Ustavni sud je digao dosta prašine u javnosti svojom odlukom od 7. veljače kojom se, zbog nesrazmjera u broju birača, ukida Zakon o izbornim jedinicama. Kad se pročita jučer objavljena, cjelovita odluka s obrazloženjima i izdvojenim mišljenjima, nemoguće je pobjeći od dojma da su promjene koje ona nagovještava daleko dublje i dugoročnije od ukidanja jednog zakona.
Štoviše, ako bi se doslovno poštivalo ono što je zapisano u odluci Ustavnog suda, sve ono što se trenutno zbiva oko donošenja novog Zakona o izbornim jedinicama moglo bi se podvesti pod etiketu – neustavno.
Pokosov model također u zaleđu
Za početak – sadašnja podjela na deset izbornih jedinica koje često nemaju nikakve veze s teritorijalnom podjelom zemlje. Zagreb je, primjerice, podijeljen na čak četiri različite izborne jedinice, koje se pružaju od Bakra i Novog Vinodolskog na Jadranskom moru, pa do Novske i Jasenovca na istoku Sisačko-moslavačke županije. Podsjetimo, HDZ-ova radna skupina kao jedan od dva najvjerojatnija rješenja za novi zakon o izbornim jedinicama razmatra zadržavanje istih ovih deset, ali s različitim brojem zastupnika koji bi se u njima birali.
U skladu s posljednjom odlukom Ustavnog suda neće biti ni drugo rješenje koje navodno favoriziraju u radnoj skupini vladajuće stranke. Radi se o tzv. Pokosovom modelu, koji je izradio demograf i kartograf dr. Nenad Pokos s Instituta “Ivo Pilar”. Po tom modelu bi se i dalje biralo po 14 zastupnika u svakoj izbornoj jedinici, ali njihove granice bi bile promijenjene. S tim da bi se dvije slavonske proširile na istok, a Zagreb više ne bi bio u četiri, već u tri izborne jedinice koje bi se protezale od granice sa Slovenijom skoro do granice s – Mađarskom.
Daleko od očiju javnosti
Naposljetku, upitno ustavna bi bila i sama činjenica da se izmjene Zakona o izbornim jedinicama (zasad) odvijaju daleko od očiju javnosti, koja o svemu informacije dobija iz neslužbenih izvora. Ne zna se ni tko su članovi radne skupine HDZ-a koja radi na prijedlogu izmjena zakona koji je upravo ukinuo Ustavni sud.
A transparentnost postupka ispravljanja nesrazmjera među izbornim jedinicama je doslovno navedena u odluci Ustavnog suda kao uvjet za izbjegavane povrede ustavnog jamstva jednakog biračkog prava. Naime, ukoliko se izborne jedinice (ili broj birača u njima) mijenjaju transparentno i po objektivnim kriterijima, izbjegava se opasnost da se one preslože na način koji odgovara jednoj političkoj opciji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Crveni karton za gerrymandering
Ono što se u politologiji zove gerrymandering, a što bi mogla biti posljedica i rada, recimo, stranačke radne skupine nepoznatog sastava, potanko je objašnjeno u odluci ustavnog suda. “…fragmentacija biračkog tijela političkih oponenta prebacujući dio inače njima tradicionalno naklonjenijih birača u jedinice gdje gube na utjecaju (tzv. cijepanje); miješanje značajnih dijelova biračkog tijela oponenata sa značajnim dijelom vlastite biračke baze kako bi se (pre)složile jedinice koje će biti povoljnije (tzv. naslagivanje); ili koncentriranje birača sklonih političkim oponentima u jedinice u kojima će predstavljati prekomjernu većinu (tzv. pakiranje)”.
Ustavni sud zaključuje da takvi postupci, u mjeri u kojoj se ciljano provode, “predstavljaju povredu ustavnog jamstva jednakog biračkog prava”. Ukratko, neustavni su.
