjevu za ocjenom ustavnosti ovog Zakona Ivica Todorić je tvrdio kako Lex Agrokor krši jednakost građana pred Ustavom, nepovredivost vlasništva i vladavinu prava, dovodi u pitanje pravično suđenje, poduzetničke i tržišne slobode, kao i članak 16. Ustava koji propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih. Tvdio je, nadalje, da Zakon nije u skladu ni s Člankom 50. Ustava prema kojem se Zakonom u interesu Republike Hrvatske vlasništvo može ograničiti i oduzeti samo uz naknadu tržišne vrijednosti. Naveo je da ovaj Zakon krši i Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda, njezine odredbe o pravu na pošteno suđenje, zabranu diskriminacije, te zaštiu vlasništva.
Zahtjev Gorana Vojkovića
Pravo vlasništva bilo je temelj zahtjeva za ocjenom ustavnosti što ga je podnio Goran Vojković, stručnjak za pomorsko pravo, profesor na Sveučilištu u Zadru, te u Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa. Citirao je članak 49. Ustava RH, koji se odnosi na poduzetničku i tržišnu slobodu kao temelj gospodarskog ustroja: ‘Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom… Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.’
Osim toga Vojković smatra da Lex Agrokor ostale stavlja u nejednak položaj, te da bi se zakoni trebali pisati za “opće i buduće situacije, a ne za neko konkretno poduzeće”.
Zahtjev Peđe Grbina
Saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin u svom je zahtjevu također istaknuo da Lex Agrokor dovodi do nejednakosti jer na različit način tretira različite subjekte. Naime, odnosi se samo na velika dionička društva, a ne i na ostale oblike trgovačkih društava kao što su društva s ograničenom odgovornošću. A Ustav propisuje da su svi pred zakonom jednaki.
Prema Grbinovom mišljenju Zakon krši i ustavno načelo koje jamči sudsku kontrolu nad svim postupcima i narušava trodiobu vlasti, jer sve ključne odluke prebacuje u nadležnost Vlade. Sud, prema njegovom mišljenju, pretvara u dostavljača čija je jedina ovlast proglasiti Vladine odluke.
Grbin je naveo i da je Zakon suprotan europskom pravu koje Hrvatska mora poštivati. To ne samo da utječe na njegovu ustavnost, već Hrvatsku dovodi u poziciju da se protiv nje mogu pokretati postupci radi tzv. infringementa, koji mogu rezultirati velikim novčanim kaznama, koje ćemo, na kraju, plaćati svi mi, napisao je zastupnik SDP-a u zahtjevu za ocjenom ustavnosti.
Zahtjev riječkog odvjetnika
Uz zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona, riječki odvjetnik Damir Jelušić tražio je od suda i tzv. privremenu mjeru kojom bi se zaustavila primjena njegovih odredbi do odluke Ustavnog suda. Učinio je to još u travnju prošle godine, no evidentno je da mu taj dio zahtjeva nije usvojen. Nije rijetkost da se traži odgoda primjene nekog zakona prije nego što Ustavni sud ocijeni je li u skladu s Ustavom ili nije.
Prema Jelušićevom zahtjevu neustavna je već sama namjena Zakona kojem je “cilj državna zaštita tzv. trgovačkih društava od sistemskog značaja” iako je “svima jasno da je u pitanju državni normativni, a onda posljedično politički i svaki drugi, intervencionizam i protekcionizam u koncernu Agrokor d.d. nakon što je postao nelikvidan i insolventan, te da je prestao ispunjavati obveze prema svim vjerovnicima od kojih su najveći banke, država i dobavljači tvrtki u sustavu koncerna”.