Slavonija do Slovenije, Zagreb do Mađarske
Isto je i s crtanjem granica izbornih jedinica koje nemaju nikakve veze s teritorijalnom podjelom zemlje. Ukoliko bi se granice povlačile “spajanjem dijelova državnog teritorija koje bi građanima bilo teško pojmljivo zbog očiglednih odstupanja od socioloških, kulturoloških, zemljopisnih ili sličnih ustaljenih obrazaca organizacije svakodnevnih odnosa u hrvatskom društvu”, to se ne bi moglo pravdati potrebom za matematičkom ujednačenosti izbornih jedinica, smatra Ustavni sud.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U svjetlu ovog obrazloženja, potpuno je jasno da Pokosov model, koji u ime matematičke ujednačenosti Slavoniju proteže gotovo do Slovenije, a Zagreb skoro do Mađarske – nema ustavnu utemeljenost. Kao što bi bilo teško obraniti i aktualne granice izbornih jednica koje stvaraju slične nelogičnosti, odnosno, građanima su, kako je ono bilo… “teško pojmljive zbog očiglednih odstupanja od socioloških, kulturoloških, zemljopisnih ili sličnih ustaljenih obrazaca organizacije svakodnevnih odnosa u hrvatskom društvu”.
Susjedne ulice – dvije izborne jedinice
Uostalom, bizarna podjela sadašnjih izbornih jedinica jedan je od razloga zbog kojih ni Ustavni sud nije uspio obaviti cjelovitu analizu razlike između broja ljudi s pravom glasa u Registru birača i punoljetnih građana u RH. Te brojke bi trebale biti uglavnom identične, no u šest ne-zagrebačkih izbornih jedinica je u Registru birača krajem 2020. bilo 329.418 više ljudi nego što je u njima popisano birača 2021. godine.
Za podjelu zagrebačkih birača po ostale četiri izborne jedinice trebalo bi da Državni zavod za statistiku objavi podatke o broju stanovnika na razini mjesne samouprave. “Bez te razine razvrstanosti Ustavnom sudu nije omogućen uvid u stvarno stanje stvari u tzv. zagrebačkim jedinicama koje su međusobno razgraničene čak na razini pojedinih gradskih ulica”, kaže se u odluci Ustavnog suda i navodi da ovo predstavlja slikovit primjer situacije u kojoj visoki stupanj fragmentacije ustaljenih geografskih cjelina otežava primjenu ustavnog načela jednakosti glasa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ozbiljnija i trajnija promjena – nakon izbora
Unatoč nedvojbenim ocjenama o nužnosti logičnije teritorijalne podjele izbornih jedinica, teško je vjerovati da bi ovaj sastav Ustavnog suda išao u novo rušenje Zakona o izbornim jedinicama, bez obzira usvoji li se neki od dva (sporna) modela koji su čini se, trenutno, favoriti u razmišljanjima vladajuće stranke. Ipak, ova odluka može biti temelj ozbiljnijoj i trajnijoj izmjeni izbornog zakonodavstva nakon sljedećih (ili nekih narednih) parlamentarnih izbora, kojoj cilj ne bio bio grupiranje ili lomljenje izbornih jedinica kako bi se maksimizirao rezultat jedne stranke.
Uz to, odluka Ustavnog suda naglašava i pravo na ustavnu tužbu samih građana koji smatraju da im je povrijeđeno ustavno pravo na opće i jednako pravo glasa na izborima. Ukoliko dođe do takve tužbe, kaže se u odluci, “tijela državne vlasti dužna su se pred Ustavnim sudom opravdati izuzetnim razlozima koji imaju, u najmanju ruku, jednaku ustavnu težinu kao i samo temeljno pravo glasa”. Moglo bi, ukratko, biti prilično veselo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ustavni sud objavio važno obrazloženje. Hoće li konačno natjerati vlast da dobijemo normalne izborne jedinice?
Odluka Ustavnog suda o izbornim jedinicama još je ambicioznija nego što je to izgledalo prije njene cjelovite objave
Ukoliko bi se granice povlačile “spajanjem dijelova državnog teritorija koje bi građanima bilo teško pojmljivo zbog očiglednih odstupanja od socioloških, kulturoloških, zemljopisnih ili sličnih ustaljenih obrazaca organizacije svakodnevnih odnosa u hrvatskom društvu”, to se ne bi moglo pravdati potrebom za matematičkom ujednačenosti izbornih jedinica, smatra Ustavni sud. A upravo takvu inačicu sadašnjeg modela razmatra HDZ
Ustavni sud je digao dosta prašine u javnosti svojom odlukom od 7. veljače kojom se, zbog nesrazmjera u broju birača, ukida Zakon o izbornim jedinicama. Kad se pročita jučer objavljena, cjelovita odluka s obrazloženjima i izdvojenim mišljenjima, nemoguće je pobjeći od dojma da su promjene koje ona nagovještava daleko dublje i dugoročnije od ukidanja jednog zakona.
Štoviše, ako bi se doslovno poštivalo ono što je zapisano u odluci Ustavnog suda, sve ono što se trenutno zbiva oko donošenja novog Zakona o izbornim jedinicama moglo bi se podvesti pod etiketu – neustavno.
Pokosov model također u zaleđu
Za početak – sadašnja podjela na deset izbornih jedinica koje često nemaju nikakve veze s teritorijalnom podjelom zemlje. Zagreb je, primjerice, podijeljen na čak četiri različite izborne jedinice, koje se pružaju od Bakra i Novog Vinodolskog na Jadranskom moru, pa do Novske i Jasenovca na istoku Sisačko-moslavačke županije. Podsjetimo, HDZ-ova radna skupina kao jedan od dva najvjerojatnija rješenja za novi zakon o izbornim jedinicama razmatra zadržavanje istih ovih deset, ali s različitim brojem zastupnika koji bi se u njima birali.
U skladu s posljednjom odlukom Ustavnog suda neće biti ni drugo rješenje koje navodno favoriziraju u radnoj skupini vladajuće stranke. Radi se o tzv. Pokosovom modelu, koji je izradio demograf i kartograf dr. Nenad Pokos s Instituta “Ivo Pilar”. Po tom modelu bi se i dalje biralo po 14 zastupnika u svakoj izbornoj jedinici, ali njihove granice bi bile promijenjene. S tim da bi se dvije slavonske proširile na istok, a Zagreb više ne bi bio u četiri, već u tri izborne jedinice koje bi se protezale od granice sa Slovenijom skoro do granice s – Mađarskom.
Daleko od očiju javnosti
Naposljetku, upitno ustavna bi bila i sama činjenica da se izmjene Zakona o izbornim jedinicama (zasad) odvijaju daleko od očiju javnosti, koja o svemu informacije dobija iz neslužbenih izvora. Ne zna se ni tko su članovi radne skupine HDZ-a koja radi na prijedlogu izmjena zakona koji je upravo ukinuo Ustavni sud.
A transparentnost postupka ispravljanja nesrazmjera među izbornim jedinicama je doslovno navedena u odluci Ustavnog suda kao uvjet za izbjegavane povrede ustavnog jamstva jednakog biračkog prava. Naime, ukoliko se izborne jedinice (ili broj birača u njima) mijenjaju transparentno i po objektivnim kriterijima, izbjegava se opasnost da se one preslože na način koji odgovara jednoj političkoj opciji.
Crveni karton za gerrymandering
Ono što se u politologiji zove gerrymandering, a što bi mogla biti posljedica i rada, recimo, stranačke radne skupine nepoznatog sastava, potanko je objašnjeno u odluci ustavnog suda. “…fragmentacija biračkog tijela političkih oponenta prebacujući dio inače njima tradicionalno naklonjenijih birača u jedinice gdje gube na utjecaju (tzv. cijepanje); miješanje značajnih dijelova biračkog tijela oponenata sa značajnim dijelom vlastite biračke baze kako bi se (pre)složile jedinice koje će biti povoljnije (tzv. naslagivanje); ili koncentriranje birača sklonih političkim oponentima u jedinice u kojima će predstavljati prekomjernu većinu (tzv. pakiranje)”.
Ustavni sud zaključuje da takvi postupci, u mjeri u kojoj se ciljano provode, “predstavljaju povredu ustavnog jamstva jednakog biračkog prava”. Ukratko, neustavni su.
Slavonija do Slovenije, Zagreb do Mađarske
Isto je i s crtanjem granica izbornih jedinica koje nemaju nikakve veze s teritorijalnom podjelom zemlje. Ukoliko bi se granice povlačile “spajanjem dijelova državnog teritorija koje bi građanima bilo teško pojmljivo zbog očiglednih odstupanja od socioloških, kulturoloških, zemljopisnih ili sličnih ustaljenih obrazaca organizacije svakodnevnih odnosa u hrvatskom društvu”, to se ne bi moglo pravdati potrebom za matematičkom ujednačenosti izbornih jedinica, smatra Ustavni sud.
U svjetlu ovog obrazloženja, potpuno je jasno da Pokosov model, koji u ime matematičke ujednačenosti Slavoniju proteže gotovo do Slovenije, a Zagreb skoro do Mađarske – nema ustavnu utemeljenost. Kao što bi bilo teško obraniti i aktualne granice izbornih jednica koje stvaraju slične nelogičnosti, odnosno, građanima su, kako je ono bilo… “teško pojmljive zbog očiglednih odstupanja od socioloških, kulturoloških, zemljopisnih ili sličnih ustaljenih obrazaca organizacije svakodnevnih odnosa u hrvatskom društvu”.
Susjedne ulice – dvije izborne jedinice
Uostalom, bizarna podjela sadašnjih izbornih jedinica jedan je od razloga zbog kojih ni Ustavni sud nije uspio obaviti cjelovitu analizu razlike između broja ljudi s pravom glasa u Registru birača i punoljetnih građana u RH. Te brojke bi trebale biti uglavnom identične, no u šest ne-zagrebačkih izbornih jedinica je u Registru birača krajem 2020. bilo 329.418 više ljudi nego što je u njima popisano birača 2021. godine.
Za podjelu zagrebačkih birača po ostale četiri izborne jedinice trebalo bi da Državni zavod za statistiku objavi podatke o broju stanovnika na razini mjesne samouprave. “Bez te razine razvrstanosti Ustavnom sudu nije omogućen uvid u stvarno stanje stvari u tzv. zagrebačkim jedinicama koje su međusobno razgraničene čak na razini pojedinih gradskih ulica”, kaže se u odluci Ustavnog suda i navodi da ovo predstavlja slikovit primjer situacije u kojoj visoki stupanj fragmentacije ustaljenih geografskih cjelina otežava primjenu ustavnog načela jednakosti glasa.
Ozbiljnija i trajnija promjena – nakon izbora
Unatoč nedvojbenim ocjenama o nužnosti logičnije teritorijalne podjele izbornih jedinica, teško je vjerovati da bi ovaj sastav Ustavnog suda išao u novo rušenje Zakona o izbornim jedinicama, bez obzira usvoji li se neki od dva (sporna) modela koji su čini se, trenutno, favoriti u razmišljanjima vladajuće stranke. Ipak, ova odluka može biti temelj ozbiljnijoj i trajnijoj izmjeni izbornog zakonodavstva nakon sljedećih (ili nekih narednih) parlamentarnih izbora, kojoj cilj ne bio bio grupiranje ili lomljenje izbornih jedinica kako bi se maksimizirao rezultat jedne stranke.
Uz to, odluka Ustavnog suda naglašava i pravo na ustavnu tužbu samih građana koji smatraju da im je povrijeđeno ustavno pravo na opće i jednako pravo glasa na izborima. Ukoliko dođe do takve tužbe, kaže se u odluci, “tijela državne vlasti dužna su se pred Ustavnim sudom opravdati izuzetnim razlozima koji imaju, u najmanju ruku, jednaku ustavnu težinu kao i samo temeljno pravo glasa”. Moglo bi, ukratko, biti prilično veselo.